Aprikot i Lutonjica već su sve rekle, a moram još nadodat da je najsigurnije djete staviti na pod.

Petar se počeo na bok okretati jako rano (sa dva-tri mjeseca). Na trbuh sa 4, s trbuha na leđa sa 5 mjeseci. Sada sa 7 i pol počeo je gmizati, polako se postavlja četveronoške.
Mi vježbamo, i uporni smo u tome. Ali teško mi je kad vidim koliki roditelji to tako olako shvaćaju i ignoriraju. U našoj obitelji ima raznih dijagnoza i zato mi je to jako blisko, jer znam kako to završi kad se kasno reagira na zaostatak u razvoju.
Drugo je ako neko djete nešto ne može uz sav trud fizioterapeuta, a drugo je držati djete u sjedalici ili gdje već i onda se čuditi da se djete s 9 mjeseci ne okreće... Djeca uče metodom pokušaja i pogrešaka. Ako ih ostavite na podu i okružite zanimljivim igračkama, trudit će se i pokušati. A kad uspiju, to će ponavljati i ponavljati, dok ne usavrše.