mia, skroz te razumijem.
prošla sam sve to s prvim djetetom, nije puzao, nije sjedio, okretanje mu je isto bila boljka, a njegovi vršnjaci su već i hodali. znala sam da ga ne smijem uspoređivati s drugima, ali eto, lako je to reći. a nije lako gledati.

otišli smo i kod fizijatra, čudili su se kad smo došli.
ali meni je bilo puuuno lakše kad sam čula da je sve u redu.

i onda je krenuo. gmizao, više nego puzao. propuzao u pravom smislu tek s 11 mjeseci. vrlo brzo se počeo dizati na noge. i na svom prvom rođendanu već je radio i prve samostalne korake. bio je stabilniji od drugih koji su prohodali prije njega. nije padao.
kad krene, jednostavno krene.

moj savjet ti je isto odi kod fizijatra, pa ćeš mirno spavati!