Kako biti prisutna i stvarno uživati u djeci

[mama courage]

ja opet ne volim kocke i memory. :/ ja volim lutke. ma i meni bilo mrsko, al onda si pomislim koliko sam se znala i sama kao dijete igrati s tim lutkama, koliko sam imala mašte, i sad da to ne znam prenijeti na dijete. ma ajde, de... i pokušam i uspijem. i onda je nakon 10-15-tak minuta zaokupiram pažnju nečim drugim i samo se izvučem iz igre. il joj velim: jel sad sponge bob na tv-u? (falim ti bože!). nekako nastojim izbjeći situacije gdje me moli za igranje, tj. nastojim da taj prijelaz iz naše igre u njenu pređe bez da ona skuži.

[BHany]

a70v...i ti mene nađe...

Moja se curka najviše igra tih izmišljenih igara...čak joj ne trebaju ni lutke i druga pomagala...ona sebi dodjeli jednu ulogu, ja (ili onaj tko se s njom igra) drugu...i udri ...cijeli dan smo mi u tim ulogama. Ona mi govori što ja moram reći...sipamo nepostojeći čaj iz, nepostojećeg čajnika u nepostojeće šalice...mješamo nepostojeće kolače...cijeli dan :/ . I meni je to dosadno i nemam više ideja za cjelodnevno smišljanje scenarija i replika (da ne kažem da često i pogrješim jer moj odgovor ne ide u onom smjeru u kojem je ona željela, pa se ona ljuti )... i peče me savjest jer se, recimo djed i baka takvu igru mogu s njom igrati danima bez da pokažu i najmanji znak dosade, a ja...predlažem nešto od onoga što si i ti nabrojala...ali eto...kod nje od toga samo čitanje prolazi... A moram priznati i da (kad) pristene slagati kocke, memory ili ići u šetnju...onda mi i to ispadne teško jer traži fizički napor...za koji nakon cijelog dana na poslu, opet nemam snage...pa ispada da mi je lakše igrati scenarije jer to mogu sjedeći...ali onda misli odlutaju, i tako u krug.

Ma trudimo se, i ja i MM...i ne radimo skoro ništa osim nužnog dok je ona budna, ali nemem snage, pogotovo jer ona stalno traži naše sudjelovanje, čak i kad se sama igra verbalno stalno traži naše uključivanje, a to treži i full time koncentraciju... i ne mogu... kad nisam na poslu gotovo stalno sam s njom, a istovremeno sam puno dalje.

Onda je u jednom trenutku pogledam...i vidim koliko svaki dan propustim ne obraćajući uopće pažnju na ono što izgovaram ili na ono što ona izgovara...i sudjelujući bez volje i želje u njenoj igri...osjećam se često jednako loše kao da i ne sudjelujem uopće.

Iako razlika je velika ovim slobodnim danima, kao danas, kad smo odmorni...MM se igra s njom izmišljenih bolesnika i doktora, ja ću upravo postati jedna velika vila, a poslije idemo u knjižnicu... Nadam se lijepom danu...a u ponedjeljak opet ponovo :/

[Mima]

Bhany, mogla bih potpisati tvoj post od riječi do riječi. Osim što se Lea ne igra čajanki nego Pika ili Traktora Toma. Ili, kao jučer popodne, Vuka i sedmoro jaradi, s tim da moramo izgovarati replike kao u priči ('U naše su majke bijele šape'). Ja polumrtva sjedim na kauču, navlačim po potrebi crnu ili bijelu čarapu i glumim vuka Baka može tako po cijeli dan. Ja sam Lei bome i rekla da mi se ne sviđaju takve igre. Zato i kažem, puno nam je bolje kad JA smislim i organiziram neku zabavu.

[BHany]

A ne ne ...nisu to samo čajanke...to je i traktor tom (jako ga voli), vuk i sedam kozlića, harry potter, ivica i marica, snjeguljica (sad je aktualna nova knjiga o vilama koju je dobila prije par dana)...ma zapravo sve, sve što gleda od crtića ili pročita u knjigama...i onda to bude in nekoliko dana, do nove zanimljive priče, a te se priče ciklički ponavljaju...

