Hm, a sto uciniti kad oni znaju da rade nesto opasno i sto se ne smije, a ipak to cine zato sto ne zele popustiti pred tudjim misljenjem? :?

U svim frkovitim situacijama (tipa "I neka sam!") Vedran jako dobro zna da se nesto ne smije raditi, ali to cini usprkos tome.

Po meni jedini izlaz je naci neko rjesenje da on "sacuva obraz" tj. da to ne bude win-lose situacija nego win-win. Kad se ima vremena to je OK, uvijek smislimo nesto, no u nekim trenucima (udara sestru, baca nesto sto bi se moglo razbiti itd.) kad je svaki momenat bitan i nemamo rjesenje navrh jezika ... e, tad je frka i tad se pribjegne onom neslavnom "po guzi".

Situacija kad on radi nesto sto je opasno,a ne zna da je opasno naravno da rjesavamo uvjeravanjem, nema frke. No, ove druge je tesko za rijesiti ...

I jos jedan tip situacije koje tesko rjesavamo, a sto se nrp desilo vise puta ovih dana. Boli ga uho i dodje placnim glasom:
- "Boliiii me uho".
- "OK, dobit ces cepic".
- "Necuuuu cepic!"
- "Ali, znas, to ti je jedini nacin da ti brzo prodje bol. Zamisli to kao malu raketicu koja ce uletjeti u guzu i zacas ce ti smanjiti bol i temperaturu bla-bla truc-truc" (fora sa raketicom je palila 3-4 puta )
- "Necuuu raketicu ...!"
- "Ali onda ce te boljeti uho ..."
- "Necuuuu da me boliii uho ...!"

I onda nema napretka ni na koju stranu. Nakon 2-3 minute takvog status quo uhvatimo ga i damo mu taj cepic na silu, dobije par pusa i odmah krene neka lijepa prica i nakon 2-3 minute je sve OK. Jest da nam je tesko slusati ga dok mu stavljamo cepic, ali da je njega jos bi satima razmisljali uz plac da li je gore da ga boli uho ili da dobije cepic.
(opaska: kad je koliko toliko odmoran tad je cepic OK, no kad je umoran pa ga jos i boli ... tad je frka)