Drage Rode,
da Vas nije bilo moja Lu i ja prekinule bi s dojenjem vec odavno. A buduci da ste tu i tako pozitivno usle u moj zivot (i njen) nase se dojenje produzilo i nakon njezine druge godine.
To je uistinu jedno prekrasno iskustvo. Ali vrijeme je za kraj i to znamo i Lu i ja.
Sad me nece biti doma punih sedam dana. Lu ce ostati sa tatom, nadam se ce nauciti spavati cijelu noc, nadam se da cemo se naspavati i ona i ja.
Samo, imam pitanje.
Kako ce izgedati i sto ce se događati mojim cicama?
Ne bi se htjela razboliti, htjela bi da taj prekid prođe u nekom normalnom stanju za njih dvije koje su toliko dugo vremena bile predivne hraniteljice mom djetetu...
Nadam se da cete mi znati reci sto da napravim.
Vasa gđa K.