Sto ucinite kad vas iznerviraju ...?

[tatek]

... a tko drugi nego vasi najdrazi 3-6-godisnjaci! :shock: :/

Klinjo utrci u stan u prljavim cipelama (dogovor je da ih sam skida), dodje do ruba ulaznog tepiha (gdje zavrsava zona u kojoj se smije imati cipele na nogama) i onda mase nogama uokolo (iako je vec stotinu puta receno da je to zabranjeno), a prljava voda sprica po zidu, parketu itd. Sto cete napraviti?
Nervirati se i ipak mu u tisini skinuti cipele iako je dogovor da ih on uvijek sam skida?
Izderati se na njega i opet mu skinuti cipele?
Ostati cool i opet mu skinuti cipele?
Upozoriti ga da ih skine i ako to zaista ne napravi opaliti ga po guzi?
Hladnokrvno gledati lokvu vode na podu i praviti se da to nije nista posebno?
Podmititi cokoladicom da sam skine cipele?

Ni jedno od ovih rjesenja mi se bas ne svidja, no sa ovakvom situacijom se suocavamo skoro svaki dan ...

U stvari, umjesto rjesenja ove jedne izdvojene situacije zanima me sto napravite kad vas klinci iznerviraju ...
... kad ih morate naganjati po vrticu da se obuku ili da ih obucete
... kad uporno gnjave da pojedu 2 cokoladu iako se zna da se jede samo jedna
... kad u jednoj ruci drzite rasplakanu bebicu, a vas junior obavezno hoce da mu tu sekundu nacrtate dvorac sa vitezovima i uz vristanje ne prihvaca odgovor da cete to napraviti za 5 minuta
... kad se naljuti pa razbacuje stvari po sobi, udara ili radi nesto slicno

Kako "istocite" vasu frustraciju u tim momentima?
Opalite malog po riti?
Udarite vratima, sakom po stolu, izderete se na njega, nogom sutnete najblizu stvar?
Ostanete fol cool, a u sebi kipite pa onda puknete 10 minuta kasnije na nekoj glupoj sitnici?
... (da ne nabrajam dalje)

Ne vjerujem da postoji ikakvo univerzalno rjesenje za ove situacije, ali mozda cujemo neku dobru ideju kako se istutnjati i rjesiti trenutnog bijesa bez da se covjek poslije toga grize ...

Ja se obicno dosta dobro kontroliram i prag tolerancije mi je prilicno visok, ali nekad me mali zbilja raspiga ... onda najcesce dobiju svoje jastuci ili neka slicna stvar koja je pri ruci, ali ako se radi o nekoj drasticnoj nepodopstini onda dobije porciju i po guzi.

Direktan povod za ovu temu je jucerasnje popodne kad je Vedran od vrtica do spavanja stalno bio na rubu konflikta, a u dva navrata je dobio i po riti (namjerno saranje flomasterima po parketu i tepihu, udaranje 4-mjesecne sestre smotkom papira usprkos upozorenjima) sto se vec jaaaaaako dugo nije desilo.

[tatek]

Zaboravih reci: jedna mogucnost za praznjenje frustracija je i stavljanje prigodnog posta na ovaj forum (upravo ucinjeno ... :/ )

[brigita2]

Ja nemam jednu tehniku za rješavanje "sranja". Ako sam dobre volje, nisam iscrpljena, bolesna ni preopterećena kućnim obavezama(što je rijetko) onda sam tolerantna, objašnjavam,pokušavam sve postići na lijep način.

Ponekad sam lijenčina i rješavam sve podmičivanjem."Kad se obučeš dobit ćeš žvaku" ili "Kad pojedeš juhu dobit ćeš keks." Takvo ponašanje smatram pogrešnim, ali uspješnije je od svega ostalog.

Kad mi pukne film, a to je nažalost prečesto, derem se po kući ko luđakinja, izbacim klince van iz prostorije u kojoj se nalazim, a poljetu ih izbacim van iz kuće u dvorište. Nažalost od takvog ponašanja nema nikakve koristi jer su mi klinci oguglali na deranje i uopće me više ne slušaju, a kad im nešto nije po volji počeli su me oponašati i deru se na mene.
Već sam više puta rekla MM -u da ja nisam dobra mama, ali da nemam pojma kak da to postanem.

[NanoiBeba]

I mene zanima odgovor.

Meni su najgore situacije kada smo negdje gdje on voli biti i onda neće doma. Obično je tada jako umoran i onda nastane scena. Pokušala sam ju rješiti tako da bi ga unaprijed upozorila da ako opet pokuša tako nešto više nikada neće ići tamo i tamo.

Ono što ti mogu reći tatek, je da je Vedranovo ponašanje djelomice posljedica dolaska bebe u kuću.

Kucam u drvo i pišem - imam osjećaj da je Frano sada normalnijeg ponašanja kada i Katarina ide u vrtić i ja opet radim i sve je nekako normalno. Navikao se da ima seku, iako naravno ima ljubomore.

I još mi se čini da je dobro kada su u takvoj kriznoj situaciji oba roditelja u blizini. Jedan izgubi živce, pa onda drugi smiruje.

[studena]

Mislim da od po guzi i dreke nema nikakve koristi ,odnosno možda ima kratkoročno ali na dugoročno sigurno ne pali iako se ponekad teško suzdržati .
Sama nisam znala kako postupati u nekim drastičnim situacijama , ali instinktivno sam osjećala da gore spomenuto nije Ok
Meni je puno pomogao forum i rode , čisto za olakšati dušu na papiru a i za puuuno savjeta. Ima zgodnih foruma na tu temu (pročačkaj po odgoju), a ja za sebe primjenjujem time-out metodu i super mi je ( u trenutku kad stvar izmiče kontroli malkice se maknem , naravno ako je Anči sigurna ). Tako smo odgajali i Tenu i ispala je pristojna , otvorena i prekrasna cura i to mi je nekako motiv da radim u redu.

[Natasa30]

Sto se tice prve situacije i cipela ja bi dala izbor. Iako su mali i oni hoce imati rijec u odlukama. Dakle:

Da li zeliz da skines cipele ispred vrata ili na tepihu unutra?
Mozes dobiti jednu cokoladu(imaj samo jednu a ne pet) ili ni jednu.
Daj da ti ja obucem cipele a ti obuci jaknu(idemo sad kuci, pa se tamo nastavimo igrati).

Nacrtaj ti zamak dok se mi pozabavimo bebom a onda ti ja nacrtam zmaja.(kad nacrtaju zamak nadji par minuta da pohvalis njihov rad)

[Brunda]

Kod nas deranje i podmićivanje ne pali. A niti mislim da je baš nešto korisno. Ako ništa drugo onda zbog oponašanja.
Kod nas najbolje tj. stvarno odlično funkcionira tako da ga smirenim glasom probam zainteresirati za nešto drugo.
Npr. ako smo vani i on neće tamo gdje ja hoću, uzmem ga u ruke ili za ruku i kažem mu da ćemo se sada npr. ići voziti u tramvaj i gledati kuće iz njega. Ili ako smo u dućanu, da ćemo ići teti dati kune, i da to smije on napraviti. Uglavnom, to mu predočim takvim glasom i na način da se full zainteresira za to. I nikada ne izmišljam nešto što neću/nećemo napraviti. Uvijek je to nešto što sam ionako tada htjela, ali je prezentirano tako da ga zainteresira. To nam uvijek pali.
Po istom principu i za sve druge stvari.
Tatek, za skidanje cipela i nešpricanje po stanu bih mu ja objasnila na njemu prihvatljiv način koje su posljedice toga što radi. Npr. gle kako nam je sada zid ružan. To nije lijepo i sada ne možemo zvati goste (kažeš nekoga koga voli da mu dođe) dok to ne sredimo.
Za pranje zuba nam pali priča o zubima.
Zmazani, boliti će, a najgore mu pada kada kažem da mu Ema neće dati pusu dok ne opere zube.
Za čokoladu/bonbone jednostavno kažem kada mu dajem, da je to to i da više ne može dobiti. Zna se ljutiti, ali zaboravi kada ga zainteresiram za nešto drugo.
Ja odužila

