Mogu ja pokušati odgovoriti.
Uzima puno vremena, da to je točno.
Ali nekako, beba sama po sebi mi je uzimala puno vremena, stalno sam bila oko nje, nevezano za eliminaciju, prvih šest mjeseci mi je bila gotovo isključivo u rukama. I to je bio osnovni razlog što je bilo problematično pospremati i kuhati. Ali baš zato što mi je bila gotovo stalno u rukama (zapravo u marami, da budem precizna) sam mogla i tako dobro reagirati na pišanja - jer mi je stalno bila pod nosom tako da eliminacija obično nije tražila više od toga da kad osjetim da joj je sila, zaustavim se, izvadim ju van iz marame i popiškim nad nečim. Pa i "obične" mame se vjerojatno moraju par puta u danu zaustaviti da promijene pelene. S time da smo mi (moje mišljenje) imale manje posla oko čišćenja nego što traži čišćenje pokakane guze u pampersicama. Meni je to došlo kao određena igra s njom, mogle smo se škakljati i igrati kuku, a mogle smo se kreveljiti u špiglu iznad lavaboa dok piškimo. U svakom slučaju mi bavljenje s njom ne gine, nije bila beba koju sam mogla posjesti u ležaljku pa pol sata mira - to mi više zvuči kao sf nego pezpelenaštvo..

A da ponekad bude too much, pa naravno. Najgori su oni dani kad još nije podne, a već smo presvukli četvrte, pete hlače.. (presvlačenje je u tom periodu kad je propuzala bilo stvarno pis of kejk. Primim za gumicu i povučem dolje - šiknem u košaru. Nove hlače navučem gore i spremna je za dalje (a ako je nešto procurilo po podu onda još s tim hlačama ili tetra pelenom to pobrišem, no to je bilo rjeđe jer bi i sama skužila da si piša u gaće pa ne bi ispustila pun sadržaj tako da najčešće nije ostavljala lokvice iza sebe).

Ma svatko ima svoje preokupacije i to bi trebalo uvažavati kao razlike između nas. Bitno je samo da ne štetimo djeci i onima oko nas.

I da, meni je to tada bio jedini klinac (ako ne računam tri psa koje sam svaki dan vodila s nama u šetnju), a sad će s novom bebom situacija biti drugačija tako da ni sama još nisam sigurna što i kako s eliminacijom. Vidjet ću kad dođe.