Međuodnosi rastavljenih roditelja...

[Tata!]

S obzirom da je najgori dio iza mene, sad me puno više zanimaju ove normalnije roditeljskije teme. Pa s obzirom na savjete članova otvaram novi topic i nadam se bar jednako dobrom odazivu kao na prošlu temu.

Dakle, na koji način ste uredili svoja roditeljska partnerstva i obaveze i nakon raskida ljubavi i emotivnosti. Da li i dalje postoje prepreke ili probleme rješavate čiste glave i dogovorom.

Novi sam pa ne znam da li je ova ili slična tema dobila već svoj trag na forumu, ali čak ako i je nadam se da ćete sa punim interesom i željom razviti jednu kvalitetnu debatu, kako bismo svi mi dobili što realniji uvid u pravo stanje stvari... jednu zornu sliku, koja će nam možda otvoriti oči, pokazati neke nove smjernice i možda nekima olakšati roditeljstvo, a druge učiniti boljim roditeljima u interesu naše djece, koja ružnim sudbinama i neslaganju roditelja nisu ničim kumovala!


1) kako uređujete zajednicu s drugom polovicom roditeljskog para u slučaju ako Vas ne podržava kao roditelja... dakle da li doživljavate saplitanja, otežavanje, neinformranje o trenucima kad je dijete kod drugog roditelja i kako to riješiti? Ja sam do te mjere neinformiran da ne znam zašto je djetetu mučnina, zašto nema apetita, da li je bilo kod doktora, je li cijepljen... do toga da mi ne objašnjava njegove svakodnevne navike, značenje pojedinih novih izraza, što voli jesti, čime se igrati i sl.

Na koji način uvjeriti jednu majku da je to u interesu djeteta, jer ja naprosto nemam toliko vremena dijete uza sebe da bih sve to uspio kvalitetno pohvatat... i onda se mučimo i on i ja! učimo se svladavat indijanske znakove raspoznavanja značenja pojedinih pokreta i riječi, umjesto da znajući stare idemo dalje istraživat i učit nove!


2) kakva su Vaša iskustva sa podjelom vremena za dijete... ne zanimaju me trenutno pravne mogućnosti nego kako to funkcionira u praksi! Da li rješavate temine dogovorno, jeste li skloni kliznim i dužim vremenskim terminima od "propisanih" i unaprijed dgovorenih ili se strogo pridržavate službenih šalabahtera i ni makac. Imam određene termine koji su meni osobno prekratki, ali i unutar tih okvira događaju mi se stalna majčina podmetanja, nekad su sitna psihološka samo za ubijanje raspoloženja, a nekad su baš gadna da ti pokvare cijeli dan ili onemoguće isplanirani vikend... više niti ne obavještavam kuda ću ići s njime, nego uvijek govorim da idemo na isto mjesto, iz straha da nam neki dobar isplanirani izlet ne ostane neostvaren...


3) jasno mi je da svak roditelj ima posebno svoje pelene za dijete, kozmetiku i posebno svoje igračke (korisno i s obzirom da djeca vole promjene), ali da li je prekticirano da ima i svoja kolica (što nije baš najjeftinije) i posebno svoju odjeću za dijete - kako je meni odriješito sugerirano! naime kolica sam kupio djetetu kad je to trebalo, ali slijedom okolnosti sad su postala "njena", a ja neka si kupim druga! Ista stvar sa odjećom, ako je dobre volje i raspoloženja i podvinem se svim njenim zahtjevima i zadovoljim poslušno očekivanja, mogu očekivati sređenog klinca, ali nek joj nešto nije po ćefu, ne dobijem ga u boljem od trenirke.

Apeliram ova pitanja upravo na ovom mjestu gdje imam osjećaj da prevladavaju majke, dakle roditelji kojima je dodijeljeno puno skrbništvo i koji su samim time u povlaštenoj mogućnosti time diktirati i pravila... kako učiniti "suradnju" kvalitetnijom i jednoj majci usaditi osjećaj prijateljstva sa strane drugog roditelja... koji su motivi koje vi očekujete pri tome?

Gdje je granica svijesti i savjesti i kako je budite u svojim roditeljskim partnerima i osvještavate ih da trebaju činit dobru stvar za dobrobit djeteta, a ne za dobrobit svog egoizma, sitnim pakostima i liječenjem vlastitih frustracija? Da li ste dokučili mehanizme, trikove i opće načine kojima pristupate u tim sučajevima?

4) Jeste li uvijek preponosni i nedodirljivi u svojim odlukama ili znate i u takvom odnosu reći "Oprosti", kada shvatite svoju pogrešku i time date oslonac partneru i sigurnost da ste objektivni i realni, da čvrsto stojite i da se ne namjeravate nadmetati totalitarno, nego kompromisima nalazit najbolja rješenja..pa i priznati da vaša rješenja to ponekad nisu... i kao dokaz svoje dobre volje dati od sebe taj "Oprosti" kad je potrebno i time izraziti svoju ljudskost i pomirljivost!

Čisto me zanimaju ti ljudski kriteriji ponašanja, kako to međusobno regulirate sa svojim "partnerima"? Imate li problema i saplitanja ili su glave čiste i da li su eventualni problemi samo karakteristični za početke takvih podjeljenih roditeljstava ili se nastavljaju i kasnije, a možda i produbljuju ili osciliraju?


5) Kako rješavate svoje nove živote s novim partnerima i kako djeca u tome svemu funkcioniraju. Čuo sam poraznih priča da javni ulazak nove osobe unosi veliki nemir u odnose, kako one prema djetetu tako i nova zategnuća prema roditeljskom partneru. Jel vas zaboli savjest katkad prema djetetu, kad osjete da vaša ljubav više nije samo njihova? Da li nova veza i ljubav donosi prednost i olakšanje ili opterećenje?


Naravno, nemoguće je obuhvatiti sve situacije, stoga vjerujem da ćete u cilju dobijanja realnog suda dodati samoinicijatvno i sve vaše teškoće i probleme koji vas tište ili se sa njima susrećete i način kako ih rješavate ili bar mislite da bi se trebale rješavat...kako bismo mogli stvoriti jednu kvalitetnu percepciju međuodnosa rastavljenih roditelja u društvu, i nekim pametnim promišljanjima i savjetima dati dobre smjernice za poboljšanje istih.



Tata!

[Nataša,Sarajevo]

Ta tvoja žena očito tebe ne može smisliti, očito te ne podnosi nikako. Strašno, obzirom da se lomi preko djeteta.

Ja,iskreno, nisam sudjelovala naročito u tvojoj prvoj temi, ali ovo što pišeš je iritantno!

Pod broj 1) - naravno da ne možeš znati sve sitne detalje o djetetovim stanjima, raspoloženjima, jelovniku isl. obzirom da tako malo vremena provodite zajedno. Jedino što ti imam pametno za reći je - pitaj!
Ni MM ne bi znao 80% stvari o djetetu da ga nisam naprosto bombardovala informacijama, a nije postavljao pitanja već sam ja smatrala da neke stvari MORA da zna.
Sad, obzirom na situaciju u kojoj smo, obavezno mu kažem šta je jeo zadnja dva dana ili zadnja dva obroka, šta bi mu smio a šta ne davati, gdje mu je zdravstvena knjižica i da li je ovjerena, i ako ima kakvih naročitih promjena u ponašanju / okolini ili neko drugo značajnije zbivanje radi kojeg bi mogao biti nervozan isl.
Ako ti ne pitaš, ona sama ništa ne govori, možda misli da te ne zanima???
Nije ti lako, vidim...
Zato pitaj, pitaj, pitaj za svaki detalj, budi uporan.

