Citiraj mamazika prvotno napisa
Brunda, ako je to njegov karakter, kao odrasla osoba bio bi dosadni grintavac, uvijek loše volje, teški materjalist - netko koga baš nije ugodno imati uz sebe.
Ponekad se u odnosu s njim osjećam kao one žene koje su uporno s muškarcem koji ih omalovažava, vrijeđa, tuče a one ga ne ostavljaju jer ga i dalje vole.
Mislim, ima on i svijetlih trenutaka, ali imam osjećaj da su sve kraći i rjeđi.
"Teško mi je jako kad tako cviliš, kad si neraspoložen" - kad ti prekipi. A u svijetlom trenutku "Jako mi je lijepo s tobom kad si tako veseo. Sad mi je baš super ". I razmislila bih što dobiva kad se loše ponaša, a inače ne. Npr. kad me netko nazove, a nismo bili skupa cijeli dan, počne se grozno ponašati jer hoće da se skinem s telefona i igram se s njim. Onda kad zazvoni telefon ili u tijeku razgovora kažem da ću sad malo razgovarati, zamolim da pričeka i da radi nešto (kažem što) za to vrijeme i obećam da ćemo poslije raditi to i to (nešto što jako voli). Ne upali uvijek, ali ponekad da.

Za materijalizam "Kupi mi ovo! Hoću to!" obično kažem da pričeka, da moram malo razmisliti. Onda razmislim, ali stvarno, i ako imam dobar razlog zašto ne, to i kažem. Malo bude tužan, ali što mogu, i tuga je dio života , a ja mu ne mogu ili ne želim kupiti sve što bi htio.