[Fortuna]

probaj ga prvo pohvaliti pa onda zatrazi da nesto uradi.
isto tako djeca kopiraju odrasle pa ako zajedno udete u stan zajedno se i skidajte.
deranje ili udaranje samo stvara frustracije kod diteta pa neki veliki ili dugorocni ucinak se pomocu njih ne postize osim ako netko zeli da ga se dite boji. probaj se sagnit da budes u njegovoj razini kad pricas tj trazis da nesto ucini........ i pohvali kako je isto to jucer,prekljuce ucinio i blablabla....... ma samo se probaj staviti u njegovu kozu i mislim da ce biti jasnije.
usput... ovo samo onako iz glave govorim i iz iskustva u radu sa dicom u skoli kad nesto trazimo od njih al nemam dvoje djece pa ne znam kako je biti 24 sata sa njima

[Bubica]

Ono sto sam od prvih dana odlucila je to da "malo po riti" kod nas nikada neće biti opcija...i uspjevamo u tome. Kada takvo nešto čvrsto odlučiš i rasčistiš sam sa sobom onda je to i vrlo lako sproveti u djelo, stvarno ne znam što bi trebao napraviti da mi padne na pemet da ga udarim...Upravo sam neki dan čitala istraživanje napravljeno na našim stuentima u kojem se navodi da je njih 93% u djetinjstvu bilo izloženo fizičkom kažnjavanju od strane roditelja (s tim da se "malo po guzi" nije niti brojilo nego od šamara nadalje) i meni je to prestrašno.

E sad, imam ja svoje ispušne ventile, na žalost, a to je vikanje...Ja imam problem da imam osjećaj da me B uopće ne ferma dok ne podviknem, kao da misli da ja to ne mislim ozbiljno dok ne viknem...Imam i drugi obrambeni mehanizam a to je da ne očekujem previše od svojih pokušaja discipliniranja, npr, za mene je nemoguće da očekujem da mi se dijetet svaki dan samo skine kada dođe doma, to mi zvuči kao teška fikcija
Koristimo i time out, ali samo za izvanredne situacije, a to je najčešće njegova fizička agresija...Sve više stvari se možemo i dogovoriti, dijete mi jednostavno raste

[Maja]

Kad sam ja mirna, uglavnom su i oni mirni ili ih lako smirim. Ali, problem je ako sam nervozna zbog posla, kasnjenja, ovog onog i onda sve mislim da mora odma i da nemam vremena razjasniti i stati na loptu. AKo se ja uspiem skulirati, to fakat bude carobno.
No, fakat je s jednim djetetom i vise razlika nebo i zemlja. Eksponencijalno. Samo roditelji vise djece mogu skuziti koja je to nervoza i crv dok oboje placu i traze nesto sto se ne moze istovremeno. I tu zapravo nema velke pomoci osim sto vise predvidjanja takvih situacija i unaprijed pripreme sebe u takvim situacijama. Mi npr imamo onaj nervozni trenutak kad svi ulazimo u kucu, i svi se izuvamo i skidamo. Jan se obicno pri ulasku u stan rasplace iz nekog razloga, nista mu nije dovoljno dobro, nista napravljeno kako on zamislja (npr. ja sam otkljucala a ne on, ja skidam svoje cipele prije njegove jakne i tak neke stvari - malko je opsesivno kompulzivan ). Onda se ja od posla pripremam psihicki za takvu situaciju jer ako i ja puknem u takvom trenutku, mozemo sve zaboravit.
Ja na Jana nisam nikad vikala dok smo imali samo njega, a sada u situacijama kad ne znam sto bi vicem da se kuca trese. Isto kao sto su vikali na mene.
S tim da kod nas (srecom) vikanje ne pomaze. Osim sto mi i dijete poslije vice. Cesto pale dogovori ako...onda, najcesce ovo ako se cucnem do njega, u njegovu visinu, to je dost efektno, lijepa rijec.... I tak, klasicni trikovi. Al, za njih treba vremena, a nazalost puno puta se dogodi da nemamo vremena. Ili negdje zurimo, ili vec Nola place i treba nesto deseto.
No, sto se same komponente dvoje djece tice, bude lakse. A kad jednom krene biti lakse onda svaki dan bez pretjerivanja osjecas kako je lakse i jednostavnije.

[tatek]

He, vidim da je doslo dosta vasih brojnih prijedloga i svi su dosta zgodni, ali i svi imaju jednu malu manu - vec smo ih jaaako cesto koristili i u tih 10% slucajeva oni uopce ne pale. U 90% (ili, ajmo rec u 95% slucajeva) sve to pali - razgovor, pohvale, skretanje na neku prihvatljivu aktivnost itd itd, (ne da se hvalim, ali mislim da bih na tim temama vec mogao doktorirati ... 8) ) no u onim preostalim slucajevima nista od toga ne pali.

Recimo, on mlati prljavim cipelama po zidu, a ja pokusavam uvjeravanjem, razgovorom, skretanjem na drugu temu, pohvalom kako je do sada brzo skidao cipele ,a on kaze:
- E bas hocu da je prljav! I neka sam ga zamazao!
ili
- Ne zelim skinuti cipele! Ne zeliim! NE ZELIM! NE ZELIM!

Ili: drzim Zrinku u ruci, a on zeli da mu smjesta nacrtam dvorac. Ja kazem da cu mu nacrtati za 3 minute kad premotam malu, da nek on nacrta viteza, da cemo poslije napraviti ne znam sto itd itd itd, no on ide za mnom i udara me nogom i vice "I neka sam te udario!", a ja se micem ispred njega ...

Takvi slucajevi se rjesavaju samo drasticnim mjerama - treba ga izvaditi iz konteksta. Ako moze, snazno ga zagrliti i ne dati mu da se mice, izvaditi ga van (na balkon, bilo gdje) ili ako nista od toga ne pali, tad dobije po guzi. To ga smjesta resetira, rasplace se, zagrlimo se, razmijenimo njeznosti i poslije je sve OK.
Ne volim takva rjesenja, ali nisam otkrio drugo za takva poluhistericna raspolozenja.

Nisu to cesti slucajevi, ali se desavaju - ajmo rec jednom-dvaput u 10-15 dana. Iako se i tete u vrticu (inace jako dobre) i psihologica slazu da se koristimo dobrim odgojnim metodama isto tako se slazu da klinca kao sto je Vedran nisu vec jaaaako dugo vidjele - tu se prvenstveno misli na upornost (koja prelazi u tvrdoglavost) pri ostvarivanju svojih ciljeva.
U vrticu takve situacije isto dovode iance iskusne tete do ludila ...

Na zalost, to je nasa svakodnevica ... mali je inace vrlo bistar i veliku vecinu vremena je sve OK, ali ta upornost/tvrdoglavost nekad premasuje sve poznate mjere.
Naravno, prosirenje obitelji je pojacalo takva ponasanja (prije se to rjedje desavalo), pogotovo sto je i mala vrlo zahtjevna - iznimno malo spava i na granici je hiperaktivnosti sa svoja 4 mjeseca.

