moja priča s dojenjem
Imam kćer od 7 i pol mjeseci, dojim je ,a nadam se da ću dojiti bar do njene 1. godine. S dojenjem smo se mučile 4.5 mjeseca.
Rođena je u terminu, sve uredno. Rodila sam u bolnici koja je prijatelj djece i gdje se s djecom boravi 24 h. Prva dva dana još je nešto navlačila, međutim je treći dan jednostavno prestala sisati. Sestra me uvjeravala da je krivo stavljam, bila gruba i bezobrazna, druge su mi navlačile bradavice, nepotrebno, dobila sam u ta prva dva dana ragade, ali sam svejedno pokušavala dojiti(bilo je lakše kad je već beba navukla bradavicu u usta). Nisam imala upalu, mlijeko mi je samo istjecalo. Međutim, bebu su mi hranili (kršitelj koda)om, zbog čega je dobila kasnije alergiju na mlijeko, pa sam ja morala izbaciti mliječne proizvode iz svoje prehrane. Ni danas mi nije jasno zašto mi nisu dali da se izdojim u flašicu pa barem tako dobije MOJE mlijeko. Da ja nisam kriva, uvjerila me sestra koja je cijelu noć bila s nama dvijema i pokušavala nju staviti na sisu, međutim moja je kći urlala. Panika je nastala kad smo se vratile kući. Nisam se znala izdojti, u bolnici mi nisu pokazali, kupili smo dohranu. Tada sam dobila pomoć od jedne bivše babice, koja je bila s nama cijeli dan i uspijela "natjerati" moju tvrdoglavu curu da malo posiše. Od tada ja sam se izdajala, pa svaki obrok ide ovako- pokušaj da siše, moje izdojeno mlijeko u flašici pa još nadohrana koliko treba. Savjet za izdajanje- Zlatno pravilo,BEBI ULJE ili BADEMOVO, bez toga izdajanje ne ide, a pumpice sam izbacila odmah na početku. Velika pomoć mi je još i sad oksitocin u spreju. Malo-pomalo, sve je više sisala, iako možda koju minutu dvije, a sa nepuna dva mjeseca sam izbacila nadohranu. Izdajala sam se i prije i nakon njena obroka, dan mi se znao svesti na izdajanje i spavanje. Međutim što je više sisala ja sam se sve manje izdajala iako sam se obavezno izdojila nakon dojenja jer nije posisala do kraja. Na zelenu granu smo došle s njena 4 mjeseca kad sam shvatila da u snu i polusnu, posiše do kraja. Tako se naviknula samo sisati. Iako se još i danas izdajam jednom do dva puta dnevno, to je iz razloga jer joj kašice slažem sa mojim mlijekom. Koristimo dudu varalicu otpočetka, tu i tamo još i bočice ali danas je najradije je na sisi, pogotovo noću.
Povremeno mi se dogodilo da se smanjila količina mlijeka, no tada sam se više izdajala, možda dan, dva, i povećala količinu tekućine.
U cijeloj toj priči žalim jedino što je nisam pokušala dojiti odmah nakon poroda,naime, od tolikog uzbuđenja nisam se ni sjetila.
Nadam se da će moja priča nekome pomoći u tim prvim poteškoćama s dojenjem, jer dobro kažu, dojenje je neprocijenjivo i za majku i za dijete.
 |
|||
Odgovori s citatom
jer znam koliko je truda trebalo uložiti. 
U bolnici su stvarno cijeli tim sestara se trudio i pomagao mi al mali tvrdoglavko neće pa neće, povuče dva-tri puta pa udri u plač! Kad je pao na težini za malo više od 10% sestre mi nude nadohranu no ja se počmem izdajati i hranim ga mojim mljekom na žličicu, no to je jako nepraktično i sporo, a beba bi puno plakala i sad vidim da je to bio plač zbog gladi. Dolaskom kuči i dalje se izdajam al mu dajem na bočicu, puno je mirniji i vratili smo izgubljenu kilažu za tjedan dana, kakica redovna... Ponudim mu ja i sisu jednom-dvaput dnevno ali reakcija ista, histerija! Mljeka imam u potocima! Nadam se da se neču morat izdajat 6 mjeseci jer je naporno al ak se mora nema druge! Molim vas rodice ako imate savjete za nas!
printemps prvotno napisa
