i mi ujutro imamo problema jer nemamo vremena za igranje jer on se još ni ne probudi - već je sav na "gradilištu" i ne možeš ti njemu objasniti da će se čitav dan igrati u vrtiću, a naravno i kad dođe doma.

ja jučer spremala oradu u pećnici i krumpir s peršinom i napucala se ko nikad ribu i morske plodove mogu u bilo koje doba dana i noći i u bilo kojem stanju

dojenje - tužna je to priča već stotinu puta ispričana............u rodilištu ga šopali na flašicu (jer je rođen rel. mali 2.600g) i na svaki podoj dolazio uspavan i potpuno nezainteresiran. u 3 dana koliko smo bili u rodilištu sjećam se da sam ga jedanput uspjela dobiti na cicu :shock: . Da sam bila pametnija i educiranija (i znala što me čeka doma) tražila bih da mi ga donose na svaki plač da ga dojim, a ne da ga šopaju adaptranim. Međutim, iskreno sam vjerovala da ako doma budem uporna i ne dam mu ništa osim cice, shvatit će da se jede tako i nikako drugačije.
Međutim, to nažalost nije bilo tako jer je dijete od prvog dana vidjelo da na flašicu samo teče dok se s cicom ipak treba pozabaviti (taj jedan put kad sam ga uspjela staviti na cicu u rodilištu bio je sat vremena i sav ljubičast i mokar - skupa sa mnom, koliko mu je bilo teško navlačiti - mlijeka sam imala i navodno nije bilo nikakve prepreke za dojenje).
Kad smo došli doma naravno, pokušavala sam ga stavljati na cicu, međutim kad je to pokušavanje potrajalo danima, a on je sve više gubio na kilaži (doma je došao s 2.450g :shock: ), nisam se više usudila ne znati jel jede dovoljno i počela sam se izdajati. Sjećam se da sam kad sam već bila blizu mastitisa, MMa usred noći slala po (kršitelj koda)ovu izdajalicu u dežurnu ljekarnu jer je nisam htjela kupovati ranije jer kao neće to meni trebati jer ću ja od prvog dana sva važno informirana dojit ko velika 8)
I tako je vrijeme prolazilo, ja se izdajala, danima, noćima, dijete nije htjelo jest nego na flašu, ja bila sve umornija i očajnija, dok nakon dva mjeseca nije uslijed sve rjeđeg izdajanja konačno i nestalo mlijeka.
Bila sam očajna, kad sam mu prvi put davala adaptirano (kraj mene žive i zdrave), ko da sam mu davala otrov. Plakala sam danima ko kišna godina, naravno kriveći sebe da nisam bila dovoljno uporna....ali prošlo je. Kad sam vidjela kakvo prekrasno i zdravo dijete imam koje nije kihnulo dok nije krenuo u jaslice, koje super napreduje unatoč maloj porođajnoj težini i unatoč tome da ga još uvijek švercam u broju 86 - preboljela sam i to naše dojenje.