sa starijom kćeri(7g) koristila sam pampersice i po uputama aktualnih stručnjaka (i linijom razmišljanja da je svaki pokušaj prije toga mučenje djeteta), niti pokušavala stavit je na tutu prije godinu dana.
s gađenjem je odbila suradnju i do druge godine nije niti htjela čut da bi sjedila na tuti.
nikakve fore nisu palile.
odvikavanje od pelena je bilo dugotrajno i frustrirajuće za sve nas, napokon smo ih odbacili u potpunosti debelo iza trećeg rođendana.

s mlađom curkom sam koristila platnene, a s bezpelenaštvom počela sramežljivo i na pol skeptično i bez velikih očekivanja s negdje njenih 5 i pol mjeseci.
i oduševila se kad sam skužila da ona fakat piški svaki put kad je nakon spavanja stavim na tutu, bez ikakvih objašnjenja, samo uz moje šištanje :D .
i prakticirala sam polupelenaštvo, što je ovisilo o našim putovanjima i sličnim okolnostima.
jednu zimu se skoro opet "navukla " na pelene (bili smo u inozemstvu, skoro stalno izvan kuće) , pa sam je brže bolje na proljeće skinula i doma držala bez pelene.
pelenu dnevnu je skinula s godinu dana, noćnu s godinu i pol.
naravno da se radi i o tome da je jednostavno bila i drugačije dijete, ali sigurna sam da bi u pelenama bila daleko duže da sam postupila kao sa starijom.

s mlađom je odvikavanje od tog polu-pelenaštva bilo lako i brzo, bez frustracija niti za nju, niti za nas.

moje mišljenje je da male bebe imaju urođeni refleks i ako od rođenja (tj u tom nekom periodu od prvih 6 mjeseci za kojeg kažu da je "time-frame" u kojem to još ne zaboravljaju) povezujemo eliminaciju s nekim zvukom ili znakom, bebe to isto povežu.
u protivnom, nauče da je pelena wc i onda im treba vremena da kognitivno sazriju (oko 2. godine) da bi bila spremna naučiti da se od njih očekuje da nuždu vrše negdje drugdje.

isto tako, mislim da je poželjno ne shvatiti bezpelenaštvo preambiciozno, pa se frustrirati ako (u nekom periodu) šteka, nego biti fleksibilan i strpljiv i gledati prvenstveno da ne narušite odnos između sebe i djeteta.