[tatek]

Maja, zaboravih reci - potpisujem i ja cijeli tvoj post, a osobito ono kako je situacija sa dvoje djece puno drugacija nego samo sa jednim.

[Maja]

inace, sto se tice prljanja, meni je pomagalo da mu uvalim krpu i pokazem mu kako da pocisti sto je zasr**. al opet, ako imas vremena, i ako drugo dijete ne vristi
a drugi je par rukava sto je jan strasno laaaaaaako odgojivo dijete. nit je tvrdoglav, ni nesto posebno uporan, pa da je jedinac, mislim da bi ga mogli odgojit lijevom nogom tu smo imali srece.

[tatek]

inace, sto se tice prljanja, meni je pomagalo da mu uvalim krpu i pokazem mu kako da pocisti sto je zasr**. al opet, ako imas vremena, i ako drugo dijete ne vristi
a drugi je par rukava sto je jan strasno laaaaaaako odgojivo dijete. nit je tvrdoglav, ni nesto posebno uporan, pa da je jedinac, mislim da bi ga mogli odgojit lijevom nogom tu smo imali srece.

Lucky you! :D

Imamo i mi prijatelje (s dvoje djece) - mali jos sa 5 godina svaki dan spava popodne po 2 sata, budi se u 8 i lijeze u 21h. Drugo dijete se pak sa godinu dana budilo samo za klopu, pogledalo malo uokolo i hrrk nazad.
A Vedran u zadnje dvije godine nije ni jednom popodne zaspao u vlastitoj kuci ... :shock:
I naravno da kad je umoran da su takve gore spomenute konfliktne situacije cesce ...

A s troje?

Sve je to, Tatek, super sto radis. (osim onog s WC-om i kinderjajetom, ali necemo opet...)

Sve te situacije su mi jako dobro poznate, uz napomenu da su moji M&Msi dva mala bika (a MM ovan), pa si ti misli! Mi smo nedavno imali situaciju s Markom koja nas je dovela do ludila, ali skuzili smo da u tim nekim slucajevima (otprilike tih tvojih 10 ili manje%) nema izlaza, osim :"Ne moze i gotovo!" Dakle, sto se dogodilo: Marko vec cijelu vjecnost gnjavi da mu na dvoriste stavim bazen jer se hoce kupati! I ja sam mu, naravno, smireno i njezno objasnila (otprilike 700 puta do sada ili oko 28 puta na dan) da moze, ali kad dodje sunce i kad vani bude jaaako, jaaako toplo. I tako je jednog dana u ovoj tmurnoj zemlji, nakon valjda 2 mjeseca konacno maaalo i sunce zasjalo i dijete je naravno skontalo:"Aha, sunce = bazen!" i zapeo ko vrag da se hoce kupati. Ne moram spominjati da je temperatura tada bila negdje -6, no on hoce i hoce. I nikakva nagovaranja i objasnjavanja ("Ali, Marko, vani je uzasno hladno, ne mozes se kupati u bazenu, idemo napuniti kadu...") nisu pomagala, inzistiranje je polako preslo u histeriju i poceo je vristati po kuci:"Doslo je sunceeee! Hocu bazeeeeeeen!" I tu je nama pukao film i rekli smo:" Hoces bazen? E pa dobit ces ga!" I rekli mi njemu nek se skine i nek vidi da li je vani dovoljno toplo. I mali se skinuo do gola (ostao je samo u gacicama) i mi ga tako golog i bosog poslali van na dvoriste. Da, da, na -6! Zatvorili vrata i iz topline doma svoga gledama ga kako vani cupka."Marko, jel ti zima?" "Nije, di je bazen?" "Marko, jel ti toplo za kupanje?" "Je, di je bazen", "Marko, sigurno ti nije zima za nogice (guzu, trbuh, nos i ostale varijante)?","Nije, di je bazen?" I onda smo se MM i ja u ocaju pogledali ("Pa taj mali stvarno nije normalan!") i morali smo potpisati kapitulaciju, tj. otici van po njega, otjerati ga unutra i zderati se:"Vidis da si se skoro smrzao! Prehladno je za bazen! NEMA BAZENAAAAA!", a on naravno:"Nisam, nisam, di je bazen?" (i place i urla i vristi itd.). Nadam se da sve to nitko od susjeda nije vidio, jer ce nas inace, sasvim sigurno, prijaviti zbog zlostavljanje djeteta.
Dakle, u tim nekim situacijama, rjesenja nema. Jednostavno, moras urlati, fizicki ih odstraniti i, ako treba, malo i po guzi.

[Maja]

slazem se za sve osim ovog po guzi. meni tu udje varijanta "pusti ga da place" - kazem mu da ne mogu pricati s njim dok se tako dere i onda on urla urla ko da lavovi ricu u dzungli i prestane.

[tatek]

Cuj, dille, situaciju s troje djece nisam ni razmatrao jer se u nasoj obitelji ne bi smjela desiti ... Mislim da bi nam to bilo too much (ili bi mozda samo oguglali i prag tolerancije bi nam skocio da opet bude negdje blizu granice izdrzljivosti) ...
A tebi i MM-u svaka cast!

UBR, ona prica sa WC-om i kinderjajetom je gotova. Mali piski redovno, od onda nije bilo ni jedne nezgode, a u zadnjih mjesec dana nije bilo ni jednog kinder jajeta - nit je on trazio nit smo mi nudili,a dogovor i dalje vrijedi.

Neke stvari su sa tim Vedranom tako lake (izlazak iz pelena, ostavljanje dude, prelazak u novi stan, svoju sobu, veliki krevet i jos puno drugih stvari), no zato sve to naplatimo na bezveznim sitnicama ... :shock:
Al tak' to ide ...

[Lilly]

Moj odgovor ce biti bezvrijedan posto imam samo jedno. Ali dobro.

Mislim da bi puno roditeljskih nevolja bilo rjeseno kad bi klinci svaki dan bili super naspavani. Ako se nasem sloze tri dana loseg spavanja, cetvrti smo nadrljali. Topim se od miline kad se probudi dobro naspavan, izlazi iz sobe, smije se i ima neki pozitian plan za taj dan (za razliku od prenemaganja koje dobijem ako se nije naspavao).

Kad ga uzimam iz skole, svaki dan tusi kako bi se isao igrati kod nekoga iz razreda ili da neko ide kod njega. Je li umoran i ja kazem da nista od toga ne moze, odmah mi krene sa dramama. Ako nije tako jako umoran da mu se objasniti iako je druzenje poslije skole strasno osjetljivo podrucje.


Kad primjetim da je upao u nervozni period manje se zamaram time kako cu taj tren reagirati nego kujem planove za to vece jer znam da ce ici u krpe oko 19.00. :D

i prestane

E vidis, Maja, tu se tvoj sin razlikuje od moje djece. Kad si nesto zabiju u glavu, nema odustajanja, pa makar inzistiranje trajalo danima. Najveci problem je sto neka bezazlena sitnica (trazi neku igracku, koju sam ne moze pronaci, a ja mu bas tog trenutka ne mogu priskociti u pomoc) jako brzo preraste u histeriju,tj. neku vrstu transa iz kojeg ih je jako tesko trgnuti - suze cure, sumanuto ponavljaju jednu te istu recenicu ("Di je bazen? Di je bazen? Di je bazen? Di je bazen? Di je bazen?..."), ne vide i ne cuju nikog oko sebe i NE prestaju!

