Ententini, odmah, već danas počni. Mi smo uz Crvenkapicu, Praščiće i ostale imali "priču o curici": Ukratko - bila jednom jedna mala curica koja nije imala ni mamu ni tatu, živjela je u kućici za djecu s tetama koje su se za dječicu brinule. Jednog dana u kućicu su došli jedna mama i tata koji nisu imali dječice , a strašno su željeli curicu...i čim su nju vidjeli znali su da je to baš njihova djevojčica itd, itd, itd...priču prilagođavaš uzrastu i dodaješ detalje prema potrebi i prema pitanjima. Curica iz priče dobila je ime po našoj A. tako da se A. ispočetka čudila kako se ta zove kao i ona , a onda je jednog dana s 2 i pol godine samo pitala: Ja sam ta curica, jel' da?
Tvoja je malena starija, budi uporna u pričanju priča da je MOGUĆE da se mama postane i ako nije rodila dijete (snijela jaje ili na čemu ste već...), pa kad se sprijatelji s tom idejom kreni dalje na osobnu razinu.