Miha nosi naočale od lipnja lani. Super ih je prihvatio, nema problema s nošenjem čak ni u vrtiću. Imamo dva para - kad jedne zgnječi, druge uskaču dok se prve ne poprave i obrnuto. Primjetila sam da mu bježi lijevo oko i odvela ga okulistu zbog sumnje u strabizam. No dr. mi je rekao da mu oko bježi zbog dioptrije jer se ne može fokusirati. Još je rekao da bi bilo bolje da smo ga i ranije doveli (imao je malo više od 2,5 godina), ali i ovako ima velike šanse da se potpuno ispravi. Ne znam koliko će to trajati jer mu oko još uvijek bježi.

Inače, uopće se ne uzrujavam zbog naočala. Ja sam ih nosila od sedme do dvadesetpete. Brat ih je počeo nositi negdje u Mihinoj dobi i još ih uvijek nosi. Dječje očale imaju i svojih prednosti - mogu zadržati nezgodne predmete, npr. bojice, podalje od očiju.

BTW, loš vid je recesivno nasljedno svojstvo. To znači otprilike ako oba roditelja loše vide i nose naočale, i dijete će SIGURNO trebati naočale. O tome treba voditi računa. Ako loše vidi jedan roditelj, a drugom netko u bližoj obitelji, vjerojatnost lošeg vida djeteta također je povećana. A bolje je da klinac nosi naočale par godine djetinjstva, nego kasnije cijeli život, zar ne?