vidim da ovdje ima dosta vježbača, pa sam samo ukratko htjela podijeliti svoje iskustvo s vama. moj mali je počeo vježbati s 6. mjeseci, vježbali smo i vježbali, vidio se napredak, ali u odnosu na ostale je stalno bio u nekakvom kašnjenju. i onda odjednom je sve krenulo. s 8,5 mjeseci se posjeo samostalno i od tada sjedi kao da je progutao metlu. tri dana nakon toga je propuzao, savršeno, bez i jedne greške ili krivog pokreta (nikakvo gmizanje ili slično). napominjem da do tog dana uopće nije pokazivo nikakav interes ili namjeru za puzanjem. 7 dana nakon toga se počeo dizati uz namještaj. uspjeva stajati sam pridžavajući se za namještaj. dakle, u 2 tjedna je savladao puuuuuno toga.
ovo pišem samo zbog toga što znam kako je ići na vježbe i u kakvom psihičkom stanju mame znaju biti.

dodatno, mi smo stalno na podu (meni je već otvrdnula koža na koljenima), a sve ostalo vrijeme se - nosimo. ako se dijete nosi na pametan način, mislim da se i tada može stimulirati motorika. za vrijeme nošenja stimuliramo ruke - dođemo npr. do prozora, pa je stimuliram da radi visoki hvat rukom tj. da dohvati kvaku prozora. pazimo na simetriju obje ruke. od "plivanja" se držao dosta rukama prema nazad, pa smo noseći se pokušavali nuditi mu što više stimulacije tako da pruža ruke prema naprijed. konkretno, donesem ga do linije i pruža ruke prema njoj sve u šesnaest zatim mu dam da okreće gumb za pojačavanje na toj istoj liniji - savršena vježba za širenje prstiju. itd, itd - ideja je beskonačno mnogo.
uglavnom sve neki neizravni vidovi vježbanja, koji su zapravo vrlo korisni i uooće nisu vježbanje u klasičnom smislu.