nastavak sa:
The No-Cry Sleep Solution
Da se i ja pojadam i tražim savjet.
Nama je spavanje katastrofa....i to je preblagi pojam za nas.
Dakle svi rituali večernjeg spavanja prisutni od prvog dana, nakon kupanja ili samo pranja još se pomazimo i tada doji. Nekad zaspi tako na cici, nekad ne, nekad je u polusnu i ja ga spustim u krevetić - on spava. Tako je od prvog dana. I tada nastupamo... buđenje svakih sat i pol, doji, kad ga hoću spustiti u bilo kakvom stanju - plač. Dojimo sjedeći, jer ako ga stavim k sebi u krevet - počinje igra i spavanju je kraj. I tada ga vraćam na cicu i tako dok ne odluči spavati. A ne daj Bože da ga MM uzme po noći. Vrišti da ga svi susjedi čuju. I tako nekoliko puta noću i obično zadnji puta oko 5 ujutro kad je obično - BUĐENJE. Preko dana spava kako kada, nekad dva, nekad tri puta. Bez obzira kad je spavao, ako idemo šetati - on spava. U bilo kojem položaju - kolica ili marama - njemu svejedno. On spava. A do prije mjesec-dva nije uopće htio spavati po danu. Hoću izluditi. Legnem li ga u krevetić i milujem, njemu to ne predstavlja ništa, plače. Čim krenem da ću ga dići, prestaje. Nosim ga, smirim, hoću spustiti, plače. Nočas je tri sata u komadu plakao, uz svu moju pažnju. Ludim....
post editirala leonisa


Odgovori s citatom
Za muku, promocio je nekako i ful sam ga morala presvuci, dakle totalno se razbudio, jos je mm pomagao da ga brzo presvucem, a malac cim skuzi tatu totalno se raspameti.
. iz nosa izvadim, ali ako gurne u usta, onda mu ljubim prstice i pjevam.
(to ja zovem partizanskom metodom, hahaha)
Stvarno više namam ideje....
Tako da ti tu, nažalost, nikako ne mogu pomoći.
da prođe, ali vjerojatno ćemo kad ozdravi opet morati par dana ponavljati gradivo produljenog noćnog spavanja.
