a joj koja poznata priča....živjela sam i ja s takvim "spiljskim pračovjekom" i sad je naravno bivši....i to živjela 12 godina srećom bez djece i to odmah nakon srednje škole....tako da za bolje nisam ni znala...a onda kad sam upoznala MM shvatila sam da je zapravo moj bivši vrsta u izumiranju....
u početku kad bi MM otišao baciti smeće bilo mi je čak užasno neugodno...jer kao "to je ženski posao"....a kamoli neki drugi "ženski poslovi"...bilo mi je užasno neugodno jer sam se osjećala kao loša supruga...iako je on sam htio pomoći
najgore mi je bilo što sam zapravo u ovom drugom braku skužila da sam svih tih prijašnjih godina živjela u zabludi da "Živim normalno"....odnosno mislila sam da je to normalno i da bolje ne postoji...ali vjeruj mi...ne trebaš trpiti nikog i ništa....sad imam prekrasan brak...dvoje male dječice i muža koji bi se sam snašao u većini "ženskih poslova"...i sada njegovu pomoć rado prihvaćam....stim naravno da ne gnjavim za svaku sitnicu nego tražim pomoć kad mi treba a on rado pomogne...