Bome i ja sam rekla u nekoliko navrata rekla da mi to nisu omiljene igre, a ona je rekla...ali mama, pa to su meni naaaaajooomiljenije

[lucky day]

ovo mi je jedan od najljepsih topica u poslijednje vrijeme ako ne i opcenito... hvala vam sto svoje misli i osjecaje dijelite ovdje


po meni, ovaj izazov zvan 'Prisutnost (a bogomi i Uzivanje)' dira ne samo u bit roditeljstva nego i zivljenja opcenito...
'mirisanje cvijeca'... 'carpe diem'... 'follow your bliss'...
nasuprot: 'trla baba lan da joj prodje dan'

i ja se, bas zato sto je to velik izazov nebi previse grizla ako se uhvatim da sanjarim ili da mi je, aimemeni, dosadno...
ALI ne bi ni odustajala od nalazenja svih mogucih nacina da skuzim kako biti prisutnija i kako jos vise uzivati u zivotu i djetetu...

meni u tome pomaze rad na sebi koji nema puno veze s roditeljstvom ali se jaaako dobro reflektira na njega - yoga, tehnike koncentracije i relaksacije, vodjenje dnevnika i 'uradi sam/a' psihoterapija od Byron Katie...

[flower]

ja se dnevno prisilim na minimum 30 min. potpune posvecenosti njoj, to je ono kad nema ni tv-a niti drugih usputnih poslova + po 30 min. citanja pred spavanje...tada sam samo njena. ostalo me mora dijeliti i ne mislim da je to lose.
ima i posebnih dana (npr. radne subote mm-a, ili kad smo na go - tada smo ful same i slobodne i radimo ono sto nju veseli), kod mene ta posvecenost i prisutnost nije nesto kao prirodno stanje, ja se doslovce moram opomenuti i pripremiti da cu sad biti samo njena...i ide nam, od kad sam si ja to poslozila u glavi i pocela primjenjivati cini mi se da smo si i bliskije

[aleksandra70vanja]

ovo su teme koje čine toliko dobra za moje mentalno zdravlje

[marta]

Ja bih se malo osvrnula na igre koje djeca stalno ponavljaju. Znam da je to ponekad dosadno, i meni je, ali ne vidim u tome nista lose, niti ih gledam kao gubitak vremena. Vid nije jos u fazi da se igra nekakvih posebnih igara, nego milijun puta dnevno ponavlja ono sto ga fascinira. A to je trenutno bager koji lupa i plasi ga. To su tri rijeci koje on moze sigurno jedno 2 sata premetat. Znaci nas razgovor glasi:

-Plasi!
-Sto te plasi?
-BAGER!
-Sta radi bager?
-LUPA!
-To te plasi?
-DA!
-Zasto te to plasi?
-Lupa!
---

I tako ja premecem pitanja, on odgovore. I lijepo se mi napricamo svaki dan, bar pol sata ogovaramo bager. On svaki put ocekuje moje pitanje ili komentar. Uopce ga ne dira to sto sam ga pitala vec 20 puta prije toga. Mislim da on ponavlja i premece dok ne poslozi sve to u svojoj glavici i da ovi stariji jednostavno igraju i ponavljaju neke kompleksnije situacije koje ih okupiraju. Jednostavno im tu treba prepustiti vodstvo i raditi ono sto oni ocekuju da radimo.

[bucka]

topic ko stvoren za mene!!
rastresena sam i nefokusirana u 99% vremena koje nika i ja provedemo u igri!!

[bobaibeba]

I ja sam se našla u ovom topicu.I u zadnje vrijeme razmišljam često o tome kako mu prečesto upalim crtić da bi ja imala pola sata mira.
A u dvoje bi se on najviše igrao sa loptom a meni je to baš ono koma,pucamo jedan drugom,bacamo malo loptu,onda meni dojadi pa se sjednem na pod da on puca u mene,a misli ko zna gdje.Mislim,natjeram se puno puta da se i igram s njim ali po cijele dane mi fali ideja i volje.
Ne znam jel mi bilo bolje dok sam radila ili sad kad sam na bolovanju.Mm radi dva posla i uglavnom ga nema doma i stvarno je umoran,uskoči kad god može.Čini mi se da kad sam radila,malo sam bila među ljudima i napunila sam baterije pa mi je falio i onda bi se igrala puno posvećenije.A sad sam s njim od 0-24 i stvarno mi je nekada dosta.Sad je baš i bolestan pa ga već dugo nisam vodila kod mame na čuvanje i jedva čekam da joj ga ostavim na koji dan do popodne da si i ja napunim baterije jer mi se onda čini da sam bolja mama.