Ali zato super spavaju -MM i ja ne znamo sto znaci neprospavana noc! (No dobro, sad je i bebica tu, pa se moram buditi zbog hranjenja), ali s njih dvoje stvarno nema problema. Svau vecer idu u krevet u 20h ("Laku noc!", pusa i zatvaranje vrata), spavaju do 7,30 i popodne od 13 do 15h i stvarno su fino naspavani. Istina je da ostatak dana ne staju niti na jednu sekundu...

[Maja]

sori, ja ne mogu prihvatiti da tu nema drugog rjesenja nego resetiranje po guzi. Ne iz iskustva mog djeteta, jer ja, kako rekoh imam srece, ali poznajem upravo ovakvu djecu i prijateljice koje su to rjesavale nefizicki.
Ne bih sad htjela ni raspravu, al vjerujem da se moze i bez toga.

[Lilly]

Naravno da moze. Lupanje po guzi ne pomaze nikome. To je samo trenutno praznjenje nervoze i to ne obe strane, nego samo jace strane.

Dijete nece nauciti nista. Roditelju nece pomoci da se osjeca bolje i izvede konflikt do rjesenja. Prilicno ne efektivna stvar.

Ali zato jako efektivna na polju unistavanja djecijeg (samo)pouzdanja i da ne nabrajam cega sve ne.

[Alamama]

Imam tu "srecu" da znam sto je to imamo "teško" i "lako" odgojivo dijete.

Adrian je bio i jos je uzasno tezak, tvroglav. Do cca 3.5 g većina stvari koje nije smio napraviti završila je histerijom. Imao bi 5-6 tantruma dnevno. Danas sa 5 godina smo došli do toga da možda 2-3 puta u mjesecu odreagira nekontrolirano. Meni se sad sa distance čini da je svemu tome uzrok kod njega u ovikm stvarima: velika znatiželja i interes za isprobavanjem novog, beskonačno mnogo energije, relativno jaka ali izuzetno emotivna osobnos. Ono što je njega prvo trebalo naučiti je da se kontrolira. Daleko smo mi od toga da je on prosjecni petogodišnjak ali mislim da je užasno puno napredovao i to vide svi iz njegove okoline od vrtića nadalje.

Upravo ovo što Dille kaže je bio scenario on si nešto zamisli i ako treba on će 2 dana plakati zbog toga. Ja iskreno dugoročno vidim rješenje samo u 2 stvari : vlastitoj samokontroli da bi naučio iz primjera i dosljednosti. Znači ako sam ja rekla da je za njega opasno da se kupa po hladnom u bazenu onda je to za njega opasno i nema te sile koja će me na drugo natjerati. Najgore mi je bilo izdržati samokontrolu. Ne mogu lagati da mi ne pobjegne da viknem ali sve rijeđe i rijeđe. I ono što je ja mislim najvažnije, nakon toga im se ispričam i kažem da sam pogriješila. Mislim da tako uče da nisam ni ja bez mana i da i oni kad pogriješe mogu to slobodno priznati.
Što se kazna tiče kod Adriana smo puno koristili Timeout i to je ustvar bilo jedino sredstvo za histerije i slična stanja. Ono što je važnije je preventiva, a to je pokušaj da se sprječi ne željena situacija. Znači od toga da a jako dobro pripremim što negdje može ili ne smije raditi (iako je to počelo tek nedavno donositi pravu korist) i za njega osobno jako važno da ima svoj red. da se zna kad se jede i spava i između toga izmjenjivati mirne i živahne aktivnosti.

Ne znam ja na to pokušavam gledati kao na neku posebnu potrebu. Mislim vidim koliko je sa Lukasom lakše, to je otprilike kao da kroz vodu do brade moram hodati ili plivati. Ali zato u Adrianu vidim masu drugih stvari koje Lukas nema i ta njegova velika emotivnost koja uzrokuje masu problema istovremeno daje toliko ljubavi i topline da nam daje snagu da idemo dalje

[kloklo]

Milsim da je Tatek baš zbog toga i pokrenuo temu...

Ni njemu se ne sviđa da je jedino rješenje kojem se sad može dosjetiti - to nesretno "po guzi" i da ćemo svi biti sretni sa zbrirkom "recepata" koji bi uspješno zamijenili fizičko kažnjavanje

Naša Leona je premala da bi se ja sad u raspravu mogla uključiti pametnim savjetom, jer sve njene histerije koje ne mogu nikako drugačije riješiti, uspijem u trenu ušutkati - blaženom cicom

Doduše, kako je ona sve starija, nastojim konflikte riješiti verbalno, jer me sve više razumije iako govori tek 10-15 riječi...

Inače, ne bih željela da ukorijenim naviku da njene frustracije budu na brzinu riješene magičnom cicom, htjela bih i nju i sebe naučiti kako se razrješavaju konflikti na "odrasli" način i zato prvo ispucam sva mirna objašnjavanja i odvlačenja pažnje kojih se mogu sjetiti...

Vjerujem da većina AP roditelja zna za ovaj link, ali ako netko ne zna...evo pregršt praktičnih savjeta našeg dragog dr. Searsa:

Discipline index

Ali kad situacija ode too far i ne znam kaj bi dalje, cici stupa na scenu iako to uopće nije rješavanje problema, već bježanje od njega

No, glede i unatoč, cici su tako savršeno multipraktik oruđe da ću ih stvarno odliti u gipsu i klanjati im se svako jutro, podne i večer

A jesam vam pomogla

[Maja]

meni Nola nece uvijek cici. Kaze "Ne!"

I ja mislim da je strasno vazno da se poslije vikanja ili udaranja ispricamo. I roditeljski time out je dobra ideja.
Mislim, nisam ja andjeo, vicem i dodje mi i da tucem,(i zato i mislim da to ne ovisi o djetetu i njegovom karakteru nego zapravo o nama) ali vrlo mi je vazno da to ne smatram ispravnim nacinom odgoja i da mi je to neprihvatljivo. Inace ne znam kako bih se iskontrolirala.

Isuse, ispada da ja svoju djecu mlatim kad stignem. Za ono s bazenom normalno da nije dobio po guzi, bilo je samo puno galame i to je to.. U svoje 4 godine je dobio po guzi samo jednom i to na kraju svega ovoga: kad je po skrivecki uzeo skare (za koje smo bili uvjereni da su tako dobro pospremljene i nedostupne da nema sanse da ih ikada dohvati) jer je vec danima ranije htio izrezati znak Alfa Romea sa svog rucnika, no na vrijeme sam ga ugledala i stigla intervenirati, a on, nakon svog mog uvjeravanja i objasnjavanja, iz ciste obijesti otrci u sobu i zvizne s daljinskim u pod (proletio je kraj Magdalenine glave na nekih 2,5cm). E tu se stvarno nisam mogla kontrolirati, pa ako sam zbog toga losa majka i zlostavljacica- ne mogu si pomoci.

