 |
|||
Javlja se neodgojeno dijete.
Kao klinka sam mrzila pozdravljati, kao pubertetlija nisam uopće nikoga.
Mamine prijateljica, iako su me prvi put vidjele su znale komentirati...kako vam je kćer neodgojena.....samo zato što sam pobjegla u svoju sobu želeći izbjeći glupa pitanja o školi, dečku i koga voliš više mamu ili tatu.
To pozdravljanje mi je i danas bolna točka, ako se inzistira na njemu previše....javlja mi se bunt.
Inače, zlatno dijete.Ne mogu mi prigovoriti ništa osim toga.
ella roo
mislim da se pod neodgojeno dijete ipak malo više podrazumijeva nego pozdravljati / ne pozdravljati ljude. to je onda nekulturno dijete (e jesam te utješila).
što reći kad klinci dođu djedu i baki (svaki dan), uđu u kuću, ne pozdrave, zavale se na kauč i dignu noge na stol i šaltaju kanale...
kad ih bilo što pitaš, okreću očima... kad dođe tata po njih, pokupe svoje stvari i odu...
e meni je to neodgojeno i neprihvatljivo... i naravno, nekulturno...
ja imam troipolgodišnjakinju, tvrdoglavu ko mazgu, neuhvatljivu jer ima u gizci milijardu crviju, malo više razmaženu (a uvik sam govorila kako neću razmazit dite jer su mi bila antipatična razmažena dica), glasa koji se nikako ne da stišat i smanjit za najmanje 5 oktava, svojeglavu, upornu i sa svim tantrumima koji prate većinu troipolgodišnjaka.
i zamislite kako mene i mm-a gledaju kad negdi dođemo s njom. katastrofa. nikad nam nitko nije u facu kazao kako imamo neodgojeno dite, ali pogledi su sasvim dovoljni. i redovito se doma vraćamo crveni od srama jer nema mista di smo otišli a da ona nije napravila šou, naravno ne za crknit od smija nego za propast u zemlju od neugode. najčešće svojim urlanjem.
ali bog nam je svjedok koliko se trudimo upristojit dite, koliko razgovora, dogovora, obećanja....koliko se trudimo odgojit je najbolje što znamo, ne po knjigama i uzusima nego iz srca i vlastitog iskustva, ali do nje dopire tek neznatni dio svih naših napora.
o nekulturi neću niti govorit. dok je bila mala i kad je tek progovorila pa do nekih 2,5 godine znala je kazat (na ulasku bilo di) dobar dan, doviđenja, hvala.
sad kad negdi uđemo ona se zabija meni ili mm-u u noge, kad je netko nešto pita ili se opet zabije u nas ili se počne kreveljit, kad joj netko nešto da svaki je put moram podsjetit: "kako se kaže" i tek tad izusti hvala. kad od nekud odlazimo opet je moram podsjetit da pozdravi.
iako mi je neugodno što tuli-muli kad je netko nešto pita (a inače brblja da je ja ne mogu nadgovorit) još uvik to pripisujem fazi sramežljiuvosti i njenim godinama.
i pitam se di je nestala ona mala pristojna beba
a koliko su stara djeca
po ovom sto si napisala njima je to normalan obrazac ponasanja, nazalost
i ne bih rekla da su ta djeca neodgojena, nego da su tako odgojana
moj pšost se odnosi na magriz
e ovo mi je interesantno.anjica prvotno napisa
sta uopce znaci rijec - neodgojen.
da te nisu dobro odgojili ili da te uopce nitko nije odgajao?
i sto uopce znaci biti neodgojen/lose odgojen? jel' tu spadaju nepristojni, nekulturni, agresivni, kriminalci, poremeceni na bilo koji nacin....tko sve?
jel znate vi kako se djeca ponašaju u školi? :shock: pa to je strašno! mama mi je nastavnica i ta današnja djeca hladno nastavnicima kažu idi u PM,šta te boli k.... i takve stvari :shock: :shock: a da ne kažem da hoće i gurniti i udariti nastavnika ma strašno!kakv kućni odgoj!
jednoj teti spremačici je mali polomio preko noge metlu s kojom čisti hodnik i ona njemu kaže "pa što si to napravio" a on njoj "šta te boli k...." :shock: :shock: "evo ti pa sada meti pod"
e ovo mi je interesantno.
sta uopce znaci rijec - neodgojen.
da te nisu dobro odgojili ili da te uopce nitko nije odgajao?
i sto uopce znaci biti neodgojen/lose odgojen? jel' tu spadaju nepristojni, nekulturni, agresivni, kriminalci, poremeceni na bilo koji nacin....tko sve?