[Lucija Ellen]

Nacelno nastojim da se stalno igramo 1 na 1. Ako ne ja, onda mm. Bas smo se sad igrale ans dvije skoro cijeli sat a onda je uletio tata s novom igrom, a ja imam vremena malo za Rodu.

Uvijek se netko njome bavi ali ima trenutaka kad mislim da necu izdrzati vise. Posebno osjecam tako navecer, nakon cijelog dana koji se sastoji od: dojenja, presvlacenja, pranja guze, uspavljivanja, setanja po kvartu i sire, nosenja i nunanja te igranja na podu ali i kucanskih poslova (u onih par minuta sto spava danju) plus kuhanja - i onda jos jedno igranje i pjevanje i mazenje prije tusiranja i vecernjeg zaspivanja. E, tad pomislim da ne mogu vise, ali nadjem snagu. Ili je nadje MM dok ja radim nesto drugo.

Ne moram vam ni reci da su se sve moje granice spustile. Nepojmljivo mi je prije bilo da odem spavati a da ne pospremim kuhinju i kupaonicu (a nisam rob cistoce, cisto sam normalna po tom pitanju ). A sad, sretna sam ako dvaput tjedno operem pod. Ili to ucini netko drugi, svejedno.

Padam s nogu od umora a moje dijete treba veselu i otkacenu mamu. bojim se katkad da cu se pretvoriti u neku "nikad prisutnu i uvijek u zurbi i akciji" mamu. Srecom, onda me srecnu neki ovakvi topici ili neka knjiga.
MM je jako usredotocen i zaigran tata. Ugledam se i na njega. Iako se i on jako umara, jer osim posla se bavi i djetetom, potpuno i zaista predano.

[sandra23]

ja sam danas umoooorna,umooorna,umorna.nakon očajnog radnog tjedna,danas sam rano utala da odvezem mm-a na posao,oa obavim getro i dok sam došla doma obje smo bile premorene,ona je zaspala,ja sam se bavila vešom i pranjem poda,kad se probudila išli smo u šetnju,dm,ručali i ja sam se ulovila u igri kako gledam na sat i razmišljam dal da ju stavim bar pola stata da odrijema jer mi glava pada i samo da malo u miru legnem.i stavila sam ju.i probudila se i igrale smo se i kupale i sad opet spava do jutra.i sad mi fali,očajno,tako bi ju sad grlila i strašno me grize savjest,samo zbog tih pola sata preko tjedna i dok radim,bez obzira što mi treba da se malo maknem od kuće,cijeli dan na nju mislim i što ćemo raditi kad dođem kući.i onda kad imam nešto malo više vremena,ja sam umorna i iscrpljena i zima mi je....a on bi se igrala....

[Lucija Ellen]

I da, kod nas se TV vise ne pali, tek svaki drugi ili treci dan po pola sata kad M zaspi mm i ja pogledamo nesto, ali najcesce i mi radije provedemo pola sata u tihom razgovoru i sl
Hocu reci, nama je gasenje TV-a jedna od boljih odluka koje smo donijeli u zadnje vrijeme a definitivno je pridonijela usredotocenosti. Vise slusamo glazbu, plesemo i pjevamo. Jos samo da ugasim i Internet

[sandra23]

uf mene tv baš onako nekako opusti,odnosno,kad sjednem/legnem pred tv to mi je znak da je rad završio za taj dan,sve je oprano,namireno,E spava,sita je i mirna,mi smo jeli,okupali......i onda legnem pred tv i nekad tek prije nego što zaspim malo s mm porazgovorim.možda i da mi ugasimo.....

[Lucija Ellen]

da ne odem u OT, samo cu ti kratko rec: MM i ja gledamo kad ona zaspi ali ciljano nesto. Recimo, jednu epizodu Zivota na sjeveru. I to svaku trecu vecer. A nekoc je kod nas TV bio upaljen od popodne pa dok se ne ide spavat i uvijek se naslo nesto za gledat. Ovako mi odlucujemo kad cemo, sto i koliko pogledat.

[mama courage]

i mi ciljano palimo tv. ako će gledati crtić (kad god hoće) il ako znam da je na tv-u spužva bob (recimo na njemačkoj tv bude oko 20h), onda to pogleda, al čim vidim da se zaigrala s nečim drugim, gasimo. dok je bila manja (prije godinu dana) znali smo ugasiti tv posebice zadnjih sat vremena pred spavanje, smanjiti i svijetlo u dnevnoj sobi. što manje "nadražaja".

