dorian nikad nije imao ispade da ga samo ja moram nositi, njemu je odgovarao bilo tko, samo da se nosi

nosila sam ga do negdje 7. mjeseca non stop, a nakon toga je do negdje skoro godine dana bio jako cendrav, makar smo ja i moja mama cijele dane samo skakale oko njega i ispunjavale sve njegove zelje

sad vise nije cendrav, al stalno trazi da se s njim igramo. nema problema ostati sam s mojom mamom ili s mm-om, ni ne trepne kad odlazim (jedva ceka da me se rijesi ), i uivjek kad smo vani i medu nepoznatima on samo ode, nije ko sva druga djeca de se prvo pola sata drzi maminih skuta, on ode i ne okrece se, a ja nek trcim za njim!

eto, nikad nije bio priljepak u emocionalnom smislu, ali u fzizickom poprilicno. mozda su neki mislili da je razmazen, ali mi se to niko nije usudio reci. ne mogu reci da mi je bilo lako da non stop visi na meni, dan i noc prakticki, ja sam uvijek sanjala o djetetu koje lezi i zadovoljno je
nadam se da ce dugo biti takvo! jer je i mene i mm-a poprilicno iscrpila prva godina.
al evo, sad na primjer mi ga uopce nije tesko nositi. cinjenica da imam izbor uvelike olaksava. kad znas da ne moze drugacije je prisila, jos kad bi bilo povrmeno kako tako, ali non stop doslovce i nije bas luda zabava.

sto sam ono htjela reci...ima onaj unicefov plakat: dijete necete razmaziti mazenjem! e, to je ono sto sam htjela reci