To s vrlinama jedenja starog kruha dolazi iz dva potpuno oprečna izvora:
- puritansko kršćanski: neumjerenost u jelu i piću/pohlepa = smrtni grijeh
- partizanski: znamo već, bili su goli/bosi/gladni/žedni; i dan danas su u stanju pojesti sve što se stavi pred njih

U oba slučaja se radi o trivijalnom rješenju problema slasti koju izaziva svježi kruh. Gladnom čovjeku je prilično teško objasniti da treba prestati jesti kad mu jednom konačno krene.
Današnje vrijeme je puno teže po pitanju neobuzdanog jedenja: estetika je puno okrutnija ljubavnica.

Danas znamo nešto što ni partizani ni puritanci nisu znali: stari kruh nije zdrav i gotovo.

Krušne mrvice mogu biti OK ako se svježi kruh osuši, recimo rezanjem na tanke šnite + pećnica. Plijesni se razvijaju pomoću vlage.