Scena iz vrtica
Ovo vam moram prepricat.
Jucer kupim Editi haljinicu kratkih rukava (njen izbor iz H&M-a) i jutros ona navalila da je obuce u vrticu. Ja je ubjedjivala da ne moze (idemo sa kolicima, a napolju je -6), da je hladno... ali jok. Ona hoce haljinicu. I hajd, skontam ja da joj obucem ispod majicu, pa preko haljinicu i ispod nje hlace koje cemo skinut kada dodje u vrtic. Ona pristala i sve 5.
Maloprije dodjem ja po nju u vrtic, podjem da je obucem, kad ona podje histerisat. Nece hlace, nece jaknu. Onda je skocila sa klupe, pa na vrata , pa bjez hodnikom napolje, tamo prema autima. Ja za njom, uhvatim je, a ona vristi kao da je neko davi, otima se... Ma katastrofa i prestrasno. Srecom na vratima od vrtica sretnem prijateljicinog muza, koji mi je pridrzo vrata, medjutim, kada smo ponovo usli u vrtic, ona se meni otela i bacila na pod. U tom je i udarila glavom od isti, pa je krenula sa jos jacim vriskom. Naravno, ljudi prolaze, gledaju kako se ona valja po podu i mene kako je pokusavam podic i ubijedit da idemo u sobu da se obuce. Nekako ja nju uguram (prica i objasnjavanje u tom momentu nije sekunde upalila jer ona nista ne cuje od histerije) udjemo u prostoriju, kad ona meni opet podje bjezat na vrata.
Nekako ja nju uhvatim, posjedem je na klupu i kazem joj da se smiri i nek duboko udahne. Onda joj kazem ok, ne moras obuc jaknu i hlace. Utom izadje teta pa sam sa njom malo pricala. Rekla sam joj da je Edi zadnjih 10-ak dana malo agresivna kod kuce, a ona se silno zacudila jer je u vrticu jedno PREKRASNO,MIRNO, VESELO, DRUSTVENO dijete i NIKADA nije pokazala sekund agresije ili histerije.
U medjuvremenu sam se ja pocela trest ko jasikov list, i suze mi gruhnuse na oci, pa zena podje i mene smirivat. Nisam mogla vjerovat da je to moja Edi. Ona ima malo tako tih histericnih ispada (tatruma kako li se vec zovu) u zadnje vrijeme, ali DALKO OD OVOG sto se danas desilo. Zaista, bila je drugo dijete
Cure, tako sam se prepala. Dodatno mi je veoma nezgodno bilo, zemlja da se otvori. Mogu mislit kako smo izgledale u momentu njenog otimanja, bacanja i mojih pokusaja da je uvedem u njenu vrticku sobu.
Na kraju sam je ubijedila da se ogrne jaknom (hlace naravno nije obukla), pa smo jedno vrijeme tako isli, a poslije mi je rekla da joj je hladno pa sam joj obukla jaknu. Nogice su joj bile u kratkoj haljininici i vidjela sam da joj je bilo zima.
Zar ovo moze ovako biti. Sad bi moja mama rekla "Ni ti ni brat niste imali takvih napada"
 |
|||
Odgovori s citatom
snorki prvotno napisa
Nikakva moja uvjeravanja, molbe, pričanja koja naravno nije čula jer je bila u "raspoloženju" nisu pomogla, maknula sam ju od masne mrlje i nek se valja po stazi koliko hoće ali ne....mrlja pa mrlja pa mrlja...uporno se dizala i kretala na mrlju...Na kraju sam ju uzela u ruke i nosila do doma dok je ona mene cijelo vrijeme lupala bananom po glavi. I točno se sjećam svog osjećaja bjesa i ono kako ti opisuješ da si se tresla ko list i pitanja koje je to dijete jer to jednostavno nije ona. Nemam ti neki pametni savjet za ponuditi ali znam da je Sonju cijeli taj dan u vrtiću jedan dječak "gnjavio" što sam saznala tek nakon nekoliko dana i tek mi je tad bilo jasno da je masna mrlja bila samo njezin ispušni ventil. Pitaj ju što se taj dan događalo u vrtiću, možda je i kod nje slično. Ako nije to, kad bi me drugi put žicala da se tako obuće nebi joj dozvolila jer se ponašala tako i tako....i izigrala vaš dogovor. Sretno
