nastavak sa:
The No-Cry Sleep Solution
Da se i ja pojadam i tražim savjet.
Nama je spavanje katastrofa....i to je preblagi pojam za nas.
Dakle svi rituali večernjeg spavanja prisutni od prvog dana, nakon kupanja ili samo pranja još se pomazimo i tada doji. Nekad zaspi tako na cici, nekad ne, nekad je u polusnu i ja ga spustim u krevetić - on spava. Tako je od prvog dana. I tada nastupamo... buđenje svakih sat i pol, doji, kad ga hoću spustiti u bilo kakvom stanju - plač. Dojimo sjedeći, jer ako ga stavim k sebi u krevet - počinje igra i spavanju je kraj. I tada ga vraćam na cicu i tako dok ne odluči spavati. A ne daj Bože da ga MM uzme po noći. Vrišti da ga svi susjedi čuju. I tako nekoliko puta noću i obično zadnji puta oko 5 ujutro kad je obično - BUĐENJE. Preko dana spava kako kada, nekad dva, nekad tri puta. Bez obzira kad je spavao, ako idemo šetati - on spava. U bilo kojem položaju - kolica ili marama - njemu svejedno. On spava. A do prije mjesec-dva nije uopće htio spavati po danu. Hoću izluditi. Legnem li ga u krevetić i milujem, njemu to ne predstavlja ništa, plače. Čim krenem da ću ga dići, prestaje. Nosim ga, smirim, hoću spustiti, plače. Nočas je tri sata u komadu plakao, uz svu moju pažnju. Ludim....
post editirala leonisa