[Mukica]

Ja, kad vise ne znam kaj bi , pocnem urlat ko i oni, ponavljat djelove njihovih recenica i sl... Onda oni meni govore nek prestanem, da je to ruzno kak se derem i sveostalo.. Ruzno vam je??? Stvarnoooooooooo??
A kaj mislite da je meni ljepo kad vi cvilite bez veze????
Nakon toga obicno prestanu...
Ili ne

Jucer sam im, nakon sto sam jedno 1000 puta prosli tjedan ponovila da slike, postere i svoje rukotvorine NE SKIDAJU s naseg pluto zida i neka pikace ne bacaju na pod jer postoji mogucnost da se kad tad neko od nas napikne na kojeg, jednostavno sve kaj nije bilo na zidu potrgala i pobacala u smece... Bilo mi je zao jer mi je sve to ljepo sto smo zakacilina zidove, ali nema vise tih rijeci kojima bih im ja objasnila da se moze premjestat, preslagivat i sl., al da se SVE sto se skine treba natrag objestit il pospremit u kutiju ak vise nece daje na zidu i ne moze se papir bacat po podu i ostavljat tak da stoji danima... skup s viskom pribadaca

Melita me samo gledala sa suzicom u oku... nije ni zinula... nije mogla valjda vjerovat kad je vidla da STVARNO bacam u smece..., al da vidis kak se brzo digla i otisla u sobu pospremat igracke iako nepospremljne igracke jos nisam ni stigla spomenut...

[Maja]

Ma daj, dille, naravno da nisi. Tko se moze uvijek kontrolirati? Meni je samo velika razlika izmedju svjesnog "ok je lupiti ponekad" i "dogodi se da izgubis kontrolu".

[tatek]

Evo, kloklo je sazela problem - ja znam da udarac po guzi nije dobro rjesenje i ja se lose osjecam nakon toga i zato bas sad trazim ovom temom neko bolje rjesenje. Ja ga ne znam, a iz dosadasnjih postova nisam nasao ni jedno koje dosad nismo probali tako da je, eto, natjecaj jos otvoren ...
(I hvala vam svima na javljanju jer ja bas zelim cuti sto vise vasih prijedloga, a ako nista drugo utjeesim se kad cujem da i vi imate slicnih problema ... )

Da ne bi bilo zabune, jos jednom cu ponoviti: Vedran dobije po guzi samo onda kad se iscrpe sva druga rjesenja i kada je k tome ugrozen netko ili nesto (npr. mlati nas, zeli nesto razbiti, nepopravljivo ostetiti itd) i to, kao sto rekoh, ispadne sad mozda 1-2 puta u 10-15 dana. Dok se Zrinka nije rodila proslo je i po nekoliko mjeseci da nije bilo po guzi,a sad su se stvari zaostrile pa su i cesci takvi konflikti.

[tatek]

Evo, kloklo je sazela problem - ja znam da udarac po guzi nije dobro rjesenje i ja se lose osjecam nakon toga i zato bas sad trazim ovom temom neko bolje rjesenje. Ja ga ne znam, a iz dosadasnjih postova nisam nasao ni jedno koje dosad nismo probali tako da je, eto, natjecaj jos otvoren ...
(I hvala vam svima na javljanju jer ja bas zelim cuti sto vise vasih prijedloga, a ako nista drugo utjeesim se kad cujem da i vi imate slicnih problema ... )

Da ne bi bilo zabune, jos jednom cu ponoviti: Vedran dobije po guzi samo onda kad se iscrpe sva druga rjesenja i kada je k tome ugrozen netko ili nesto (npr. mlati nas, zeli nesto razbiti, nepopravljivo ostetiti itd) i to, kao sto rekoh, ispadne sad mozda 1-2 puta u 10-15 dana. Dok se Zrinka nije rodila proslo je i po nekoliko mjeseci da nije bilo po guzi,a sad su se stvari zaostrile pa su i cesci takvi konflikti.

[Maja]

evo i s portala, mozda ima nesto primjenjivo:
http://www.roda.hr/tekstovi.php?Teks...=157&Show=1189

[ms. ivy]

nasmrt ste me isprepadali..!
uskoro mi stiže searsova "the discipline book", toplo se nadam da ponekad pomaže u rješavanju ovakvih i sličnih situacija.

[Lilly]

Ne znam u cemu je fol ali me iznenaduju primjeri. Mozda imam lako odgojivo dijete ali ne mogu zamisliti da mi nista ne pali. Niti mogu zamisliti da u tatekovim situacijama reagiram kao on. (sorry sto izdvajam ali ne mogu drugacije a da ne postane ogromna livada teksta)



Tatek: "Recimo, on mlati prljavim cipelama po zidu, a ja pokusavam uvjeravanjem, razgovorom, skretanjem na drugu temu, pohvalom kako je do sada brzo skidao cipele ,a on kaze:
- E bas hocu da je prljav! I neka sam ga zamazao!
ili
- Ne zelim skinuti cipele! Ne zeliim! NE ZELIM! NE ZELIM!


Prvo: kakvo uvjeravanje? Sto duze uvjeravas on vise prlja. Kakav razgovor? Takav cin ne zasluzuje razgovor. Skretanje na drugu temu je tek brrrr a pohvala

U tvojoj situaciji, kad bih vidjela da prljavim cipelama mlati po zidu (a u dobi je od 4-5 (svaka dob zasluzuje drugaciju reakciju sto se mene tice)) bi moja procedura bila sljedeca: kad bi bio miran i to radio uzela bih ga i stavila da sjedi na podu, skinula mu cipele i rekla da ce uzeti krpu i ocistiti sto je isprljao.

Iz tvog opisa ne izgleda da je pri tome bio miran, pa kad bi se derao uz sve to, otimao kad ga pokusam premjestiti na drugo mjesto, ne slusao dok mu govorim, skinula bih mu cipele, stavila ga da sjedi na kaucu (kazna kod nas). Nema ustajanja dok ja ne kazem. Kad bi se smirio dobio bi lekciju o tome sto je uradio i ocistio bi sto je napravio.

Moj ne bjezi kad dobije kaznu da sjedi na kaucu, ali znam da tvoj bi i tada bi dobio strasni strogi pogled, mah prstom prema dole :D i pricu kako je dobio kaznu i kako nece sici sa kauca dok ja ne kazem. A to ce biti kad se smiri i kad popricamo.

Moj ni ne urla kad je u kazni, ali tvoj mozda bi . Tada bih mu rekla da prestane urlati jer ga inace ceka gora kazna: sjedenje na krevetu u spavacoj (:D izgleda kao da nas je u familiji tesko natjerati da sjedimo :D ali njemu je to grozno jer je tamo odvojen, nema tv, ziku, nista.

Ovo su kod najnajnajtezi slucajevi kaznjavanja. Sjedenje na kaucu dobije tek jednom u mjesec ili jos rjede. Sjedenje na krevetu jos manje naravno. Najcesce isprobava pa zavrsi u kazni kad nas je puno (gosti pa jos sa klincima) i posjeta traje duuuugo. Kad smo sami sve se dogovaramo.


Ili: drzim Zrinku u ruci, a on zeli da mu smjesta nacrtam dvorac. Ja kazem da cu mu nacrtati za 3 minute kad premotam malu, da nek on nacrta viteza, da cemo poslije napraviti ne znam sto itd itd itd, no on ide za mnom i udara me nogom i vice "I neka sam te udario!", a ja se micem ispred njega ...

Za udaranje mame, tate, gostiju se kazna udjeljuje odmah. Iste sekunde. Popustim mu samo ako sam vidjela da mu je gost zasluzio pljas (selektivna sam, znam :D) pa se zaustavim kod smirivanja situacije i usmjeravanja. (nije fer ali sta cu, only human)

Kako ja to vidim, on te udara jer hoce tvoju paznju (izlizano, znam). Ti ces reagirati sa ali on dobiva toliko paznje, koliko jos da mu dajem?

Sta bih ja: ako bih se iskljucila pa mi se dogodilo da me udara prvo bi dobio kaznu za to a onda bi se dogovorili dalje. Gledala bih da ne dode do toga da me udari (ne volim dijeliti kazne) pa bi mi pravilo bilo da kad vidi da sam zauzeta drugim djetetom (uf, kako hipotetski ) to bi bio znak da mora cekati.