Što se tiče onoga pod 2) - (ali s tom ogromnom razlikom što smo se mi rastali bez zajedljivih komentara) sve rješavamo dogovorom. Ali još je premalo vremena prošlo da bih ti mogla dati kakav pametan savjet, možda one iskusnije mogu bolje.
Ja shvatam da sam sa djetetom svaki dan, zato kad MM nazove da bi malom dao večeru i stavio ga u krevet, ja kažem OK, za izlaske vikendom kažem OK, evo sad i za spavanje kažem OK.
Do sad ni jedan jedini put nisam rekla NE.
Ali ako bi se desilo da MM želi da je svaki vikend mali kod njega, sigurno bih rekla NE. Jer radnim danima ni ja nemam dovoljno vremena da se s njim bavim.
I tek treba da se desi neki rođendan, proslava, putovanje, godišnji odmor, ko zna šta. Tad ćemo vidjeto koliko nam je odnos ostao na civilizovanom nivou.
Dok su njih 2 zajedno, ja ne zovem, čisto da ne ometam. Ako ima kakvih problema oni se jave, ja pomogne. Pa nismo postali neprijatelji.

Što se tiče tačke pod 3), sasvim mi je suluda.
Da živite u dva grada pa da je nepraktično svako malo "preseljavati" zbog viđanja, ok, to razumijem, ali ako nije tako onda je to nefer.

A za ostalo, ne znam šta bih rekla.
Kažeš:

roditelji kojima je dodijeljeno puno skrbništvo i koji su samim time u povlaštenoj mogućnosti time diktirati i pravila...

Kakve su ovo izjave? Dijete nije ničije vlasništo, jednog dana počet će misliti svojom glavom i šta onda?

Moj tata je imao običaj da kaže - ako hoćeš da vidiš kakav je ko, daj mu vlast. Onda svašta ispliva na površinu.
Samo što se sad ta "vlast" lomi preko djeteta,
ona tebe očito ne voli i ne podnosi da si uopšte s djetetom,
ne znam zašto bi se inače tako ponašala.

Nisam puno pomogla, znam.
Sretno!

[Tata!]

hm... no da... kao muškarac zaista nisam mogao ni očekivati bolje od ovoga! jedne žene koja je shrvana boli nad svojom sudbinom doživljenom od jednog muškarca pa sad ni jedan više ne valja...

a zašto ti je iritantno moj pisanje i čime sam te ja to toliko povrijedio? jer koliko vidim svaki moj sud si doživjela iz sasvim drugog gledišta!

1) naravno da ne očekujem znati sve najsitnije detalje o djetetu, ali ja sam ti postavio u postu sasvim konkretna pitanja koja sam postavio svojoj bivšoj, a na njih ne dobijao odgovor... na zadnje pitanje konkretno da li je dijete cijepljeno redovnim cjepivom za dvogodišnjake, ona meni odgovara "pitaj doktora".. odgovorio sam joj mirno "ne dijelim roditeljstvo s njegovim doktorom, nego s tobom i od tebe očekujem odgovor"...naravno da nisam dobio odgovor! i onda da i dalje "pitam i pitam i pitam"? pa moja pitanja uživo ne doživljava, poruke zanemaruje.. na koji način Nataša da pitam?

itekako me zanima sve ane dobijam ništa...toliko me zanimaju pitanja dasam ih morao na razgovorima sa socijalnom radnicom ishoditi, kad su joj objasnili "gospođo vi se to dužni, makar i moralno, kako inače očekujete da se otac kvalitetno brine za dijete"...

da si pročitala moju priču možda bi mi mogla onda i odgovoriti zašto je kvragu ona ta koja se tako "povrijeđeno" ponaša? zašto ona to "mene ne može smisliti"? jel zato jer se trudim biti dobar otac svome sinu, nakon kalvarije koja nam je upravo ona priuštila? pa kad se htjela podvijenog repa vratit nazad, nakon razbijene ljubavničke stolice, ja joj svoju nisam dao! jel zato?

Iz tebe progovara povrijeđenost muškarčevim odnosom prema tebi... pa doista ne znam koliko si me objektivno doživjela... ali ako je tako kako ti pričaš iz svoga iskustva ti si onda perfektno odgovorna majka koja ima razvijen vrlo kvalitetan i osvješten odnos sa roditeljskim partnerom... čestitam!



DA i doista je tako DIJETE NIJE NIČIJE VLASNIŠTVO... koje li slučajnosti i ja sam tako mislio... pa onda odjednom 3 mjeseca uopće nisam vidio svoje dijete, samo zato jer sam je ogolio i konačno spoznao što mi je godinu dana radila iza leđa! to ju je vidiš toliko "povrijedilo", da mi je iz osvete odlučila odvesti dijete sebi i zakinuti me za viđanja i tako 3 mjeseca... dok nisam u očaju počeo obijati vrata maloljetničke delikvencije, psihologa i socijalnog rada... pa se uplašila da će joj to biti uknjiženo u "dosje majke", pa je onda iz tog poriva postala obazrivija prema odnosu djeteta i oca, a ne iz moralnosti, savjesnosti i ljudskosti...

a znaš kakav je sad taj odnos takav da imamo određene termine viđanja...(uto 2h, sub 2h, ned 5h)...vidiš upravo danas je bio jedan termin, a ona mi je prije 2 sata objavila porukom "ja danas ne mogu imam obaveze s djetetom"! i to je to - nikom ništa! bez isprika i obrazloženja a kamo li najava makar dan prije da si drugačije isplaniram dan... i vidiš ja sad pišem ovdje tebi ovaj odgovor, ogorčen i potišten, isplaniranog popodneva, a neostvarenog, umjesto da provodim vrijeme u igri s djetetom...

o tome ti ja govorim!


Tata!

[Nataša,Sarajevo]

Ti baš voliš da razglabaš

Iritantno nije tvoje pisanje nego to čemu te tvoja žena izlaže.

Ona očito ne želi da se ti brineš za dijete, očito ne želi da postojiš više, ikako, igdje, ko da te nikad nije ni bilo.
Očito ne može da podnese tvoj trud i želju da budeš dobar otac. To ja mislim na osnovu onoga što pišeš o vašem odnosu i komunikaciji.
Takva bih i ja mogla biti, ko mi brani? Ali neću, ne želim. Ja ne mrzim svog UBM.


Očito ni ti nju ne voliš, inače ne bi imao izjave kakve imaš.

A što se tiče ovoga:

DA i doista je tako DIJETE NIJE NIČIJE VLASNIŠTVO... koje li slučajnosti i ja sam tako mislio... pa onda odjednom 3 mjeseca uopće nisam vidio svoje dijete, samo zato jer sam je ogolio i konačno spoznao što mi je godinu dana radila iza leđa! to ju je vidiš toliko "povrijedilo", da mi je iz osvete odlučila odvesti dijete sebi i zakinuti me za viđanja i tako 3 mjeseca... dok nisam u očaju počeo obijati vrata maloljetničke delikvencije, psihologa i socijalnog rada... pa se uplašila da će joj to biti uknjiženo u "dosje majke", pa je onda iz tog poriva postala obazrivija prema odnosu djeteta i oca, a ne iz moralnosti, savjesnosti i ljudskosti...

a znaš kakav je sad taj odnos takav da imamo određene termine viđanja...(uto 2h, sub 2h, ned 5h)...vidiš upravo danas je bio jedan termin, a ona mi je prije 2 sata objavila porukom "ja danas ne mogu imam obaveze s djetetom"! i to je to - nikom ništa! bez isprika i obrazloženja a kamo li najava makar dan prije da si drugačije isplaniram dan... i vidiš ja sad pišem ovdje tebi ovaj odgovor, ogorčen i potišten, isplaniranog popodneva, a neostvarenog, umjesto da provodim vrijeme u igri s djetetom...

ovo je stvarno, stvarno ... da nekog UDAVIŠ
Nema ti druge nego da je svaki put prijaviš, ko zna, možda ti odobre da ga viđaš više i češće,
možda i više od toga.

Ali znam ovo - sve dok budeš sjedio ispred računara i žalio se na nepravdu, teško da će se šta promijeniti.
UČINI NEŠTO!

[Stea]

Podjela vremena - ako se ne možeš sa majkom dogovoriti civilizirano onda se civilizirano dogovori sa odvjetnikom i nastoj promijeniti definirano vrijeme.