po meni- da ih nitko nije odgajao
ja za niti jedno dijete ne bih rekla da je neodgojeno, to je ipak samo dijete, niti bih se upustala u raspravu s roditeljima oko odgoja njihove djece, svatko izabire svoj put kako zeli odgajati, netko ce mozda reci da je moje dijete neodgojeno sto joj sve dopustam, a za mene ona to nije (npr.), za nekog sto je normalno za drugog to nije i obrnuto...
ja skroz kuzim ono o cemu trina prica.
i moja djeca su u skoli i vrticu uzorna, pristojna, komunikativna, i svi im se dive i hvale ih.
pa i s nama roditeljima su cesto pristojni i fini, ali sjecam se i puno puno situacija u kojima sam tocno osjecala tudje poglede i misli: pogle ove kak su im djeca neodgojena! Stvarno je bilo svakakvih scena.
i nitko im ne može ništa jer su maaaaaliiiijel znate vi kako se djeca ponašaju u školi? :shock: pa to je strašno! mama mi je nastavnica i ta današnja djeca hladno nastavnicima kažu idi u PM,šta te boli k.... i takve stvari :shock: :shock: a da ne kažem da hoće i gurniti i udariti nastavnika ma strašno!kakv kućni odgoj!
jednoj teti spremačici je mali polomio preko noge metlu s kojom čisti hodnik i ona njemu kaže "pa što si to napravio" a on njoj "šta te boli k...." :shock: :shock: "evo ti pa sada meti pod"
i greška je u nama a ne u njima, jer .....
ma kako da ne
I meni je Trinin post divan i primjenjiv na nas, zapravo, više na A. S tim da je on još i izvrsni indikator za ljude koji su skloni lako etiketirati djecu kao neodgojenu, pa se redovito potrudi potvrditi njihove zaključke. Tako ima par ljudi pred kojima pokazuje gotovo isključivo svoje najgore "razmeženo iritantno derište" ponašanje, a onda opet, ima ih nekoliko s kojima je nevjerojatno stentan, razuman, spreman pomoći, praktički odrasla soba.
jel znate vi kako se djeca ponašaju u školi? :shock: pa to je strašno! mama mi je nastavnica i ta današnja djeca hladno nastavnicima kažu idi u PM,šta te boli k.... i takve stvari :shock: :shock: a da ne kažem da hoće i gurniti i udariti nastavnika ma strašno!kakv kućni odgoj!
jednoj teti spremačici je mali polomio preko noge metlu s kojom čisti hodnik i ona njemu kaže "pa što si to napravio" a on njoj "šta te boli k...." :shock: :shock: "evo ti pa sada meti pod"
da ja cujem da je moj takav,,,uh,cuo bi me....
Ja pod neodgojenim detetom smatram samo ono dete koje svojim ponašanjem jasno daje do znanja da se sa njime ne radi. Primer mi je prijateljica sa svoje troje dece koja ne znaju pozdraviti (niti kad ih opomene - tad sasvim jasno i glasno kažu ''neću da pozdravim, pusti me''), ne znaju se ponašati za stolom ( ni svojim ni tuđim) pa grašak iz činije uzimaju rukama, penju se na sto da bi dohvatili maslinu ili meso, guraju se i svađaju dok jedu, koja ne obraćaju pažnju na molbe domaćina da se pomere od staklenih vrata već tvrdoglavo tvrde da će se oni nastaviti baš tu igrati i da ih je baš briga ako se staklo polomi...
Roditelji, naravno, svojim ponašanjem potvrđuju ovu moju teoriju o neodgojenoj deci jer tvrde da su to deca i da im ne možeš objasniti, blablabla. I pritom ne dokažu da im se ne može objasniti time što bi recimo iztangirali svoje guzice i odšetali do deteta i staklenih vrata i barem probali da sami odmaknu dete. Ta deca mi s ena svaku opasku pleze a mama i tata ništa nemaju za reći
Ima roditelja koji su prezauzeti da bi se bavili svojom decom, ima roditelja koji su nezainteresovani, ima roditelja koji su odrastali 'vezani za radijator' pa ne žele da isto prođe i njihovo dete preterujući pritom sve moguće mere...
Zaključak: meni nije neodgojeno dete koje u odjelu sa igračkama ima tantrume na svaka 2m, koje se stidi reći 'dobar dan' na ulazu ili koje ne želi dati svoju igračku - neodgoj je po meni mnogo jača stavka
prvo sam na ovo htjela kontrirati... tj. udopunit, a onda vidjeh ovo:smatram samo ono dete koje svojim ponašanjem jasno daje do znanja da se sa njime ne radi
točno. mislim da je predrasuda da su neodgojena djeca samo ona s kojima se ne radi il koja su ionako u ljubavi zapostavljena. imam prilike vidjeti što ogromna majčinska ljubav radi od djeteta - majka doslovno odgaja malog nerona. možda bi tu mogli pričati o lošem odgoju, a ne neodgoju, al da i takvih slučajeva ima - nesumnjivo.ima roditelja koji su odrastali 'vezani za radijator' pa ne žele da isto prođe i njihovo dete preterujući pritom sve moguće mere...
počelo je od malena, sad su to već stariji razred osnovne, srednja i faks...
da, nažalost, takav im je obrazac ponašanja...
i nisu djeca bila kriva u startu, ali sad su dovoljno veliki da uvide neke propuste, ali ih to ne zamara uopće...
