Čitajući sve ovo mogu samo reći hvala mojoj mami koja se sama ponudila da će čuvati moju L jer dobro zna kako je to ne imati nikoga i biti sam u stranoj zemlji i ostaviti dijete (mene) susjedima na čuvanje kad me nisu htjeli primiti u vrtić jer mi kao curi nos, a dalje da i ne pričam (ja 16mj prehlađena, na poslu u Austriji su joj rekli da ne računa na bolovanje jer joj ne mogu garantirati radno mjesto, ona si je uzela slobodan dan spakirala mene sjela na vlak vozila se cijeli dan u Zg, na kolodvoru predala mene didi i ujaku, sjela na drugi vlak i cijelu noć se vozila natrag i ujutro na posao itd.).
Ja osobno ne mogu vjerovati da netko može biti toliko egocentričan i ne željeti imati posla sa svojim unucima i pomoći vlastitom djetetu. Po meni su to osobe sa teškim kompleksima i nekim svojim neriješenim problemima iz prošlosti.
Ja ne mogu zamisliti da ne bi čuvala djecu svojeg djeteta koje volim najviše na svijetu.