Eto vidiš. Mi smo išli kod terapeutice prošli tjedna, žena je bila vrlo zadovoljna s nama, kaže da je mala fino napredovala (našto je meni 7 upitnika iznad glave iskočilo, ja niš tak super nisam vidjela, nprblond lady prvotno napisa
).
Naša bembolina samo kaj nije propuzala, tvrdi ona, i dala nam je daljnje vježbe pa i one za prvo hodanje (a imamo 9 mj)
Nego, meni se sve nekako čini da svaka beba to po svome radi (govorim ovdje o više-manje zdravoj djeci, dakle ne o nekom ko ima visoki stupanj neurorizičnosti) i da nam te vježbe služe samo da bi ih ajmo reći malo usmjerili. Tehnika i rotacije nauštrb sirove snage. Isto kao kad treniraš neki sport, manje mišića, više tehnike i mozga. Sve to oni sami ukapiraju al, eto, bolje da pužu neg da odmah hodaju, bolje da se dižu iz klečećeg nego iz čučećeg položaja itd.
U drugim zemljama se dosta manje opterećuju s time, imam frendove vani s djecom iste dobi, puno je to nekak opuštenije. Recimo, neki stručnjaci tvrde da djecu treba ostaviti skroz na miru, drugi da je bitno jedino da se beba kreće (a ne kako se kreće), treći da treba puzati po svaku cijenu itd itd. Moja frendica je išla i kod neuropedijatra i kod fizijatra po nalaze (treba ono produženje porodiljnog od 3 godine zbog sasvim desetog problema ali nalaze mora imati od svih liječnika). Kaj da ti kažem, neuropedijatrica joj je rekla da je mala hipertona (Klaićeva) a fizijatar da je hipotona (Polovina). Pa je ona to sve pod "ignore" stavila, beba vojnički puže, rotira se ko luda, vesela je i sve 5.




).