Loryblue - ako tako malo dijete ne pozdravlja i smumlja odgovor na pitanje, to je ok - možda je sramežljivo, ali kad se tako ponaša 8-godišnjak i pritom bez pardona harači po tuđem stanju, to ipak nije isto...
imam srecu (a malo i biram drustvo ter kome/cemu cu poklanjati (emocionalnu) paznju
juhu.
al duboko u meni - bas me briga...
jer da se tima i takvima vjernicima u razmazenost i razmazivanje poslozi los dan - luka je nadrapao - pa cak da se postavi na svoje niti-trogodisnje trepavice...
volim gledati ljude kao odraz mene same...
ali zato i primjecujem koliko osude djeteta vise govore o osobi koja osudjuje nego o samom djetetu...
no ni s tim se u principu nemam potrebe ni koristi opterecivati...
al ipak cekam - mozda me neko iznenadi...
ja sam ustvari najupotrebljivije i najzanimljivije odgojne komentare i savjete dobila od ljudi koji ne vjeruju u razmazenost...
i njih rado poslusam ili nekad samo promatram kako se odnose prema luki i divim se njihovim komunikacijskim vjestinama...
'zakeljni' pridjevi im nisu najdraza stilska figura...
Ni meni pozdravljanje/nepozdravljanje s 5-6 godina nije neki signal neodgojenosti (ja sam se npr. sramila pa sam šutjela unatoč maminom "pilanju")
Niti se ljutim na živahnu djecu u svome okružju pa ni na međusobno mlataranje i guranje. Jedino što bi me moglo iziritirati jest da neko starije dijete udara moje mlađe, a da roditelj ne reagira (to mi se jednom dogodilo). To smatram velikim odgojnim propustom.
Po pitanju vrtića i odgoja - moram priznati da sam se ugodno iznenadila kad je M iz čista mira počeo UREDNO :shock: sređivati svoju odjeću i spremati u ormar (a ja nisam ni znala da to mogu tražiti od 4-godišnjaka).
Od tada mu s vremena na vrijeme dam da posiše sobu i obriše prašinu, ponekad raspodijeli tanjure i pribor po stolu. To smatram odgojem za život u zajednici jer mi se kosa na glavi diže kad u svojoj blizini vidim primjere gdje su mame "štedile" mušku djecu od "ženskih"
Odgoj mi stvarno ne predstavljaju samo lijepe riječi, uglađenost pokreta za stolom... itd. već prihvaćanje svojih obveza u zajednici.
Danas je to obitelj i vrtić, sutra škola. 8)
pisala sam o tom "neodgoju" vec na jednom drugom topicu, pa evo mog primjera (koji je jos uvijek aktualan
"ono sto mene osobno JAKO smeta je bezobrazluk. zivahnost, nemirno vrpoljenje, zapitkivanje, prekidanje u razgovoru... to me ne dira ni pol posto, mala djeca funkcioniraju na drukciji nacin i moji je posao ne dovesti se u situaciju da ocekujem previse od njih. ali. kad se druzimo sa klincima nasih susjeda koji imaju dva decka (4 i 7 godina) koji iz objesti pljuju po mami, tuku mi malu plasticnim macevima i prkosno plaze jezike ako im prigovoris, stvarno mi dodje muka. to kod mene jednostavno ne prolazi. i zao mi je roditelja koji to sami sebi opravdavaju, bilo sa "ma to je musko" ili bilo kakvom drugom isprikom..."
i da, ne radi se o nikakvom manjku paznje ni ljubavi, nego djeci kojoj je apsolutno sve dopustano od prvog dana zivota, bez ikakve selekcije.