Čudi me da ti je netko savjetovao da pristaneš na tako malo jer to mi se ne čini uobičajena praksa. To se događa u nekim posebnim slučajevima kada je jedan od roditelja zanemarivao dijete.

Ona nema pravo otkazivati i uskraćivati vrijeme koje je tvoje ako dobro zna već unaprijed da taj dan u tolko sati je "tvoje vrijeme". Ili, ako je obaveza koja se ne može odgoditi, onda neka ponudi neki drugi dan.

[Zorana]

Ja nisam sigurna koliko se inace vremenski dodjeljuje pravo vidjanja roditelju s kojim dijete ne stanuje. Ili to ovisi od situacije do situacije? Bivsem partneru moje sestre centar za soc.rad je dodijelio nekakvu slicnu satnicu, isto tri puta tjedno. S tim da je tada bila rijec o jako malom djetetu. Tijekom susreta je majka morala biti prisutna. E sad, njihov sin ima dvije i po godine i uz dogovore su uspjeli rijesiti puno toga pa se sada, osim tih "obaveznih" satnica, otac i sin vidjaju puno cesce i puno duze od tih sat ili dva po danu.
Sto se tice ovih vikenda i praznika, to je problematicno i za puno majki. Jer ako je zena citavi dan na poslu, ni njoj ne ostaje toliko puno vremena za bavljenje djetetom. Pa treba vidjeti i razgovarati.
Ako to nije moguce, onda nema druge nego strogo sluzbeno i pravno rjesavati stvar. Tata, sto se tice eskiviranja od obaveza koje je dodijelio centar za socijalni rad, tu nema druge nego svaku nepravilnost prijaviti. (ako vec bivsa odbija svaku suradnju)

[Tata!]

evo malo veselog duha da smijehom razbijemo duh tmurnosti!



Posvađaju se muž i žena pa prestanu međusobno razgovarati.

Odjednom, muž shvati da sljedeći dan ima poslovni let, te da bi ga žena trebala probuditi u 5 ujutro.

Ne želeći prvi prekinuti "krug" tišine (PA DA IZGUBI), na komadić papira napisao je:

"Molim te probudi me u 5 ujutro".

Papirić je ostavio tamo gdje će ga ona sigurno vidjeti.

Ujutro, čovjek se probudi, i vidi da je već 9 sati, te da je propustio let.

Bijesan, želeći vidjeti zašto ga žena nije probudila, primijeti papirić do kreveta na kojem je pisalo:

"Pet je sati, budi se!"



POUKA:
Muškarci nisu sposobni za ovakvu vrstu natjecanja.
Bog je prvo stvorio muškarca kao grubi nacrt, prije nego što je napravio
remek djelo!



op.a. kladim se da se ovome nikako nije mogao dosjetit jedan "grubi nacrt"

[NATTIE2]

Odi na http://blog.vecernji.hr/ocevblog i tamo ćeš naći priču jednog obespravljenog tate koji se bori za svog sina te linkove na udruge očeva i slično što ti može možda pomoći oko tvog slučaja.

[Tata!]

jao kako to britko zvuči i jednostavno...al ja vam nisam sklon tužakanjima ustanovama i povlačenjima po sudovima i da nam neki na pola upućeni administrativci kroje sudbinu...gdje god sam do sad bio nigdje nisam naišao da se soc.radnik ili psiholog do kraja uputi u slučaj i tek kad usvoji kompletnost situacije, da onda prosuđuje i donosi odluke! u sat i pol, dva sata koliko ti ogovore termin, ne stigne se dobiti kompletni dojam, pogotovo ako neko, iz svojih interesa, pri tome konstantno sabotira istinu i želju za djetetovom dobrobiti i raspravu udaljuje od realnosti!

nataša stajao sam danima pred vratima njenog stana da bih uzeo dijete u svom terminu, a ona bi bez riječi odlepršala i ne javljala se telefonom..na socijalnom radu bi tvrdila da mi je javila da neće moći doći i kako da ja to potvrdim? pa toliko sam bestijalnih laži doživio od nje, kad te gleda u oči i laže..ja doista nisam imao pojma da netko ima toliko obraza, gledjući te u oči izvrtat istinu ili govorit baš izmišljene stvari! išli smo i u psihološka savjetovališta, pa kad je vidjela da više ne može kontrolirati svoju izmišljenu fikciju pred profesionalcima, siesajcima za psihu, naprasno je prestala dolazit, s obrazloženjem da vidi kako joj to neće pomoći u životu...pa normalno da neće od nje napravit sveticu, ko što bi ona sad silom htjela pred svima ispadat, ali će upravo stvari postavit na noge i omogućit roditeljsku komunikaciju za dobrobit djeteta i njegovog odrastanja... al ko da je to njoj bitno! zna da ima odgovornog čovjeka pokraj sebe, pa će ga malo zajebavat, pa mu malo dat dijete, pa uzet, a uglavnom itekako svjesno zna da ak nekaj zapne il se zaljubi pa joj dijete neć više bit toliki prioritet, da će tata uvijek tu biti uz dijete!

evo ti jedan banalni primjer, kad sam rekao da je neprimjereno uzeti dvomjesečno dijete da živi u stanu s psom i dlakama po svuda, dok ono puzi po njima..na što se i soc radnica počela zgražavati, da to definitivno nije nimalo higijenski za tako malo dijete..ona nas je oboje napala da je uz tog psa odrastao i njen nećak u tim istim uvjetima i isto kao beba rastao i šta mu sad fali..kad sam rekao da to nije istina i da laže da njen nećak nije bio beba..rekla je odrješito "ma šta ti znaš, ko da si ti bio tamo!"..naravno, nisam bio tamo u to vrijeme..ali njen nećak ima 10god, a pas 5! i nemoguće da je kao beba rastao uz tog psa...na to se isiljeno rasplakala,ne bi li izazvala makar suosjećanje soc.radnice, kad već nije upalio lažni iskaz!

sad recimo iz pouzdanog meni dobronamjernog izvora znam da traži muškarce preko interneta, otkrila je medij chata ne bi li pošto poto upotpunila nastalu prazninu i grozničavo traži zamjenu za muža...njoj je očito izuzetno važno imati stalno nekoga uza sebe, čak dapače još i u rezervi ponekog i teško je to promjenit, ali to se tako ne radi u životu! kad si zreo i stabilan, staneš prvo na loptu i razmisliš koji su ti prioriteti, što ti uopće treba, upoznaš osobu prvo kao prijatelja, a ne ulaziš odmah u intimne odnose s bračnim prebjezima i avanturistima koje nisi ni upoznao kako valja, a samo da bi zadobio njihovu pažnju i podlogu za sljedeći susret, jer to se tako valjda danas "očekuje"..a dijete pri tom ostavlja po cijele dane sa majkom, ženom od 70 god...malo vrckavo živo dijete, puno energije i znatiželje, zaljubljeno u igru s djecom, u trčanje, muziku i ples, skakanje na trampolinu...koje ne ide u vrtić, nego dane provodi s bakom...otac pri tom kao i da ne postoji, jer ipak dama shvaća da puno više ima slobode kad dijete ostavi majci, nego biti vezana za termine koje si je ionako sama takvima izabrala, pa ga u 11 spremit tati, a vratit se do 16 dočekati dijete!

evo recimo zadnji puta je uslijedilo prvo pitanje "zašto ne dođeš u 10, da te ne čekam do 11"...hej pa čekaj malo...kako bezobrazno i bahato nepromišljeno rečeno, pa ne čekaš ti mene, nego provodiš vrijeme sa svojim djetetom valjda! Trebalo bi ti to biti zadovoljstvo! ne shvaćam zašto to samo ja takvim doživljavam? Znam da otkad ima te avanturice dopušta da ostanem i nešto duže s malim...sat vremena prije povratka joj najavim kada ćemo točno doći, i to odgovorom na njenu poruku! međutim kad dolazimo tamo, nje nema, zovem je, ona odbija pozive..zovem nekoliko puta - opet odbijanje..zatim isključuje mob.
Možeš mislit šoka, dovedem dijete 18 je sati već, a kamo li 16 u koliko bi već inače trebala biti doma, a nje nema, niti se želi javit i to namjerno, a onda nam isključi i svaku moguću vezu s njom, a ničime javila da neće biti kući..pucao sam od bijesa i njene neodgovornosti! zovem joj sestru pitat šta se događa, a ona kratko kaže - "ne znam gdje je, nije se javila"! i šta mi sad drugo za činit - čekat je, ali što je vrijeme odmicalo mališan je bio sve nervozniji...
čekali smo pola sata, a onda mi je puko film i otišao sam sa sinom doma! već je jedan bio skroz nervozan, vidi da je ispred kuće, zaziva majku, a mora sjedit s tatom u autu..vjerojatno mu je to potaklo i kaku pa smo morali i kupanac obavit... sva sreća mrvičak naprosto obožava kupanje! pa kad mu je tata rekao da će u kadu, ko da je sva tuga u trenu nestala, veseli osmjeh zablistao na licu, a nogice samo što ne polete od radosnog lamatanja..još s hodnika je trčao prema kupaoni, skidao jaknicu i cipele sa sebe...ja puko od smjeha, kad sam ga vidio, baš me bio razveselio, podsjetio me na scenu kad se djeci piški pa se tako žure, a on harambaša žuri ući u kadu!
dama se javila 45min nakon ugovrenog dolaska..tek tada, da bi javila da je pričekamo još 15 min i sa prijetnjom da ne odlazimo slučajno nigdje! ne razumijem šta je ona očekivala da ću ja nju tamo sat vremena čekati s djetetom! rekao sam joj da dijete nije više tamo, nego da je na sigurnom i s tatom i da upravo uživa u kupancu koji mu je tata obećao! e tad su počele salve prijetnji kako će ona zvat policiju, doći tamo s njima po dijete, da zašto natapam dijete stalno u vodi i sl.! nisam joj imao ni potrebe, a ni volje reći da je više ne doživljavam i da nakon onakvog njenog scenarija i bijesa od njene neodgovornosti koji mi je priuštila, sad naprosto uživam raspoložen u ciktavom veselju svog djeteta!
kad smo se okupali, posušili, malo poigrali, odveo sam ga majci.. a vjeruj mi najradije bih ga bio ostavio u krevet pored sebe, i zaspao... i probudio se u nekom sretnijem vremenu, sa sinom pokraj sebe!


Tata!

[anledo]

kad sam rekao da je neprimjereno uzeti dvomjesečno dijete da živi u stanu s psom i dlakama po svuda, dok ono puzi po njima..na što se i soc radnica počela zgražavati, da to definitivno nije nimalo higijenski za tako malo dijete..

joj

[gita75]

Ne mogu ti odgovoriti na to kako smo ja i BM uredili odnose jer ga nisam vidjela ni čula od kad sam otišla s klincem (tada bebom od 3 mjeseca) niti sam ikada od njega kune dobila.

Međutim ne mogu se oteti dojmu da tvoju bivšu neopisivo veseli to što ti ima čime dizati tlak. Probaj ne pokazivati (njoj) koliko te iritira.

Vidim da ti pisanje ide i da imaš potrebu istresati svoje osjećaje negdje, pa probaj pisati dnevnik. Psiholozi tvrde da je to korisno, da je ljudima lakše kad svoje osjećaje stave na papir. Možda ćeš ga jednog dana pokazati sinu, ako te pita zašto si ti ovo ili ono. Ako je tvoja bivša toliko negativno nastrojena prema tebi vjerojatno će taj stav pokušati prenijeti i na dijete.

Nisam baš od pomoći, ali probaj vjerovati da poslije kiše dolazi sunce.

[Tata!]

Međutim ne mogu se oteti dojmu da tvoju bivšu neopisivo veseli to što ti ima čime dizati tlak. Probaj ne pokazivati (njoj) koliko te iritira.

A teško je doista ostati ravnodušan, vjeruj mi..ako smireno prihvatim da me jedan njen zakinuti termin neviđanja djeteta nije povrijedio i pokušam joj dokazat da me njena zloba i manipulacija neće taknut, pa odglumit ravnodušnost..ja sam tada kao prvo nepovratno ostao bez njega taj dan, a kao drugo u sebi naprosto ne mogu pomirit da mi on iskreno uistinu ipak fali..i u svom duševnom stanju, ja svejedno osjetim i neraspoloženje i ogorčenje..a neka mi zakine i drugi termin za redom, ja ne mogu izdržati bez djeteta tjedan dana i moja će reakcija to javno iskazati! jednostavno ne mogu sakriti taj osjećaj da mi je do njega doista stalo - i to jako!
Ma koliko god ona to u ovoj fazi sad iskorištavala kao moju slabost i temelj svoje manipulacije!

Vidim da ti pisanje ide i da imaš potrebu istresati svoje osjećaje negdje, pa probaj pisati dnevnik. Psiholozi tvrde da je to korisno, da je ljudima lakše kad svoje osjećaje stave na papir. Možda ćeš ga jednog dana pokazati sinu, ako te pita zašto si ti ovo ili ono. Ako je tvoja bivša toliko negativno nastrojena prema tebi vjerojatno će taj stav pokušati prenijeti i na dijete.

Nisam baš od pomoći, ali probaj vjerovati da poslije kiše dolazi sunce.

Od pomoći si itekako i jako dobar savjet u vezi osobnog dnevnika, o tome sam i sam već puno puta razmišljao..a s obzirom da nisam do sad zapisivao cjelovito svaki detalj, nego samo sporadično, u principu ostali su tragovi svih bitnih zbivanja i odnosa među nama, iako pomalo rastrzani i na nekoliko strana razbacani..i upravo mislim da ću tako nešto i učiniti...dnevnik...

i neće tu biti samo zločestih maminih poteza, biti će zabilježeni i svi oni sretni veseli trenuci s djetetom i detalji koje čovjek kad tad zaboravi... inače jako ga često slikam i snimam filmiće, u svim prilikama, ne samo posebnima, bilježim baš svaku fazu njegovog odrastanjam, jer se nekako nadam da će mu to biti vrlo zanimljivo jednom kad odraste, kao što bi i meni bilo sada da imam... tako da ćemo nas dvojica uvijek imati svoju malu zajedničku arhivu sjećanja!


Tata!

[Anita-AZ]

Stvarno ti je žena nezrela, u najmanju ruku.

Ja nemam iskustva s ovim, samo mislim da je što se tiče informacija o djetetu i stvari potrebne za vrijeme provedeno bez mame - odgovorna mama za organizaciju i pripremu. Meni ne pada na pamet riskirati i prepustiti slučaju da dijete nema pelene, rezervnu odjeću, omiljene igračke, hranu itd... kad ga vodim čuvalici ili baki. Uvijek pripremim odjeću za trošenje, lijepu odjeću ako ga želi odfurati negdje ušminkanog, par bodića ako pelena premoći, pelena dvostruko više nego realno treba. I dosta tih stvari sam kod njih i ostavila da uvijek ima za rezervu.
Kolica jesmo kupili za njih dodatna, ali ona mala (400 kn) da ne moramo stalno furati lijevo, desno, ali to je zato što je ovo na svakodnevnoj bazi. Mislim da je apsurdno da ti ne šalje i kolica za vrijeme kad si ti sa njim!

No, kako ona to odbija ja bi to lijepo pismeno, pa da se ne može nešto bitno zaboraviti. Ja bih napravila ovu listu i zamolila da mi ženica ispuni:

1) Hranu koju voli u posljednja 2 tjedna najviše
2) Hranu koju u posljednje vrijeme odbija
3) Omiljene igre i igračke
4) Čemu ga trenutno poučavaš? Želiš li da nešto posebno sa njima radim? Učim ga određene riječi, pojmove itd. i koje?
5) Da li postoje kakve promjene u njegovu ponašanju i razvoju u posljednje vrijeme i koje.. o kojima misliš da je potrebno da njegov otac bude obaviješten? I pozitivne i negativne. Ovo pitanje nije ovdje za prosudbu, nego za informiranost o promjenama u mojem djetetu.

Molim te da mi pripremiš slijedeću opremu za dijete.

1) 2 kompleta trenirki ili sličnog - ne mora biti novo i lijepo, za igranje, nekoli pari čarapica, štrample...
2) Jedne hlačice i majcu u kojima ga mogu izvesti da izgleda elegantno kao i njegov tata
3) Pelene
4)Zdravstvenu knjižicu....
5) Kolica
6) itd.....

Tako će joj biti jednostavnije organizirati se.... Ovo su naravno okvirni, na brzaka napisane liste.... to ćeš ti puno bolje naravno.

A sad ću pododgovarati na tvoja druga pitanja.

[Anita-AZ]

Aaaaaaaaaaaaaa..... sad sam odgovorala na ona bitna pitanja i otvorila sam privatnu poruku i nestalo je.. kvragu .... sad mi se ne da ponovno. A tako sam puno pisala. Bilo je čak i pametno. :/

[Tata!]

Aaaaaaaaaaaaaa..... sad sam odgovorala na ona bitna pitanja i otvorila sam privatnu poruku i nestalo je.. kvragu Mad .... sad mi se ne da ponovno. A tako sam puno pisala. Sad Bilo je čak i pametno. Undecided

joj baš mi je žao..nemoj se previše uzbuđivati..meni su tako pobjegli puno duži postovi od tvoga! zamisli samo kad uložiš toliko pametnih promišljanja i onda jednim klikom sve nestane... baš je jako nezgodan ovaj tekst box od foruma, ako te slučajno sistem sam odlogirao, a ti nakon iscrpnog izlaganja misli, ni ne znajući to, slavodobitno stisneš "pošaljite", a ono pufić! samo se zabijeli tekst boksić, a ne možeš se ni vratit unazad i ajmo jovo nanovo - ode sve u vjetar! prilično frustrirajuće, znam taj osjećaj, a najgore što ti se ista navala inspiracije ne može vratit drugi puta...

zato ti imam jedan dobar savjet kad pišeš otvori si običan Notepad ili onaj Wordpad od Windowsa i u njemu piši, pa si čak možeš povremeno i snimat pozicije, a kad si gotova samo copy paste u prozor Foruma! ili jednostavno kad si napisala sve, prije samog klika "pošalji", selektiraj sve "ctrl+a", pa copy "ctrl+v" u slučaju ak se pojavi onaj nesretni puf! da ga barem imaš u memoriji, pa ga pasteaš čim se ponovo ulogiraš!

Evo jedna od zamjerki administratorima, i ujedno apel ako bi se nekim rutinama mogla ispraviti ta nesretna greškica u forumu, da ne izgubimo dugo pisane tekstove i dragocjene nam misli!


Iskreno baš bih volio da uložiš ipak taj mali napor i probaš još jednom sročit sve svoje misli jer vidim da imaš baš sjajnih ideja!

ovo sa listom recimo ispunjenih zahtjeva je super stvar:

o, kako ona to odbija ja bi to lijepo pismeno, pa da se ne može nešto bitno zaboraviti. Ja bih napravila ovu listu i zamolila da mi ženica ispuni:

1) Hranu koju voli u posljednja 2 tjedna najviše
2) Hranu koju u posljednje vrijeme odbija
3) Omiljene igre i igračke
4) Čemu ga trenutno poučavaš? Želiš li da nešto posebno sa njima radim? Učim ga određene riječi, pojmove itd. i koje?
5) Da li postoje kakve promjene u njegovu ponašanju i razvoju u posljednje vrijeme i koje.. o kojima misliš da je potrebno da njegov otac bude obaviješten? I pozitivne i negativne. Ovo pitanje nije ovdje za prosudbu, nego za informiranost o promjenama u mojem djetetu.

Molim te da mi pripremiš slijedeću opremu za dijete.

1) 2 kompleta trenirki ili sličnog - ne mora biti novo i lijepo, za igranje, nekoli pari čarapica, štrample...
2) Jedne hlačice i majcu u kojima ga mogu izvesti da izgleda elegantno kao i njegov tata Grin
3) Pelene
4)Zdravstvenu knjižicu....
5) Kolica
6) itd.....

Tako će joj biti jednostavnije organizirati se.... Ovo su naravno okvirni, na brzaka napisane liste.... to ćeš ti puno bolje naravno. Smile

odlična ideja... naravno da bi moja lista bila puno manja možda 3 il 4 stavke, da ne izazivam bjes bogova, jer kad bi dobila ovakvu opširnu čitabu mislim da bi me sterala u neku stvar i malog ne bih vidio 2 mjeseca nakon toga za dodatnu kaznu što sam tak "bahat"!


Tata!

[MikiMama]

Upravo je za nevjerovati da postoje ljudi tako nezreli kao TBŽ.

Ne vidim druge nego zapisivati sve datume, sve "odgođene" termine, čuvati sve njene poruke, zapisati sve njene bisere poput "svako svoja kolica, svako svoju robicu, ...", dodati i sve ostale informacije o njoj i naći dobrog odvjetnika.

Nisam sigurna da s takvom osobom postoji drugi način, a pogotovo ne lijepi i razumski.

[nana]

Ne bi voljela osuđivati tvoju bivšu, ali mi nije jasan taj njen stav prema tebi odnosno viđanju tebe i tvog sina......nekak si mislim da bi trebala biti sretna što si pravi tata, koje svoje dijete želi što više viđati, provoditi s njim vrijeme.........a vidim da se ona inati, samo neznam koji je razlog tome.......ali na žalost ona nije jedina jer sam čula jako puno priča da se bivše preko djeteta "osvećuju" što mi je nepojmljivo i strašno ružno......

[Tata!]

Upravo je za nevjerovati da postoje ljudi tako nezreli kao TBŽ.

Ah MikiMama kako za nevjerovati, ako uzmeš u obzir njene prave interese..ona je razotkrivena u svom tajnom životu kojeg se nadala održavati do beskraja i sada je negativac u očima javnosti, ne samo mojima!

Percepcija javnosti nije nimalo na njenoj strani! i njen jedini cilj sada je maltretirati svog BM ne bi li mu slomila duh roditeljstva i time on počeo pokazivati odustanjanje od djeteta koje bi ona zatim drugima mogla protumačiti kao očigledno "zapostavljanje" djeteta i time likovati! A sve razloge moga eventualnoga odustajanja i perfidna podmetanja će ionako vrlo lako zanijekati svojom britkom sposobnošću, jer to je ipak njena riječ protiv moja, a ona je uvijek pri tome ipak majka! I do sad je oduvijek na račun majčinstva prolazila bolje! bez obzira što ja osobno mislim da je moje očinstvo bitno zrelije, odgovornije i djetetovim interesima osvještenije!

A zašto sam dobio tako malo vremena? to je bilo prije godinu dana još, kada je Socijalna radnica rekla da nije uobičajeno za dijete da bude više od toga razdvojeno od majke! E tu je sad ona caka sistema koji nam određuje i donosi tako odgovorne odluke! i zašto imam taj izraženi animozitet prema posjetama Centrima i Socijalama i prigovaranja i tužakanja i sl. Prvo jer nikad ništa nisam za sebe ishodio svojim objanjem njihovih vrata i nuđenjem svojih žaljenja. A drugo, naprosto ne želim da mi takvi površni administratori određuju sudbinu djeteta, takvi koji nemaju vremena posvetiti se adekvatno mom slučaju i ući u njegovu suštinu, preispitati kvalitetno obje strane, onda površnim pristupom samo olako izabiru ono što im je po defaultu logičnije rješenje - naklonjenost majci! jer ona je ipak majka! Kvragu nemam ni ja ništa protiv majke i uvjerenja sam i načela da je djetetu doista prirodije biti uz majku, i ne tražim uopće da se meni dodijeli na skrb, koliko god bih to želio, dok god ne osjetim da ga zaista zanemaruje... ma ja ljudi samo želim funkcionirati kao Tata, kao kvalitetan drugi roditelj djetetu i da to uđe u neku svijest toj ženi konačno da je to za dobrobit djeteta i da me u tome ne osporava i onemogućuje, da me ne maltretitira i djetetom ucjenjuje! Jer na kraju krajeva ja uz sve to njeno podmetanje doista gubim i živce i raspoloženje i provodim vrijeme u ogorčenju! Kome to na kraju krajeva donosi dobro? Djetetu možda? pa ono me obožava, a tata mu sve rjeđe može biti raspoložen i stretan onoliko koliko bi želio i koliko to dijete zavrijeđuje, a da ne vidi tragove tuge i gorčine u svom tati!

a sad ću vam ispričati još jednu stvar, a to je da je inzistirala i na tome da dijete viđam s njom u društvu, ne bi li možda insinuirala na moju neodgovornost, pa tobože ona mora biti prisutna na viđanju, da se djetetu ne bi što "loše" dogodilo...ja sam s druge strane sebi predočio da je tako možda i bolje za dijete, pa ipak u tim viđanjima osjeća bliskost i sigurnost oba roditelja! iako mi je život bio rastrgan 100 na sat, ja sam godinu dana proveo viđajući dijete uz nju, skoro svaki dan..znao sam otići s posla na sat dva, pa se vraćati nazad završavati do kasna, jer mi je dijete bilo prioritet...život mi se svodio na spavanje - posao - dijete - posao - spavanje...nebitno jesam li gladan i žedan bio samo da sam s njim...međutim kako bi se mi posvađali u osobnim razmimoilaženjima oko pristupa djetetu, tako bi Tata neminovno ostajao bez njega, a ona polako zatezala uzicu kontrole nad Tatom i njegovim odlukama koje su se morale podvinuti njenima!

o našem osobnom odnosu nismo nikada pričali, iako sam ja inzistirao na nekim odgovorima i pružio joj nebrojeno puta mogućnost da se makar ljudski postavi i iskreno izbaci sve iz sebe i olakša i sebe i mene i taj dio života ostavi jednom za svagda iza nas i meni na taj način ulije povjerenje da ipak razumski s tom ženom i s povjerenjem mogu odgajati dijete i biti prijatelj..teško da bih joj samo tako olako poklonio osjećaje,ali nakon iskrene ispovjesti i pokajanja, povjerenje i prijateljstvo možda bih, ukoliko bih se doista uvjerio da je iskrena i svjesna svoje greške i promišljeno i zrelo sudi o životu dalje..al to se nije nikada dogodilo..uvijek je odgađala razgovor o sebi, zaključke o svojim nezrelim postupcima, kao nije još spremna, pa ni nakom par mjeseci opet nije spremna... i tako u nedogled, a zapravo je tražila samo načina kako će oslušnuti i procjeniti koliko ja toga u stvari znam o njoj da bi mogla opet izmanipulirati i zamuljati stvarnost..ja sam znao sve i samo nalazio kako svaki puta povjerenje ponovno pokušava izmanipulirati!

a najviše me povrijedilo kad je prijateljima počela meni za leđa odavati sliku da smo mi pomireni par! toliko da me njena sestra nazvala kao da smo mi rješili sve svoje nesuglasice i nastavljamo dalje...sestri sam objasnio da se mi u osobnom pogledu nismo makli sa mrtve točke i da se to očito nikada više niti neće desiti, jer je vidljivo nepremostivo, a komunikacija o tome nam je sfera tabu teme! i da s moje strane funkcioniramo jedino kao roditelji i razvijamo jedino roditeljsku bliskost, a teme razgovora nam se svode jedino na dijete! mislim da nije ostala previše iznenađena odgovorom...

[NATTIE2]

Mislim da je dosta bilo pljuvačnice po TBŽ i vrijeme je da kreneš u akciju drugog tipa. Odvjetnika uzmi neka joj pošalje dopis u kojemu ističe kako je nepoštivanje sudske presude kažnjivo i ukoliko bude i dalje opstruirala susrete i druženja, da ćeš biti prisiljen na ovrhu rješenja. Makar je ovrha najgori scenarij za dijete, sama prijetnja može donijeti željeni efekt.

TBŽ te vidi kao nekog koga je vukla za nos i koga još uvijek to može, i vrijeme je da joj pokažeš da nisi slab i da je zakon i na tvojoj strani. Potrudi se da joj na tekući ili poštanskom uplatnicom uplaćuješ redovito alimentaciju i da te uplate možeš i dokazati. Potrudi se da imaš svjedoke ili na neki drugi način dokažeš kako ti ne da vidit dijete...i sve to kako bi na sudu mogao dokazati svoju ispravnost.

U borbu a ne laprdat uprazno! Iskoristi naše znanje, a ne sućut!

[Tata!]

Mislim da je dosta bilo pljuvačnice po TBŽ i vrijeme je da kreneš u akciju drugog tipa. Odvjetnika uzmi neka joj pošalje dopis u kojemu ističe kako je nepoštivanje sudske presude kažnjivo i ukoliko bude i dalje opstruirala susrete i druženja, da ćeš biti prisiljen na ovrhu rješenja. Makar je ovrha najgori scenarij za dijete, sama prijetnja može donijeti željeni efekt.

TBŽ te vidi kao nekog koga je vukla za nos i koga još uvijek to može, i vrijeme je da joj pokažeš da nisi slab i da je zakon i na tvojoj strani. Potrudi se da joj na tekući ili poštanskom uplatnicom uplaćuješ redovito alimentaciju i da te uplate možeš i dokazati. Potrudi se da imaš svjedoke ili na neki drugi način dokažeš kako ti ne da vidit dijete...i sve to kako bi na sudu mogao dokazati svoju ispravnost.

U borbu a ne laprdat uprazno! Iskoristi naše znanje, a ne sućut!

Odlično rečeno! jer cijelo vrijeme mi je upravo to i cilj - iskoristit vaše znanje, a ne dobijat sućut!!!

Svi koji ste me shvatili da ja trebam sućut i tu vrstu suosjećanja i elaboriranja o tome - pogrešno ste me shvatili! Rekao sam jasno da nikome ne mogu zamjeriti kako me doživio, a pogotovo ne svima koji su u tome ljudski našli izraz potpore i suosjećajnosti... ali ja ne tražim utapanje u apatiji nego prvenstveno tražim vaše iskustvo... i jako dobro je Nattie rekla - iskoristit vaše znanje! i to u onom najpozitivnijem obliku naravno..da me ne bi tko krivo shvatio...

nije istina ni da ja nisam krenuo dalje nakon havarije,jer odavno sam to zrelo posložio u glavi,ali je istina da sam i u tim koracima konstantno saplitan i tome vam pričam... i opet ne žalim se sad na to iz razloga da bih ocrnio svoju bivšu, nit mi je to cilj... pa ne znate ni mene, ni nju da bih imao kakve koristi ili olakšanja u svakodnevnom životu od toga! Nego želim da se iz toga dobije stvarno stanje okolnosti s kojima se svakodnevno susrećem i povuče inspiracija za neka konstruktivna rješenja!

I dobro vam ide! Puno savjeta sam već usvajam... jer mi iz iskustva dajete do znanja da je tako nekako išlo i u vašim rastavama i uređivanjima odnosa i ja stvaram sliku realnosti... za mnoge stvari koje sam mislio da nemam prava ja ovdje dobijam ohrabrenja da imam... i to je ono što mi treba... upravo iskorištavam vaše znanje i iskustvo i to mi je doista jedini motiv!

[Tata!]

Mislim da je dosta bilo pljuvačnice po TBŽ i vrijeme je da kreneš u akciju drugog tipa. Odvjetnika uzmi neka joj pošalje dopis u kojemu ističe kako je nepoštivanje sudske presude kažnjivo i ukoliko bude i dalje opstruirala susrete i druženja, da ćeš biti prisiljen na ovrhu rješenja. Makar je ovrha najgori scenarij za dijete, sama prijetnja može donijeti željeni efekt.

TBŽ te vidi kao nekog koga je vukla za nos i koga još uvijek to može, i vrijeme je da joj pokažeš da nisi slab i da je zakon i na tvojoj strani. Potrudi se da joj na tekući ili poštanskom uplatnicom uplaćuješ redovito alimentaciju i da te uplate možeš i dokazati. Potrudi se da imaš svjedoke ili na neki drugi način dokažeš kako ti ne da vidit dijete...i sve to kako bi na sudu mogao dokazati svoju ispravnost.

U borbu a ne laprdat uprazno! Iskoristi naše znanje, a ne sućut!

Odlično rečeno! jer cijelo vrijeme mi je upravo to i cilj - iskoristit vaše znanje, a ne dobijat sućut!!!

Svi koji ste me shvatili da ja trebam sućut i tu vrstu suosjećanja i elaboriranja o tome - pogrešno ste me shvatili! Rekao sam jasno da nikome ne mogu zamjeriti kako me doživio, a pogotovo ne svima koji su u tome ljudski našli izraz potpore i suosjećajnosti... ali ja ne tražim utapanje u apatiji nego prvenstveno tražim vaše iskustvo... i jako dobro je Nattie rekla - iskoristit vaše znanje! i to u onom najpozitivnijem obliku naravno..da me ne bi tko krivo shvatio...

nije istina ni da ja nisam krenuo dalje nakon havarije,jer odavno sam to zrelo posložio u glavi,ali je istina da sam i u tim koracima konstantno saplitan i tome vam pričam... i opet ne žalim se sad na to iz razloga da bih ocrnio svoju bivšu, nit mi je to cilj... pa ne znate ni mene, ni nju da bih imao kakve koristi ili olakšanja u svakodnevnom životu od toga! Nego želim da se iz toga dobije stvarno stanje okolnosti s kojima se svakodnevno susrećem i povuče inspiracija za neka konstruktivna rješenja!

I dobro vam ide! Puno savjeta sam već usvajam... jer mi iz iskustva dajete do znanja da je tako nekako išlo i u vašim rastavama i uređivanjima odnosa i ja stvaram sliku realnosti... za mnoge stvari koje sam mislio da nemam prava ja ovdje dobijam ohrabrenja da imam... i to je ono što mi treba... upravo iskorištavam vaše znanje i iskustvo i to mi je doista jedini motiv!

[Dijana]

Samo da kažem da ja ne da vjerujem da ima žena poput tvoje bivše, već to i ZNAM. Znam slučaj gdje dijete sad ima 17 godina, razvod se dogodio s njene dvije godine, dijete je pripalo majci, cijelo vrijeme uredno plaćana alimentacija (25% od plaće), dijete je otac zadnji put vidio prije tri godine. Baba i dida nisu dijete vidjeli od njene šeste godine. Socijalni rad nije napravio baš ništa, jedino se moglo uz policiju ishodovati viđanje, a to otac (zbog možebitnih trauma djeteta) nije želio. A sada ispada da bi i to bilo bolje nego ovako.

[Tata!]

Samo da kažem da ja ne da vjerujem da ima žena poput tvoje bivše, već to i ZNAM. Znam slučaj gdje dijete sad ima 17 godina, razvod se dogodio s njene dvije godine, dijete je pripalo majci, cijelo vrijeme uredno plaćana alimentacija (25% od plaće), dijete je otac zadnji put vidio prije tri godine. Baba i dida nisu dijete vidjeli od njene šeste godine. Socijalni rad nije napravio baš ništa, jedino se moglo uz policiju ishodovati viđanje, a to otac (zbog možebitnih trauma djeteta) nije želio. A sada ispada da bi i to bilo bolje nego ovako.

To je upravo i meni prvenstveni motiv zbog kojeg bježim od tako radikalnih poteza i uplitanja policije i striktnog zakona! Ona meni na cesti i na banalnijem slučaju napravi žestoku traumu pred djetetom, a kamo li pred policijom!

S obzirom da je još uvijek prijavljena na mojoj adresi, a napravila hrpu prekršaja, dolaze kazne, ona ih ne plaća niti se odaziva na sudske pozive, pa mi je zadnjih mjeseci i policija počela dolazit u gluho doba noći na privođenje... nimalo mi to ne treba pred susjedima, ko ne bi čuo njihovu bjesnu zvonjavu u 4 ujutro, a vide i čuju da ulaze u moj stan! Rekao sam im da već skoro 2 godine ne živi ovdje, pa su rekli da će je odjavit s čime sam se složio, ali im nisam rekao čak ni gdje živi upravo zato da u to gluho doba jutra ne stvaraju traumu mom djetetu! njima je to nalog i oni bi to učinili baz obzira na dijete!

a kamo li onda da ja s policijom još dolazim ishodovat svoje dijete od nesavjesne majke! Ne želim ni mislit na šta bi to sličilo - jednostavno ne mogu ja to svom djetetu priuštit! mene bi itekako grizla savjest - nju vjerujem nimalo!

i kako bit pametan u tome svemu i zaštitit se - jedino mi ostaje princip njenog osvještavanja preko socijalnog rada eventualno, ali s njom na samo, ne ništa činit drastično pred djetetom!

[Dijana]

U ovom slučaju ne radi se o tako nesolidnoj ženi, kao što je, usuđujem se reći, tvoja bivša supruga. Ona se o djetetu dobro brinula, ako uspijemo zanemariti da nije dopustila viđanje s ocem i da je djetetu napričala neistine. Time je djetetu nanijela veliku štetu, ali nije ga zanemarivala, a i boljelo bi je da je bilo viđanje uz policiju, tako da ja mislim da je trebalo i za tim posegnuti. Sad je prekasno.
Dakle, tvoja bivša supruga mi se čini nesolidna kao mama, i ja bih na tvom mjestu još pustila neko vrijeme da vidim kako će ići, a ako ne bude išlo na bolje, tražila bi skrbništvo. Ipak se pomalo stvari danas mijenjaju i u korist očeva. A ti u međuvremenu, čuvaj živce!

[Tata!]

pa nemojte molim vas dobiti dojam da sam ja izričito rekao da je ona izrazito loša majka? nipošto ne mislim tako inače bih se odavno založio za skrbništvo nad djetetom... dijete i pored nje lijepo raste i osjeća majčinu bliskost i čisto je i uredno, i majka mu je vjerojatno zabavna i sigurno mu isto priča priče i vodi u šetnje... dobro, zapravo veliki teret tu nosi baka, , njena majka, koja je po cijele dane s njim s obzirom da ne ide u vrtić... al vjerujem da i majka daje svoj bitan doprinos pažnji djetetu... razmišljam logično, ne bi joj dijete bilo toliko privrženo da je loša... zar ne?

uvjerenja sam dapače da je puno puno bolja majka, nego što je bila supruga, ipak je to srce njenog srca i tijelo njenog tijela, ja kao suprug to nisam bio...

ali ima taj temeljni nedostatak što je definitivno nekorektna prema ocu.. što osporava ta viđanja i na perfidni način podmeće i manipulira, kao da me želi isključit iz odgoja, a opet znam da to ne želi, jer je svjesna koliki sam joj oslonac u tome i da shvaća da sam zreo roditelj, što joj možda jedino ne odgovara zbog one percepcije javnosti kako je iznevjerila upravo tog dobrog čovjeka s kojim je mogla biti sretna!

Tako da sve u svemu, vidim kako joj je stalo samo me sad maltretirati do besvijesti i drugima smišljati kojekakve priče o meni, ne bi li stvorila alibi za svoju - i najgore joj što to uopće ne uspjeva, a na kraju sve se lomi samo na odnosu oca i sina i samo nas dvojica na tome trpimo!

