malo sam došla k sebi pa da napišem kakav sam šok doživjela u srijedu..
nisam se dobro osjećala i dobila OPET temp 38.9 i mislim moram kod svoje dr.ajoj opet antibiotik i bla bla baš mi se i ne ide.da napomenem kako sam praktički odkako sam saznala sa 6 tj za trudnoću neka virozna,pila silapen,imala escerichiu,visoke temp,baš neka gripozna,već mj dana kašljem....odem na wc kad imam šta vidjeti..krv spakujem se pa ću do bolnice ipak prvo na pregled...dođem u bolnicu dr me pregledala i već po licu vidim nešto tu ne štima..otišli na ultrazvuk i dosta duge je gledala,mlada je ali po licu joj vidim da nije dobro ali ništa ne govori.pozvala je drugog starijeg doktora i on je odmah rekao da nije dobro
kaže plod je ovdje ali nije živ..srce ne kuca..šok,nevjerica sve kao u magli čujem a ne čujem kaže da već tjedan dana nije živo..i moram ostati kao sutra će me očistiti..jako sam se bojala svega,čula sve i svašta o kiretaži ..plačem
sutra dan sam zatražila opću i u principu nije bio problem ali mi je doktor jedan mladi jako fin rekao da bi morala čekati anesteziologa jako dugo što meni nije bilo moguce uz te bolove( jaaaki grčevi kao trudovi) jer je tijelo već samo počelo odbacivati...pa smo išli odmah.dao mi je lokalnu u venu i dolje..i Bože pomozi..bilo je užasno.. doktor znam mu i ime svaka mu čast jaaako fin tješi me...
sada sam kući..još krvarim i malo me steže maternica ali to je valjda ok...
oprostite što sam se raspisala ali moram se izjadati,baš mi je teško..neznam ni kako da kćeri od 6 godina objasnim da bebe nema