Daj me nauči kako da i ja inzistiram da ostave svoju djecu doma! Mi imamo prijatelje na par kuća dalje sa 3 dečka. Za svaki komentar u priči o odgoju oni samo vele da oni dečkima na mogu ništa. A godine su: 2, 7 i 9. Naše igračke ne mogu preživjeti njih jer ja imam osječaj da im je jedini cilj totalno uništenje. Ne samo naših nego bilo čijih igračaka. Jednom su rastavili sve igračke iz kinder jaja i dijelove pobacali pod namještaj i po kući kao da šalju poruku ajd ih sad nađite. Drugi put je najstariji uzeo neku cipelu iz jajeta koja je mojoj bila značajna u tom trenu i ja mu kažem nemoj to slučajno rastaviti, dok sam se okrenula gotovo. Ja na njih poludim. Ovaj najmanji je pljuvao u lice mojoj ja kažem NE! Ko da zidu kažeš. Mamu si poštuju ko lanjski snijeg, a tata im polako gubi živce iako mu je najveći posao bio napraviti ih. Mene samo zanima šta kad ta djeca uđu u pubertet? I kako zapravo zaštititi sebe od takvih ljudi s takvom djecom? Njih baš dobro znam. Djeca su većinom na ulici i većinom divljaju, čini mi se da većinom sama brinu o sebi. Za njih stvarno mogu reći da su neodgojena i teško mi je sebi reći to su djeca, jer često samo želim da su što dalje od moje kuće i mog djeteta, a grozna sam sama sebi što tako mislim.joj, imam u bliskoj familiji "neodgojene djece" koja danas idu u osnovnu, srednju školu i na faks... a takvi su od malena...
ne pozdravljaju kad uđu u kuću, lupaju i razbijaju iz dešpeta, skaću i ruše sve do čega dođu u gostima... a roditelji sjede i to puštaju pravdajući - pa to je dijete, ne braniti, traumatizirati će ga zabrane...
ne komentiram, samo inzistiram da dođu bez djece nama u goste
Šta radite kad imate tako destruktivnu djecu u kući(tuđu), koja vam uništavaju igračke, kopaju po ladicama, a roditelji: to su ti dečki i mi njima ne možemo ništa?
"pa to je dijete, ne braniti, traumatizirati će ga zabrane"
i slične gluposti, spadaju pod ideologiju nekakvog tobože demokratskog odgoja koji se danas možda razbija o glavu roditeljima, a sutra će cijelom društvu :/
mamax1 u tvojoj kući vrijeda tvoja pravila,imaš potpuno pravo ne dopuštati drugima da ih remete
u svojoj neka rade što ih je volja,što očito i rade
slažem se s ovim što je napisala klia,meni nikako ne sjeda permisivan odgoj,
previše sam svojevoljne i bezobrazne djece vidjela koji su proizašli iz takvog načina odgajanja,a ne mogu reći za neke roditelje da se nisu bavili djecom,jednostavno im nisu postavljali nikakve granice i pravila
Ja pokušam kod njih provesti neka svoja pravila, ali oni se ne osvrću na to, jedino da ih izbacim iz kuće, a to baš i ne ide. Ponekad im zaprijetim, ali samo ako roditelji nisu u blizini. Oni ne doživljavaju ni svoju pa ni tuđu imovinu, kao da su sami sebi vlast i ponašaju se u stilu: a šta mi možeš? Danas smo nešto komentirali MM i ja, ja kažem teško tim roditeljima kad oni dođu u pubertet, a MM veli i nama svima s njima. Iskreno se nadam da će se promijeniti sami od sebe jer roditelji neće poduzeti ništa u tom pogledu.
A ja ispadam grozna ako prigovorim djeci u svojoj kući, mada mi nitko neće platiti za uništene igračke i sve ostalo. Nisam pametna. Jedino mislim da su u ovoj situaciji stvarno krivi roditelji.
mama x1
a da ti fino njihovim roditeljima veliš da ćete ubuduće VI dolaziti kod njih u posjetu, a ne oni više kod njih. ja takve ljude bome ne bih više ugošćavala - ljutili se oni ili ne. fakat ne bih.
kad sam bila mala i mi smo imali takve susjede s 3 dječaka. ja sam znala zaključavati svoju dječju sobu kad bi oni dolazili. jer bi mi sve uništavali. i to ono iz obijesti skakali po mojim stvarima.
Eh da, to bi bio kraj druženja, a s obzirom da se radi o MM-ovi rođacima, mogu se samo jadati. Jedino što im kažem nemojte to i to raditi sve ćešće pa nek se ljute, ali i to još vježbam.
jedno je familija mog, a drugo mm-ovog brata...
lijepo zamoliš da ne dolaze s djecom ako ona misle i dalje demolirati sve do čega stignu...
ako to ne pali - ne pozivaj u goste
x
To je ono sto Juul prica - ispunjavati sve djetetove potrebe, ne sve djetetove zelje. To sto ti pricas se upravo desi kad dijete drzimo ko kap vode na dlanu i silno se trudimo da mu sve ZELJE budu ispunjene (po cijenu velikog gazenja granica drugih itd.)
Re: neodgojeno dijete!?
samo bih potpisala
lucky day
i
Zdenku2 8)
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom