Podižem, jer mi je pun kufer reklamiranja i oglašavanja po školi.

Jučer je moja Rea došla kući s idejom da od subote treba ići na tenis.

Iz teniskog kluba je došao trener s reketom U UČIONICU ZA VRIJEME NASTAVE i pričao im o tenisu.

Ja nemam ništa protiv sportskih aktivnosti, dapače, ali moje dijete već ima dovoljno izvannastavnih aktivnosti i ne želim je opteretiti, osim toga, trenutno si to ne možemo priuštiti, a i malo mi je glupo da se započinje u travnju, logičnije bi mi bilo da ide neka obavijest u rujnu, pa tko želi neka izvoli.

Ali ovakav način, to je stvarno vrbovanje i oglašavanje (besplatno) u školi.

Nek se gospoda plakatiraju po gradu i plate reklamu u novinama, tv, radiju, pa tko voli nek izvoli. A ne, da mi maltretira dijete pod nastavom.

I onda naši maleni shvate kako je to nešto što se mora, jer je striček o tome pričao U UČIONICI.


U prilog tome: svako malo donese nekakvu vježbenicu, rječnik, časopis... koji bi trebalo kupiti.


Upavo sam razgovarala s psihologinjom u mojoj školi o tome i upozorila me da je nedavno svim školama došao dopis pravobraniteljice za djecu i pročelnika županijskih ureda.
To nije zabrana, nego preporuka.

Na web stranici pravobraniteljice za djecu sam našla link, pa si slobodno isprintajte i pošaljite to u vaše škole.

http://www.dijete.hr/adminmax/docume...MA.ZaDjecu.pdf

Izdvajam dio s navedene stranice:

Želimo ovom prilikom ponovo naglasiti kako je oglašavanje u školama, bilo da se provodi postavljanjem reklamnih kutija i plakata u holove škola, dijeljenjem promidžbenog materijala (albuma, slikovnica, sličica, prospekata), poticanjem na kupnju knjiga ili časopisa koji nisu vezani uz nastavu i slično, nije primjereno iz nekoliko razloga. Djeca su, naime, industriji oglašavanja važni kao «predstavnici» tri različita tržišta: oni sami su kupci jer troše svoj džeparac, osim toga utječu na potrošnju svojih roditelja, ali možda najznačajnija je njihova buduća potrošnja. Potrošačke navike stečene u djetinjstvu ostaju za cijeli život, stoga je utjecaj na djecu putem reklame, u dugoročnom smislu, izuzetno profitabilan. Psiholozi ističu kako agresivna promidžba usmjerena prema djeci šteti osjećajima koje imaju prema sebi samima i uči ih da cijene materijalna dobra kao presudna, a osobe koje su usmjerene prema materijalnim vrijednostima pokazuju manje životnog zadovoljstva i imaju veću pojavnost nezadovoljavajućih međuljudskih odnosa, podložniji su ovisnostima i manje doprinose društvu. Sukladno tome i sam Zakon o zaštiti potrošača (NN 96/2003), u članku 90. propisuje kako je zabranjeno «oglašavanje koje prouzrokuje ili bi moglo prouzročiti tjelesnu, duševnu ili drugu štetu u djece, koje djeci upućuje poruke i dijelove poruka kojima se iskorištava ili zlorabi, ili bi se mogla zlorabiti, njihova lakovjernost ili pomanjkanje iskustva».