Evo mislim da sam ja jedna od rijetkih koja je s potpomognute prešla na jednoroditeljske teme. Dobro, nisam još jenoroditeljska obitelj, ali sve mi se čini da ću postati. Znam da nema onog koji će me savjtovati što da učinim, ali da čujem i vaša razmišljanja. Dakle nakon svog strea umjetna ostala sam trudna i dobili smo prekrasnog anđela kojemu je sada 3 godine. Zapravo, nevjerovatno čini mi se da naši problemi počinju kad se moj mališ rodio...muž je mijenjao poslove, ja nakon umjetne , teške trudnoće koju sam uglavnom čuvala ležeći, rodim mog malog preslatkog ali zahtijevnog malca, koji konstantno plače, ne spava(kao uostalom ni danas s 3) i tenzije rastu. A onda MM , koji je tada isto bio pod stresom krene mene podučavati kada bi trebala dojiti, kako bi trebala mijenjati dijete, kupati ga , ma znate....sve je lijepo dok ljudi zajedno rade, ali kad netko dođe s posla pa ti stalno zapravo zanovijeta kakva si majka, kako da radiš ovo i ono...počelo me to užasno iritirati. Nakon godine ja promjenim posao, nađem ženu koja je prekrsna da nam čuva malog a moj dragi dalje žuga, eno mali pokakan, eno mu obuci papuče, eno je gladan, pa kako ti je ovo pa kako ono, pa sve ti je teško, još ti ženu plaćam...praktički on izvadi suđe iz mašine i baci smeće, poigra se s mlim, i to sve uvijek naglasi da radi MENI, jer bože moj to su ženski poslovi...ja pucam već dvije - tri godine...mislim da mi je dosta. Želim ravnopravnog partnera u kući kojem nije teško usisati i obrisati prašinu, uzeti bolovanje dva dana ako treba radi malog da me zamijeni kad trebam ići na službeni put, razumijete....naša druženja su 0, sex je odavno 0, nježnosti i bliskosti 0...ne mogu više. Ne da mi se jesti, stalno se preispitujem što da uradim a sve mi je jasnije da je neću nikad biti ˝više majka i žena˝ nego što jesam, kao i to da on nikada neće biti onaj koji će nešto povući u kući mjesto mene a da mi to ne nabije na nos. Imam termin u savjetovalištu za obitelj, ali sumnjam...u mom smo stanu imam dobru plaću...ne želim ostati u lošem braku do kraja života. Imam kuglu u prsima kad smo zajedno doma, i radi toga ja sve više izlazim s prijateljicama , obavljam poslove, ma sve samo da nisam s njim, a to je loše... . Predložila sam mu da se iseli na mjesec dana pa da se nakon toga nađemo ida zaključimo da li je doista kraj ili idemo pokušati ponovo, ali on to kao da ne shvaća...ponoaša se normalno, kao da mu to nisam ni rekla, da gdje će on iseliti, da kako ja to mislim, a ja ne znam što drugo da napravim. Trebam zraka, mira...ajme grozno.