[Ifigenija]

Evo, trudim se i danas. Htio je bit vani, al se meni guzica smrznula jer sam bila u tankoj trenirci pa sam ga ugurala unutra, al dok smo bili vani on se ipak malo zabavio - ja sam tulipan koji bježi od njega kad ga ovaj hoće ubrati. Ne znam zašto je to urnebesno smiješno, ali se smijem s njim.

Onda je bio moj poklon - to je scenarij iz jedne knjige - umota se u deku, ja ga razmotam, pa ga grlim, on je moj Dino Rođendino.

Pa sam onda doktorica. Tu uspijem progurati i majčinski pregled krajnika, puno pusa, i tak.

Sve to danas! Bravo ja!

A i u baumaxu sam odvojila vrijeme da gleda ribice i kornjače, i da trči kroz "mostiće", ne pitajte.

e, prije spavanja svaku večer čitam priče. I prije poslijepodnevnog.

Ma nisam tako strašna, posebno zadnja dva dana. od kad čitam ovaj svoj topic.

Hvala, cure!

Al da i dalje treba duhovno rast, treba! I zbog sebe i zbog njih...

[dane]

Ponekad je tesko i mislim da svi mi lutamo i mislim da nitko ne moze non stop biti ukljucen, zato nama mama treba svaki dan barem pola sata da napunimo baterije. Ja vecinom nemam tih pola sata ali znam kad oni zaspu da cu malo na forum i bude mi lakse a nije da ne lutam samo se trudim svesti lutanje na namanju mogucu mjeru i zato djecu ukljucim u sve ali u sve i guramo nekako

[martinaP]

ps Ja sam doma... mamama koje rade i dolaze s posla (bijah u toj situaciji) mogu samo reći da suosjećam. To je teško, još teže od ovoga što prolazimo mi koje smo doma, iz ovih ili onih razloga (čuvanje trudnoće, npr. )

Vidiš, kod mene je obrnuto. Od kad radim, provodim puno manje vremena s Andrijom, ali je to vrijeme kvalitetnije. Kućanski poslovi su na minimumu, ali nisam picajzla i to mi je sasvim dovoljno.

Sve to o čemu pišete (pa se ja neću ponavljati ), sve je to normalno, time i djeca uče da nema savršenih ljudi.

[DaDo]

Anita gdje mogu naći tu knjigu Budizam za majke???

U svakom slučaju čitam i mislim o tome, a svjesna sam da je već to veliki napredak. Ono što mene muči ( a vidim da ima još majki koje imaju 2 djece) je da se više starijem ne stignem posvetiti kako treba. Ona je nakon ljeta pomakla spavanje na kasnije i ono vrijeme koje smo prije imali (od cca 19 do 21 sat kad on ide na spavanje) samo za nas više uglavnom ne postoji. Znam da više nije samo on i da se mora naučiti "dijeliti" mamu, ali voljela bih barem pola sata dnevno da imam samo za njega. mi volimo sve društvene igre i rado se makar kartamo. nastojim da se igramo skupa obožavaju kad idemo skupa na igralište i tamo on ubacuje loptu u koš a mi mlatimo po maloj lopti...obožavaju igranje skrivača po kući..slažemo kocke, čitamo slikovnice svi skupa u krevetu ili na kauču. A nastojim da se i njih dvoje igraju sami, da i to znaju, i moram priznati da nisu loši...
Ma sve u svemu trudim se puno, ali sam umorna i često se ulovim u želji da idem spavati, da prođe još ovaj dan, a onda me lupi spoznaja da prebrzo rastu i da će za čas narasti i više me neće trebati na taj način. Onda se neko vrijeme prebacim u taj film i ne osjećam umor niti težinu i postajem "prava" mama, ali opet me nakon nekog vremena svlada.. :/

[Mima]

Ja preko vikenda mogu SVE :D .. još kad odspavam do devet kao jučer (MM odnio Leu iz spavaće sobe kad se probudila), nema granica. Najveći grijeh mi je što sam u subotu zadrijemala dok smo se pod prekrivačem igrale vjeverice Verice, slonića Lea i ovčice Blee koji spavaju u šatoru a trebala sam režati kao divlja mačka

[bobaibeba]

I meni se čini da kvalitetnije provodim vrijeme s njim kad nisam cijeli dan s njim.Prije je bilo dok sam radila,a sada ga ostavim kod svoje mame i poslije spavanja dođem po njega.On je oduševljen jer voli biti kod bake,malo mu je neka promjena u životu (mi smo na selu a baka je u gradu ) a ja ga se do popodne zaželim tako da se do spavanja puno posvećenije igram s njim.
A i ovaj topic mi je dao za misliti!

