Anemona, nama su i dan danas kotači super, neškripe, daju se smontirat, a put na koji ulazimo od ulaska u dvorište do kuće je šljunkovit i pun malih stepenica :/ . a što se ručka nemože okretat, nije mi ni bitno, dok je bio mali vozala sam ga u košari da ga vidim a kasnije je volio gledat okolo a ne u mene . smetalo mi je to što mi se kišobran kolica čine dosta uska kod ramena al to je problem dok je još bio mali. pojasevi su nam super pasali. al od svega sam zaljubljena u košaru, čvrsta je, velika, tako da je kod mame ili sveki znao spavat u njoj preko dana.

kod vas je vjerojatno riječ o grešci ili o nekoj drugoj vrsti kotača :/