drago mi je što se pokrenila ova tema jer smo mi opet među idiopatima.
naime, već smo bili dok nakon 2,5 godine konstantnih pokušaja nisam ostala trudna.
svi nalazi, brisevi, testovi i meni imm-u bili su odlični, bezprijekorni, ali T nikako dvi i po godine.
i svega sam se naslušala, a najviše onoga: to je u glavi, opusti se.....koji idiotizam to kazat nekome ko ide leć i budi se s mišlju je li danas onaj dan D koji treba iskoristit.

i tako je vrime prolazilo (sorry unaprid ako malo odužim i što će nekim moja priča bit u najmanju ruku za odmahnit rukom i kazat da fantaziram).
kad smo skužili da od trudnoće ni T počnemo se malo aktivnije bavit mišlju o pohođenju doktora osim za vadit briseve.
io danas se sićam datuma ko da je jučer bilo:
- 3.12.2203. odem na dogovor za obavit HSG (i dogovorim ga za siječanj 2004. čim mi prođe menstruacija).
- ciklusi su mi bili točni u sat, 25 dana.
- 5.12. dobijem M (znači slijedeća stiže 30.12.)
- 30.12 ništa, 31.12 ništa......10.1. ništa. mene obliva znoj, muka mi živa da se sad nešto i dodatno iskompliciralo taman pred dogovoreni HSG.
- 10.1. radim ipak na nagovor kume test koji se zaplavi (srići naravno nije bilo kraja).

ali bitan je dio od dogovora za HSG do turdnoće.
negdi 6.12. dobijem ja jedan komad tijesta koji se zove "vatikanski kruh", tom komadu se nadoda još sastojaka i miješa 5 dana zaredom uz intenzivnu molitvu za ono što želiš. naravno, ja sam imala samo jednu želju. 6. dan fino taj kruh podijeliš na 4 komada i 3 podijeliš onima za koje misliš da im treba, a 4. ispečeš i pojedeš (btw, kolač je predivan).
taj mjesec sam ja većinom provela kod mojih dok je mm bio doma. i vratim se ja doma 17.12., naravno mm-a nisam dugo vidila i uslijedi "posao". nakon toga mene uhvati svrab, neke beštijurine i tu je bilo gotovo s "pravljenjem bebe". znači jedan jedini put smo se "pohvatali", 17.12. i urodili predivnim plodom.

ja vjerujem kako je meni ta duboka molitva, vatikanski kruh i činjenica da sam se ja stvarno opustila kad sam rekla: ok, od prirodnog hopa-cupa nema rezultata, idemo vidit šta se dalje može napravit. i tad sam nakon dugo, dugo vrimena s mm-om legla u krevet neopterećena mišlju je li sad onaj pravi trenutak, jesmo li pogodili dan, jesam li dobru pozu odabrala.....i sve šta inače muči one koji se "oznoje" za doć do diteta.

sad smo opet u pokušajima, ne ide nam najbolje. odnosno nema rezultata. osim što svako malo ja skupim neki svrab, pa se liječim, pa opet khopa-cupa" i tako u krug bez rezultata.