[kuku.tree]

i ja se kao i mnoge majke ovdje nađem kako "nisam tu" već me ponesu misli o stvarima koje treba napraviti, svakodnevni problemi koje treba riješiti....i uz sve to živim s osjećajem krivice zbog "neprisustva" i jer sam svijesna da nemam vremena u izobilju i da bih trebala živjeti taj trenutak, svaki trenutak osvješteno. moja beba ubrzo neće biti beba, vrijeme proleti....a je ne želim zbog "zamišljenog pogleda" propustiti njegovo odrastanje.

u pogledu ove teme osobno mi je mnogo značila knjiga "Budizam za majke" i to je jedan od razloga zašto je ponovo čitam

[MarikaPika]

Jako sam se rastuzila citajuci vase postove.....uplasila sam se da cu i ja jednoga dana,kada budem morala da se vratim na posao( molim Boga da se to ne desi jos dugo,dugo..),biti toliko umorna za igru i neusredotocena na vreme koje provodim sa svojom malenom....za sada nisam imala takve tripove,cak mi bude zao sto nema ko drugi da nam spremi klopu,vec moram ja da se odmaknem sa puzzli i ostavim je da me ceka....a uvece kad zaspi ja jedva cekam jutro,da se probudimo i smejemo,igramo zmurke i puzimo po kuci,da slusamo muziku koju mama voli ,pevamo i igramo.....verovatno ce se ,kako ona bude odrastala ,i kod nas promeniti situacija.....mozda cu i ja u nekom (tuznom )trenutku ,umesto uzivanja u igri i mastarijama,lutati sumornim stazama svog umornog,neinspirativnog i nezadovoljnog bica....a do tada cu zaista zadovoljna imitirati zivotinjice i guliti kolena puzeci po parketu sto god vise mogu,i uzivacu u tome,dok traje.....i trudicu se celim svojim bicem da se svome detetu dam koliko meni i mojoj sestri nasa mama....da bi i moja Pika bila srecna kao nas dve!
A kucevni poslovi mogu da cekaju!Nece biti tuzni ako im kazem-mislicu na vas sutra

[modesty71]

I mene često uhvati da bi radila nekaj drugo dok se "moram" igrati, ali onda najčešće napravimo kompromis: npr. odem prati suđe, pa napravim pauzu, pa se 5 min. igram s njom, ali onda baš onako koncentrirano, pa opet radim svoje i tako naizmjenično. Naravno, ne uspijemo uvijek tako. Nekad bude cijeli dan njen, nekad si ja uzmem za sebe (čitaj: za kućanske poslove)... Sve u svemu, vremena nikad dosta za sve...

[naty]

baš mi je prije neki dan, iz hrpe papira na poslu, iskrsnuo ovaj tekst:
Kada bih ponovno mogla odgajati svoje dijete
- Kada bih ponovno mogla odgajati svoje dijete,
više bih bojala prstima, a manje upirala prstom.
- Manje bih ga ispravljala, a više s njim veze uspostavljala.
- Skinula bih pogled sa sata, a više bacala pogled na njega.
- Pobrinula bih se da manje znam, a da mi više bude stalo.
- Išla bih na više izleta i puštala više zmajeva.
- Prestala bih izigravati ozbiljnost i ozbiljno bih se igrala.
- Trčala bih kroz više polja i gledala više zvijezda.
- Više bih ga grlila, a manje vukla.
- Rijeđe bih bila stroga, a puno bih mu više toga priznavala.
- Najprije bih mu gradila samopouzdanje, a kasnije kuću.
- Manje bih ga poučavala o ljubavi prema moći, a više o moći ljubavi.
(DIANE LOOMANS - Full Esteem Ahead)

više ne znam tko mi je to dao, ali stavila sam tekst na zid i pročitam ga svaki dan.
da ne zaboravim u čemu leže prave vrijednosti

Istu pjesmu imam na zidu iz istog razloga

[suzyQ]

Citam taj tekst sada i mislim si kako sam ja grozna mama. Pa nece djeca uvijek biti djeca! Sto puta si obecam da cu biti bolja, da cu se vise igrati, da cu im davati vise sebe, a ne "odgoja". A njima treba samo ljubav..
Morala sam sada ovo napisati.