Cini mi se da vama treba set od jedno tri cetiri osnovna pravila koja se MORAJU postovati. Jednostavna, kratka, laka za zapamtiti, pravila kod kojih nema ako a onda moze biti b ili c a nekad i d. Jasna pravila u kojima ces UVIJEK biti dosljedan i ne reagirati u cetiri pokusaja nego od prve efikasno.

Smisli si pravila i kazne za ne postivanje. U situaciji kad se krsi pravilo, kad situaciju 'namirises' ali se jos nije dogodila, upozori. Ako malac ne reagira kao da slusa tvoje upozorenje spomeni kaznu. Ne udjeljuj kaznu samo tako ali je ne udjeljuj ni prekasno. Za upozorenje je kasno ako je drama vec pocela. Tada ne pricaj, ne zaobilazi problem nego reagiraj odmah.

[Alamama]

ajmo analizirati jednu po jednu stvar.
On tebe lupi npr ili Zrniku i ti za to njega lupneš malo po guzi. Koju je on poruku dobio? Kad tata ne zna pto će samnom upotrijebi silu. Kad ja neću znati kako sa Leonom u vrtiću i ja ću njega malo bambam ipak mi nije htio dati igračku.


Mislim da je puno bolja poruka staviti ga na 2-3 minute u timeout da se malo smiri i nakon toga pokušati razgovarati. Slažem se sa Majom druga je stvar što gubimo kontrolu i nosimo se poslije sa posljedicama a druga ako mislimo da je bilo kakvo fizičko kažnjavanje odgojna mjera.

[Maja]

Lilly, ja te obozavam, ali bi sve vas s manje od dvoje djece izbacila s ovog topica
Ok, sto radis ako on unatoc strogom prstu i pogledu silazi s kauca? I ode. :?
Drugo, primjenjivanje svih ovih pravila (a nemoj me krivo skuziti, ja se s tvojim konceptom i pravilom o par cvrstih pravila apsolutno slazem) je malo ugrozeno u situaciji u kojoj se drugo dijete dere na drugoj ruci. Onda se i ja pocnem derati barem da me Jan cuje, spusta mi se zavjesa i od cisto hormonalnih reakcija koje plac djeteta izaziva u meni, a ako odaberem prvo smiriti manje dijete (sto isto nije uvijek lak zadatak), onda on ili ostane urlajuci ili u nepozeljnoj aktivnosti ili ga zaboravim disciplinirati ako je smirivanje manjeg djeteta dulje trajalo.
Mislim, ocigledno je kljuc ostati hladne glave, ali cak ni hladne glave se sve ovo ne moze rijesiti s if-then-else. I puno dosljednosti na koje se odlucis ti s kolicinom djece pada u vodu.

Sto se batina tice, bas sam razmisljala na rucku. Mislim da je to pitanje stava, bas kako bubica kaze (iako ima samo jedno dijete ) - ako je to za tebe neprihvatljiva opcija naci ces neke druge jer jednostavno moras.

[Alamama]

ovo sto je lilly napisala tako je to islo otrpilike kod nas. jer on je uvijek urlao i cesto nije hti o ostati na mjesto. to je znacilo da ga je treblo 5-6 ili vise vracati na krevet. ili sjesti s njim i ne pustiti ga da ide dok se on dere

[Maja]

I jos jedna stvar koja mi pomaze kod Jana - dogovor unaprijed oko stvari. Recimo, neko vrijeme je bio prestrasan prema gostima, tukao je, mlatio i nije dao ogracke. Onda sam u jednom trenutku samo skuzila da je on jednostavno bacen u tu situaciju. Od tada, kad god idemo nekamo u goste ili ih primamo slijedi prica o gostima, kako cemo se ponasati, kako necemo i promijenio se za jedno 700%.

I puno dosljednosti na koje se odlucis ti s kolicinom djece pada u vodu.

Joj, cure moje (i Tatek, naravno), kako je to painfully true.

A fora mi je i ovo 's kolicinom', a ne 's brojem'...he-he.

[huchi]

Prijedlog za skidanje cipela:
ja sam Iskri napravila kutak za skidanje cipela a sastoji se od jedne male plastične stolice ispod koje se stave cipele/papuče. I njoj je to sada kao ritual, čim uđe u kuću sjedne na stolac i sama se preobuje.

Što se tiče cjelokupne situacije, Tatek, mi ito imamo malu bebu i posve mi je jasno da od umora popuste živci. Ja vježbam samokontrolu i sve pokušavam riješiti u miru bez dreke i sl. Moja je Iskra jako osjetljiva na bilo kakvo podizanje glasa i sl., uvrijedi se za svaku sitnicu (nekad nešto kažem- tipa "spora si k'o puž" a ona se toliko rasplače da je poslije jedva smirim) i trudim se ne ju povrijediti. I uglavnom potvrđujem da se lijepim pristupom puno toga postiže, ako ne i sve.
Ja isto crtam i nosim bebu istovremeno... pa nacrtam jaaako ružno da joj pokažem kako ne mogu crtati dok nosim bebu i onda ne pita više (ne želi da joj uništim sliku... )
Što se tiče crtanja po svemu i svačemu: ja sam stavila papire na zid u njenoj visini (zaljepila selotejpom) pa se može slobodno crtati. Malo je završilo po zidu... ali time se ne opterećujem... farbati moramo i ovako i onako...
Zalupanje bebe trebate duuugačak razgovor o svemu šta se pritom može desiti...
Sretno

[Brunda]

ne znam, meni je taj udarac po guzi zato što je on udario mene totalno licemjeran.
Ja njega kažnjavam tako da ga udarim zato jer je on udario mene?!
Koja je poruka djetetu kod takvog postupka?
Dobro alamama kaže, kad neće znati šta da napravi sa prijateljem u vrtiću (isto kao što ni ti ne znaš u tom trenutku), on će ga udariti. Zato jer je vidio da ti tako rješavaš stvari.

Mislim da je jako bitno da stalno imamo na umu, da nas naša djeca neprestano oponašaju. Mi smo njihovi idoli koji su najpametniji, najbolji, sve naj.
Zato bih ja u situaciji da mi cipelama prlja zid i da vidim da se sprema gužva (a to možeš prepoznati jer poznaješ svoje dijete), jednostavno mu uzela cipele i ignorirala njegovo vriskanje. Ako bi me udario, poslala bih ga u kaznu. Kaznu treba odrediti po mjeri djeteta. Kod svakog pali nešto drugo. A tek kada se smiri i kada je u stanju normalno razgovarati, imali bi razgovor, pa makar i po stoti put, gdje bi analizirali šta je napravio, zašto, posljedice i sl. I naravno, na kraju bi morao sam očistiti ono što je zaprljao.

[tatek]

Sad sam malo kratak s vremenom pa ne mogu ici analizirati prijedloge, no jedan prijedlog mi se svidja:
- treba unaprijed dogovoriti sto ce se desiti ako se napravi to i to (npr. mlatara blatnim cipelama po zidu ili mlati Zrinku) i tad se toga celicno drzati
Mi smo vec proveli takvu "proceduru" puno puta, ali uglavnom na situacijama koje su se tek trebale desiti pa se onda hladne glave moglo sa njim razgovarati (npr. ulazak u trgovinu u kojoj ce on traziti nesto sto mu ja ne zelim/ne mogu kupiti i to mu onda jasno i glasno kazem i dogovorimo se dtako). E, sad treba dogovoriti proceduru dok smo hladne glave sto cemo napraviti ako se desi nesto sto ce nas uzrujati.

