Evo me dok spava.

Izgleda da to njega jako boli jer je oporavak totalno drugaciji nego kod Annabel a vec sam pocela gubiti nadu da bi to kod njega mogao biti i isti ishod kao kod Annabel. Otorinac je rekao da se sve bilo raspalo a usi su pod takvom upalom da kaze da je izvukao te tekucine ili gnoja iza bubnjica u ogromnim kolicinama. Stavio je cjevice u koje sad kapamo i antibiotske kapi da se procepe. Bilo je grozno kad su ga uzeli od mene a pogotovo jer je Noah dosao bolestan pa sam par sekundi prije toga morala donjeti odluku da li operirati ili ne jer se oni ogradjuju naravno, a kao sto rece mi anesteziolog kao Noah ima najveci rizik od opce anestezije. Mislim kako da ja donesem odluku jer ja sam odmah mislila ok idemo kuci. Onda je otorinac izasao pa je rekao da to hrokljanje nije iz pluca nego iz grla i da je pametnije da operiramo. I odnjeli su Noah i njegovog medu a on me sav u soku gleda kuda ide.

Mislim da cu se tog pogleda sjecati cijeli zivot.

Trajalo je sve nekih 30 min i onda je dok izasao da poprica s nama i onda smo cekali da nas zovnu u sobu za oporavak tj samo jedan roditelj smije pa sam isla ja naravno.

Usla sam taman kad su ga ono malo probudili pa nije ni plakao jer jos nije skuzio ali kad je mene ugledao rasplakao se


Smirio se brzo nakon toga i onda su nas poslije jedno pola sata prebacili u sobu i sve je bilo ok do jedno 14 sati a operiran je u 10 a onda poslije 14 je nastao zas. Nije htjeo ljekove uzimati, ni kap vode, vristi plae udara, iscupao infuziju pa su ga boli jos tri puta. Ljut je na mene uzas.