Ja sam to doživjela. Prihvatila sam to kao takvo i tražila pomoć na drugim mjestima. To je tako i točka. Nisam uzela za zlo, jer mislim da neki ljudi jesu, neki nisu za bebe/djecu. Osim toga, jednim dijelom sam razumjela takvu odluku, jer za sebe isto mislim da neću biti baka čuvalica. Doduše, ne mogu si zamisliti da odbijem uskočiti svom djetetu u nuždi i da nemam redovite kontakte s unucima, ali, s druge strane, sve svoje dajem svojoj djeci, a kad oni odrastu, svoju starost želim posvetiti sebi i svom poslu. Tako mislim i da naša baka ima pravo raspolagati svojim vremenom. U našem slučaju sve se je došlo na svoje kad je dijete poodraslo, jer ta naša baka radije provodi vrijeme s većim nego s manjim djetetom.