ličimo stan i naravno da je dijete dobilo ton-kartu da izabere RAL za svoju sobu.
nekako sam se nadala da će brzo odustati jer je paleta sa 5000 boja...
ili da neće pronaći one boje kojih sam se užasavala...
ili da će reći da ja odaberem...
ali, ne... nisu prošle dvije minute i došla je sa post-itom nalijepljenim na najružniju rozu koju čovjek može zamisliti. sa idejom da se svih 5 zidova tako oboja.
što sada: popustiti njezinom izboru iako znam da je boja prehektična da bi se itko na dulje vrijeme u tome dobro osjećao?
napraviti po svome bez puno objašnjavanja jer ona gornje objašnjenje ne bi prihvatila?
reći kako nema boje u dućanu (to smo jednom probali, pa je rekla da ja izmiješam crvenu i bijelu)?
ne znam bih li

ili