Ja sam inace poznat po strogom drzanju dogovora i puno puta mi se desilo da sam uz maloga cekao po 40-50 minuta u vrticu dok sam nije obukao cipele jer smo se dogovorili da ce on to napraviti ... svi su tamo mislili da sam lud i da mu ipak trebam obuci te usr... cipele ili ga izlemati, ali ustrajao sam i isplatilo se. No, kad je u pitanju nesto ozbiljnije tad ga ne mogu gledati kako 40 minuta blati zid ili lema mladju sestru ...


Inace, timoutovi, sjedenje na kaucu i slicne stvari "iskljucavanja" ne pomazu ako ih ja ne provodim fizicki (drzim ga svom snagom), Vedran jednostavno reagira na to samo otimanjem i vristanjem. Prije smo mislili da samo treba ustrajati pa smo pokusavali, no jednom smo nakon pola sata :shock: vristanja zakljucili slomljena srca i zivaca da to ne djeluje.

Inace, imam ja tu jedno drugo pitanje, ali za to cu otvoriti uskoro drugu temu ...

[davorka]

Imam dvoje djece, razlika među njima je 3,5 godina. Dino mi je jako emotivno dijete, tvrdoglavo, zahtjevno u smislu da stalno nešto mora raditi, nema minute mira, skoro nikad se nije zaigrao sam pa da me ne treba jedno 15 minuta. Ako i da neprestano nešto pita, zove, traži da sudjeluješ... Oliver je drugi tip. On kad vidi da nemam vremena ili da radim nešto drugo sjedne na pod, uzme si nešto i zabavlja se.
Meni je najgora situacija kad se njih dvojica nešto krve, uzimaju si igračke, jedan nešto zapne i ne popušta, onda urlici, plač, ljutnja, čak i tuča međusobno. Žao mi je birati strane jer znam da ću nekog povrijediti a to ne želim.
Mi primjenjujemo slanje u maminu i tatinu sobu kao kaznu, dakle ako pretjeraju u bilo čemu, kažem im da ne želim biti s njima dok su takvi, neka izvole u sobu i vrate se kad se smire. Naravno da ima otpora ponekad i da ne žele ići u sobu, onda im ja par puta ponovim ozbiljnim glasom i oni poslušaju. Nikad ih tamo ne zaključavam niti ne zatvaram vrata, uvijek imaju opciju povratka, a ako Dino ponekad ostane duže jer je uvrijeđen onda idem po njega. Nakon tog timeouta obično možemo razgovarati i riješiti problem. Ja moram priznati da sam možda i sretnik jer nikad nisam imala nekih veći namjernih izljeva da npr. oni rade štetu po kući. Najveća je Oliverovo prolijevanje čaja iz flašice, ono pije pije i samo nagne pa curi po trosjedu. Onda iste sekunde ostane bez flašice uz objašnjenje zašto. Ja sam isto mama koja ne voli "po guzi" mada moram priznati da sam znala izgubiti kontrolu koji put, ali radim na svojoj samokontroli i sve sam više zadovoljna. Isto tako kad napravim nešto loše ispričam se djeci baš kao što kaže Alamama želim da znaju da ni ja ne mogu uvijek biti idealna mama i osoba, ali im želim dati do znanja da to nije lijepo.
Meni je isto mana da znam vikati, ali u zadnje vrijeme nastojim se skulirati i bilo kojim metodama smanjiti deranje na minimum jer se mrzim zbog toga (ispadam živčenjača hoću neću kad tako reagiram).

[Lilly]

Majo, nikad nije bjezao s kauca jer bih jasno i ljuto rekla da mu je to kazna. Onda je bio tuzan sto je dobio kaznu. Ali pretpostavila sam da bi neko drugo dijete to moglo raditi i napisala da tada ne bih cekala jako dugo prije nego bih mu udjelila vecu kaznu: sjedenje u spavacoj.

Naravno da razumijem razliku izmedu situacije sa jednim i dvoje, deranjem samo da te cuje, hormonima (o, to jako dobro razumijem :D) i to sve.

Ja tebe isto obozavam

[ivarica]

evo mene s jednim djetetom, ali kako moje dijete maja jako dobro pozna, sigurna sam da bi mi dopustila replayanje ovdje 8)
ali ja bi zabranila replayanje mamama djece od godinu, dvije, jer neke stvari moras osjetiti na svojoj kozi

evo npr ovo sto slijedi, dok mi je ivar bio puzavac, stavila bi ruku u vatru da se meni ne moze dogoditi da tako izgubim kontrolu:

uzasno se sramim i bojim moje reakcije kad sam u jednoj svadji s ivarom (a u tim situacijama se uvijek drzim one da zamisljam kako ce to sto radim/govorim izgledati meni sutra i kako ce se toga ivar sjecati za koju godinu ) dakle, kad sam u jednoj takvoj dugackoj i histericnoj svadji s njim zaboravila na sve principe i lupnula rukom u njegov lego grad (koji zauzima dva stola, to mu je svetinja) i u sekundi su nestali i tvrdjava i zatvor u stotine kockica.

uzasno, on je poceo vristati od šoka, ja ga grliti, plakati i ispricavati mu se zbog svoje reakcije, svadja zbog koje se to dogodilo je iste sekunde postala nebitna, zaboravljena :/ , to je ono sto je kod takvih rjesavanja situacija gadno, šokom zaledis povrsinu, a ispod i dalje plivaju svi problemi.


sto se tice rjesenja, tesko je tu dijeliti savjete, tesko ces i uspjeti od nekoga naci neki za vas upotrebljiv.
mi ivara ne udaramo i jako rijetko kaznjavamo, a kad se dogodi, kazna je uskracivanje nekih privilegija, njemu vaznih, druzenje s prijateljem i sl. trudim se ne prijetiti mu necim cega se necu moci pridrzavati (naprimjer, mukicin primjer kod mene bi bio neupotrebljiv, jer ja nikad ne bi mogla baciti taj super kolaz sa pluta u smece :D ).
ali, kako sam rekla, mi njega jako rijetko kaznimo, blatni pod rjesavamo krpom, zidove ne rjesavamo, ostavimo ih blatnim, cokoladice ne dijelimo za skidanje cipela.
ne volim dijeliti savjete jer nisam sigurno primjer majke koja dobro disciplinira :/ , a ima ih koji kraj mojeg djeteta ne zele sjedati u kaficu :/ . ali se trudim biti dosljedna onome sto je meni bitno: da kuzi sto od njega ocekujem (to je najteze mislim), da kuzi kako se mi oko njega osjecamo i da kuzi da i ja njega kuzim (to znaci i da cu njegovim musicama nekad popustiti kao sto ocekujem od drugih da oproste mojim).

izmedju ovih frazi ostaje dakle puno ciscenja blata krpom. pa tko god cistio.

[Lilly]

Ja sam inace poznat po strogom drzanju dogovora i puno puta mi se desilo da sam uz maloga cekao po 40-50 minuta u vrticu dok sam nije obukao cipele jer smo se dogovorili da ce on to napraviti ... svi su tamo mislili da sam lud i da mu ipak trebam obuci te usr... cipele ili ga izlemati, ali ustrajao sam i isplatilo se. No, kad je u pitanju nesto ozbiljnije tad ga ne mogu gledati kako 40 minuta blati zid ili lema mladju sestru ...

Iz ovoga nisam sigurna da si tako strog ali ne mogu biti jako stroga prema tebi jer nikad nisam vidjela kako radis to sto pises.

