Meni je ova situacija s odbijanjem prijevoza djeteta na terapiju nezamisliva :/
Kad sam bila mala, mojima (mami i tati) nikad nije bio problem pričuvati susjedovu djecu, kad bi zatrebalo. Isto tako je moj tata nekoliko puta vozio njihovu dječicu doktoru ako neki susjedi nisu imali auto i bila je hitna situacija. Mene je jednom u bolnicu vozio i ujak, jer tata taj čas nije mogao s posla.
Ne mogu zamisliti da baka ne želi svojem unučetu pomoći, pa nije to neki hir roditelja da se riješe brige oko djeteta.
Slažem se da djedovi i bake trebaju u svojim godinama uživati i baviti se stvarima kojima nisu prije mogli, ali gledajući naše, oni uživaju s unucima provoditi vrijeme. Nisu prije imali ni unuke, to je bonus penzije Fakat imaju vremena i za shopping i kave i spavanje i što god hoće, ali i za unuke. Sveki još radi, ali raduje se kad dođemo i čuva maloga, pa i dođe sama po njega. Nikako ne mislim da im treba predati odgovornost za odgoj i brigu oko njih, ali smatram da i njih to druženje obogaćuje. Ima zgodna knjiga Willarda Scotta "If I Knew It Was Going to Be This Much Fun, I Would Have Become a Grandparent First".