Često razmišljam o tome kako je roditeljstvo zapravo jako težak posao. I fizički i psihički. Mislim da će se većina složiti sa mnom. Ali zašto je to tako?! Postoji li neki poseban svemirski, evolucijski, božanski ili ne znam kakav već razlog zašto mora biti tako zahtjevno, naporno, a često i izluđujuće, odgojiti i podići na noge jednog novog čovjeka?!
Imam dvoje djece i ponekad baš osjećam kako se trošim, kako pucam po šavovima, kako mi je teško ići dalje, kako jedva dišem od svih tih obaveza i brige. I gledam našu mačku - svake godine okoti njih nekoliko i vrlo je brzo opet u formi.A meni je i dvoje ponekad previše. Doduše, svjesna sam da ona vjerojatno od svojih mačića ne dobije toliko radosti koliko ja od svojih i da njezin podmladak neće moći voziti bicikl ili zbrajati troznamenkaste brojeve, ali se ipak i dalje pitam zašto sve to u vezi s ljudskom mladunčadi mora biti tako naporno (trudnoća, porod, odgoj...).
Mislim, naravno da ne očekujem da će mi se sad javiti netko tko poznaje Kreatora svemira osobno pa ga može priupitati; pitanje je i tako poprilično retoričko, ali zanima me jeste li kada razmišljali u ovom smjeru i imate li ideju zašto smo kao vrsta toliko komplicirani... Nismo li mogli biti tako pametni i savršeni kakvi već jesmo s malo manje truda i muke?![]()