Moram sa vama podijeliti svoje jučerašnje iskustvo. Jučer smo bile na vježbicama (hodamo puna dva mjeseca jednom tjedno). Na kraju vježbi je ft došla po mene (čekam u čekaoni i slušam kako mi beba plače kao i svaki put) i pozvala me unutra. Došla sam u boks gdje mi je malena ležala suznih očiju da me srce stegnulo
i onda je krenulo... Navali ft na mene kako je ona slaba, kako je pasivna, kako ima mlitave ruke i noge itd, itd. U biti kao da je ona najmlitavija beba na svijetu i tu nema pomoći. A ja znam da NIJE, jer ipak sam ja sa njom 24/7 i znam što ona može, a što ne. U prijašnjim postovima sa se žalila kako bojkotira lijevi bok, ali sad je i to krenulo.
Ono što ja ne razumijem kako to ona može procijeniti u ta pola sata dok moja mišica urla i nije joj do ničega?! Proglasila ju je pasivnom je se nije istog trena okrenula na trbuh već je jecajući ostala ležati na leđima. Kaj to znači, da bebe uopće ne smiju niti sekunde ležati mirno na leđima?!
Sve je super savladala osim okreta sa trbuha na leđa. To joj ne ide.
Ona je nešto slabija,ali da je sad mlohava i pasivna i neznamštajošsvene...
I još me pitala da li ona dobiva na težini jer joj se čini da stagnira. :shock:
Samo da napomenem da je rođena sa 2 540 g, a danas ima 7 kg.
Uglavnom osjećala sam se kao zadnje g..... Kao da zanemarujem svoju bebu...![]()