He, vidim da je doslo dosta vasih brojnih prijedloga i svi su dosta zgodni, ali i svi imaju jednu malu manu - vec smo ih jaaako cesto koristili i u tih 10% slucajeva oni uopce ne pale. U 90% (ili, ajmo rec u 95% slucajeva) sve to pali - razgovor, pohvale, skretanje na neku prihvatljivu aktivnost itd itd, (ne da se hvalim, ali mislim da bih na tim temama vec mogao doktorirati ... 8) ) no u onim preostalim slucajevima nista od toga ne pali.

Recimo, on mlati prljavim cipelama po zidu, a ja pokusavam uvjeravanjem, razgovorom, skretanjem na drugu temu, pohvalom kako je do sada brzo skidao cipele ,a on kaze:
- E bas hocu da je prljav! I neka sam ga zamazao!
ili
- Ne zelim skinuti cipele! Ne zeliim! NE ZELIM! NE ZELIM!

Ili: drzim Zrinku u ruci, a on zeli da mu smjesta nacrtam dvorac. Ja kazem da cu mu nacrtati za 3 minute kad premotam malu, da nek on nacrta viteza, da cemo poslije napraviti ne znam sto itd itd itd, no on ide za mnom i udara me nogom i vice "I neka sam te udario!", a ja se micem ispred njega ...

Takvi slucajevi se rjesavaju samo drasticnim mjerama - treba ga izvaditi iz konteksta. Ako moze, snazno ga zagrliti i ne dati mu da se mice, izvaditi ga van (na balkon, bilo gdje) ili ako nista od toga ne pali, tad dobije po guzi. To ga smjesta resetira, rasplace se, zagrlimo se, razmijenimo njeznosti i poslije je sve OK.
Ne volim takva rjesenja, ali nisam otkrio drugo za takva poluhistericna raspolozenja.

Nisu to cesti slucajevi, ali se desavaju - ajmo rec jednom-dvaput u 10-15 dana. Iako se i tete u vrticu (inace jako dobre) i psihologica slazu da se koristimo dobrim odgojnim metodama isto tako se slazu da klinca kao sto je Vedran nisu vec jaaaako dugo vidjele - tu se prvenstveno misli na upornost (koja prelazi u tvrdoglavost) pri ostvarivanju svojih ciljeva.
U vrticu takve situacije isto dovode iance iskusne tete do ludila ...

Na zalost, to je nasa svakodnevica ... mali je inace vrlo bistar i veliku vecinu vremena je sve OK, ali ta upornost/tvrdoglavost nekad premasuje sve poznate mjere.
Naravno, prosirenje obitelji je pojacalo takva ponasanja (prije se to rjedje desavalo), pogotovo sto je i mala vrlo zahtjevna - iznimno malo spava i na granici je hiperaktivnosti sa svoja 4 mjeseca.