Citiraj Tea prvotno napisa
ovo me muči već mjesecima, i morala sam podjeliti to sa vama.

jasno mi je bilo kada nitko nije htio i mogao čuvati Karlu. nikoga nikad nismo niti tražili niti očekivali. ali zdravu djecu, pričuvati doslovno u hitnim situacijama. da ne govorim da ta ista baka radi od našeg prozora udaljena 20 metara, ona se ne sjeti i ne dolazi vidjeti svoje unučice! :shock: , nikad, nego ih ja dovedem tamo bez ikakvog povoda, čisto da se vide, jer želim da znaju tko im je baka i da malo budu sa njom. onda nekad ispadne da joj smetaju..... :/

a sad se sigurno pitate što mm kaže na sve to! sliježe ramenima i kaže da ju ne može natjerat i njemu u biti i nema neke potrebe, kad ih uglavnom čuvam ja. on uleti kad može i mora! :/
Tea, ja mislim da tvoj muž ima pravo, jer prihvaća stvari onakve kakve jesu. Njemu je vjerojatno emotivno najteže, jer se radi o njegovoj djeci i njegovoj majci, ali shvaća da je to tako i ne pokušava promijeniti ono što ne može promijeniti. Ti radiš dobro time što vodiš djecu baki. Po mom mišljenju, obiteljske stvari se uvijek svode na elementarno - obitelj smo i to ostajemo, sviđali nam se neki postupci i situacije ili ne. Bake i djedovi su bake i djedovi i to je samo po sebi dovoljan razlog da se potiču odnosi između njih i djece koliko god je to moguće. Jedino što ti još možeš napraviti jest da se prestaneš mučiti zbog onog što nemaš i ići dalje kao i do sada.