Ja nemam jednu tehniku za rješavanje "sranja". Ako sam dobre volje, nisam iscrpljena, bolesna ni preopterećena kućnim obavezama(što je rijetko) onda sam tolerantna, objašnjavam,pokušavam sve postići na lijep način.

Ponekad sam lijenčina i rješavam sve podmičivanjem."Kad se obučeš dobit ćeš žvaku" ili "Kad pojedeš juhu dobit ćeš keks." Takvo ponašanje smatram pogrešnim, ali uspješnije je od svega ostalog.

Kad mi pukne film, a to je nažalost prečesto, derem se po kući ko luđakinja, izbacim klince van iz prostorije u kojoj se nalazim, a poljetu ih izbacim van iz kuće u dvorište. Nažalost od takvog ponašanja nema nikakve koristi jer su mi klinci oguglali na deranje i uopće me više ne slušaju, a kad im nešto nije po volji počeli su me oponašati i deru se na mene.
Već sam više puta rekla MM -u da ja nisam dobra mama, ali da nemam pojma kak da to postanem.