To da malac uzme 50 minuta da se obuje u vrticu je prije njegova pobjeda nego tvoja. Cak i kad uradi sto si trazio a on prvo nije htio. Ali svaki roditelj bi trebao znati svoje granice i odrediti si prostor do kojeg moze a nakon kojeg ce reagirati tako da izbjegne najgore. Ja ne bih mogla cekati 50 minuta i reagirala bih puno puno prije ali ako ti mozes i tu negdje je tvoja granica to je ok. Ne bi valjalo kada bi mu dao 49 minuta, malac jos ne obuven a ti onda pip.... i sve ode kvragu. Dok god nakon svoje granice imas prostora da reagiras a da ne licis na azdaju, ok je. Ali ako pustas i pomjeras granice svaki puta te nakon sto vise ne mozes podnijeti reagiras prejako onda ne valja. Onda klinac nema povjerenja u tebe, zapravo tvoje ponasanje.

[brigita2]

Ja mislim da je svako dijete različito i da nema univerzalnog recepta za disciplinu. Ja imam dvoje djece i mogu reči da je Elena puno temperamentnija, tvrdoglavija i upornija od Danijela. Ali i sama djeca se mijenjaju i tokom odrastanja imaju neke faze koje su vrlo zamorne.

Sjećam se kad je Elena ako joj nešto nisam htjela kupiti što bi si ona zapikirala u dučanu(jednom je to bio WC osvježivač) radila scene u dučanu. Bacila bi se na pod, urlala, udarala me kad bi je pokušala dignuti, rušila stvari s polica. Valjda je svima jasno koliko je to bilo neugodno. Sad joj jednostavno kažem da nemam novaca za to i ona se s tim pomiri. Danijel je sad star ko Elena kad je radila scene, ali on ih ne radi. ako ne dobije nešto što hoće obično malo cmizdri, ali ne dobije napad "bjesnoće".

Sad me dosta muče ovi dvostruki standardi u vezi djece. Npr. Eleni kažem da ne smije kakati u gače i da mora kakati na tutu, a Danijel kaka u pelene i za to ne dobije kaznu. Ili Eleni dam masne bojice da crta, a Danijelu ih nedam jer ih stavlja u usta i žvače. I sad jedno djete nešto smije, a drugo ne smije. To je jako problematično.

[Brunda]

Ja se slažem da neke stvari još ne znam i da tko zna kako ću reagirati kada dođu na red.
Za masu stvari sam već rekla da nema šanse, pa su se dogodile
Ali znam da mi je udarac najgore što mogu napraviti, a sve ostale solucije su mi otvorene.
Meni je bitno da sama sa sobom raščistim šta je dozvoljeno a šta ne. I da se toga držim. A to mogu. I mislim da to nema veze sa godinama djeteta.
Svaka dob donosi nešto svoje.
Ali do sada kad god sam unaprijed znala šta želim, a šta ne, tj. kada sam bila spremna na neke situacije i unaprijed si dala moguća rješenja (više njih u slučaju da jedno ne upali), puno bezbolnije smo prolazili kroz "bitke" (a moje dijete je isto tvrdoglavo ), a ako ništa drugo bar sam ja sa svojim živcima bila u boljim odnosima

[maria71]

tatek,

ja sam friška mama

no 12 godina radim s djecom i imam iskustva što privatnih što profesionalnih

Od 3 do 18 godina,adolescente ne računam

tvoje dijete je jednostavno takvo,on će se rađe derati sat vremena nego poslušati

(imam takvog bratića)

i ne pali NIŠTA

ni fine ni grube metode

i onda odjednom epifanija

,blaženi mir

sa 9 godina je otkrio folklor,ples,brakedance i stubokom se promijenio

naravno da su svih tih godina njegovih buba roditelji bili dosljedni u svojim odgojnim metodama (kako su izdržali,ne znam)

nisu ga potkupljivali,duplo odgajali,nastojali su da sam izvršava svoje obaveze

e a imam i suprotan primjer

gdje se jedno takvo zahtjevno dijete pretvorilo u neradnika koji sa svojih 28 godina živi na grbači roditelja,kocka i ima skupe hobije

ti roditelji NISU bili dosljedni,novcem su kupovali svoj mir ( bilo pokloni bilo evo ti novac i odi na flipere)

potrošio im je hrpu love i još će

[Lilly]

ovo sto je lilly napisala tako je to islo otrpilike kod nas. jer on je uvijek urlao i cesto nije hti o ostati na mjesto. to je znacilo da ga je treblo 5-6 ili vise vracati na krevet. ili sjesti s njim i ne pustiti ga da ide dok se on dere

Ceki, ako ne postuje ostajanje u kazni, znaci nastavlja po svome, najcesce jos i jace i gore, ne zasluzuje li to jacu kaznu?

Iako je kazna, ja bih trazila nesto sto ce mu pomoci da se sabere i zato sam izabrala mir i tisinu spavace. Iako dok je na kaucu u dnevnoj vrijedi da se gasi tv, gasi cd ako svira i tako dalje.

Drugi problem: klinci ne postuju kaznu koju dobiju kada osjete da se starci dvoume i najradije ne bi udjelili kaznu. Ako umjesto strogim odlucnim glasom pricas u visokim tonovima gotovo maznim glasom, mozes kaznu zaboraviti. Nema sanse da ce ti je ispostovati. Ako mimika, drzanje, sve cime komuniciras, ne pokazuje jasnu cvrstu namjeru, klinac osjeti da jos uvijek ima prostora da se provuce.

I najsmjesnije je to sto klinci uvijek nadu tu rupicu i provuku se.

Kao na fliperu pa pise parents lose

[tatek]

Vedran zna moje granice i tu nema puno nepoznanica - mislim da je dobro odredjeno sto se smije, a sto ne, vec i zato sto mali jako dobro otkriva rupe u pravilima pa onda moramo povremeno davati "amandmane" na postojece zakone.
A granice su takve kakve jesu - prikladne mojoj osobi (i onoj MZ). Strasno strogi nismo, dobrim dijelom i zbog sjecanja na djetinjstvo (i MZ i ja smo imali po jednog izrazito dominantnog i strogog roditelja), ali sigurno nismo ni jako popustljivi. Ja bih rekao da smo u prosjeku.

Kad smo vec kod batina: mene je stari u djetinjstvu tukao na razlicite nacine, i rukom i batinom i uzetom i to relativno cesto kad je bio doma (radio je od jutra do sutra pa ga je bilo malo doma, sto je sretna okolnost) iako nije bio u dusi losa osoba, no nije znao uspostaviti kontakt sa mnom i sestrom (a i sa dosta drugih vaznih ljudi u zivotu) i sve je dileme rjesavao vikom i batinama (i zbog takve nemogucnosti komunikacije je i puno propatio u zivotu). Ja bas i zbog toga izbjegavam batine i u svim pogledima zelim djeci pruziti drugacije djetinjstvo ...

... no, mene te batine nisu smetale ni 1% od toga sto me je smetalo sto me gotovo nikad u zivotu nije za nesto pohvalio i sto je gotovo u svemu sto sam napravio nasao neku manu. Mislim da je to puno vise odredilo moj zivot od tih batina koje su bile i prosle.
Ne branim batine, dapace, nadam se da vise nikad nece biti "po turu", ali zasad se tjesim da V&Z dobivaju na drugim poljima jako puno.

Zasto sam ovo napisao? Ne znam ni sam - vjerojatno zato da malo bolje objasnim poziciju s koje promatram odgoj, kaznjavanje i ostalo.