Spremam upravo materijale za socijalni radnicu, jer želim prvi korak naprijed, viđati svoje dijete više i imati svaki drugi vikend cjelovit s njime, da može i prespavati kod mene i da možemo u miru planirati i izlete i posjete društvu, a ne imati samo kao do sad - istrzane sate!

[Dijana]

Drago mi je da mi je dojam pogrešan.
A to što se loše ponaša prema tebi, istina je što kažeš, u očima javnosti je krivac, a to je jako boli. I tebi se sad sveti, preko djeteta, a kako drugačije. Tamo gdje najviše boli.
Ja tebi i tvom djetetu želim svu sreću ovog svijeta, mislim da ti je plan dobar (prvo povećati viđanja i nekako doći do više info o djetetu), a dalje budeš već vidio. Samo hrabro naprijed!

[Nataša,Sarajevo]

ne bi joj dijete bilo toliko privrženo da je loša... zar ne?

Sa ovim se ne bih složila.
Dijete je još malo i zna samo ono što jeste, ne zna za drugačije.

[Anita-AZ]

Upravo gledam knjižice koje planetopija nudi, pa sam naišla na ovaj naslov:
A što s djecom? odgoj djece prije, za vrijeme i poslije razvoda
Autor(i): Judith S. Wallerstein (Pisac ) ; Nataša Ozmec (Prevoditelj ) ; Petar Vujačić (Prevoditelj ) ;

Mozda bi vam mogla biti korisna.

[Tata!]

Hvala Anita
iz naslova zvuči vrlo korisno!

ako je toliko i kvalitetno štivo vrijedno je itekako pažnje...

[bleeda]

5) Kako rješavate svoje nove živote s novim partnerima i kako djeca u tome svemu funkcioniraju. Čuo sam poraznih priča da javni ulazak nove osobe unosi veliki nemir u odnose, kako one prema djetetu tako i nova zategnuća prema roditeljskom partneru. Jel vas zaboli savjest katkad prema djetetu, kad osjete da vaša ljubav više nije samo njihova? Da li nova veza i ljubav donosi prednost i olakšanje ili opterećenje?

Tata!

odgovorit ću na ovo pitanje ali s malo drugačijeg gldišta. ja sam naime u ulozi novog partnera.
MM, ja, i njegove dvije curice živimo zajedno kao jedna skladna i poprilično funkcionalna obitelj.
Kod nas su se stvari poklopile od početka i od prvog upoznavanja sa djecom.
Prvenstveno iz razloga što sam ja bila svjesna da one ne smiju dobiti dojam da se tatina pažnja usmjerila previše na mene, i da je jako bitno da one osjete da sam i ja tu za i zbog njih a ne samo zbog tate.
Puno je pomoglo to što smo svi četvero jako puno vremena provodili u zajedničkim igrama, druženjima, razgovorima.....i danas je tako
Ujedno sam i ja nastojala što više vremena provoditi nasamo s njima.
Kada su njih dvije osjetile stabilnost u mom i MM-ovom odnosu, i vidjele da sam ja tu, i iako odem da ću se vratiti opet, postale su puno opuštenije. U početku kad sam odlazila bilo je i suza i svega, dok nisu uspjele prihvatiti da ne odlazim zauvijek i da ću za dan dva opet doći.
Sad živimo zajedno, oko 2 godine, i stvarno jako lijepo funkcioniramo.

Njih dvije nisu nikada pokazivale tragove ljubomore prema meni, a sve zbog toga što smo im oboje pružali jako puno ljubavi i pažnje. Da im je toga kojim slučajem nedostajalo, sigurno bih ja bila uljez. Ovako sam kako P kaže: nova mama

MM-ova bivša je nakon što je čula za mene, krenula svim oružjem protiv mene i MM-a. To se na sreću nije na njih primilo jer A je bila već prevelika da bi joj neko mogao filati glavicu takvim glupostima, a P nije shvaćala još značenje njenih riječi. Tako me jednom P pitala : što to znači k*urvetina, jer tako mama kaže za mene a ona ne zna što je to.

Komunikacija između MM-a i bivše se svodi na to da ona njemu pošalje SMS kad da joj doveze djecu i kad da dođe po njih, i to je uglavnom sve. Prepucavanja pretpostavljam isto tako da ima, ali u njih ne ulazim, ponekad vidim po njegovim smrknutim obrvama da su njeni SMS-ovi neugodni i izazivaju bijes u njemu. Tad se maknem, i pustim ga da se smiri ili rješi to što ima.

Što se MM-a tiče, znam da mu je bilo teško gledati djecu kako odrastaju bez mame, ali danas mu je puno lakše jer vidi da su sretne, voljene, i ponekad je on taj koji je ljubomoran zbog silne pažnje, ljubavi, pusa koje ja dobivam od cura svakodnevno.

Uglavnom, mislim da sve ovisi o tome kako se poslože prioriteti i kako novi partner doživljava djecu i kako s eodnosi prema njima.

Eto, nadam se da će moj odgovor biti od neke pomoći.

[Tata!]

jedna od priča sa sretnim završetkom... neznam zašto su ljudi toliko osvetoljubivi upravo preko djece? tko god se djeteta primi kao instrumenta ucjene i manipulacije za mene je teški negativac!

drago mi je da se tako završilo i drago mi je da si puna razumijevanja za tog čovjeka i njegovu sudbinu, samosvjesna i puna topline za tu djecu...čim su djeca kod njega vjerujem da je doista i zaslužio tu rijetku i važnu privilegiju, jer je za razliku od žene, muškarac to itekako mora dokazat i zaslužiti...zakoni su nažalost kruti, admistrativni, malo tko od zakonodavaca i sudaca mjeri moralnost, poštenje i emotivnost, sve se danas svodi na moć manipulacije, na pravne akte, a ne na elementarne ljudskosti, i o sudbinama djece nam nažalost odlučuju pravnici, kojima je profit jedini motiv rada...a kamo li iskrena potreba djece i njihova mala srca...

drago mi je da dobre priče i dobri ljudi postoje...iako i vi nosite taj težak križ sudbine, koja nije nimalo laka, a ni s kratkim rokom trajanja...

[bleeda]

...čim su djeca kod njega vjerujem da je doista i zaslužio tu rijetku i važnu privilegiju, jer je za razliku od žene, muškarac to itekako mora dokazat i zaslužiti...zakoni su nažalost kruti, admistrativni, malo tko od zakonodavaca i sudaca mjeri moralnost, poštenje i emotivnost, sve se danas svodi na moć manipulacije, na pravne akte, a ne na elementarne ljudskosti, i o sudbinama djece nam nažalost odlučuju pravnici, kojima je profit jedini motiv rada...a kamo li iskrena potreba djece i njihova mala srca...

drago mi je da dobre priče i dobri ljudi postoje...iako i vi nosite taj težak križ sudbine, koja nije nimalo laka, a ni s kratkim rokom trajanja...

na žalost mi smo svjesni da su djeca s nama samo zato što njoj alimentacija koju bi eventualno od MM-a primala ne bi bila dovoljna, i da je htjela mogla je samo reći NE i djeca bi pripala njoj.
njena briga oko djece je svedena na nulu, i njih dvije što su starije to manje vremena žele provoditi s njom.
tu čak ne pomaže ni to što ja stalno govorim da je mama - mama i da nju nitko nemože zamijeniti, da mama iako ne živi s njima ih voli najviše na svijetu, ali mi baš i ne vjreuju.
P ne želi ići k njoj jer: mama samo puši i pije sok, neće ništa s nama raditi, neće ići nikud osim u velike dućane.....

onda naravno bivša MM- napada da truje djecu protiv nje.... tako da ta priča po mom mišljenju i nema tako sretan završetak, jer ja ipak smatram da koliko god se trudila nemogu zamijeniti biološku majku i bojim se da im nedostaje taj osjećaj majčinske ljubavi.

uz to, na A se vide posljedice života sa majkom, jer je ona s njom živjela do svoje 5. godine a P samo godinu dana.
A. se užasno ponaša prema sestri, maćehinski, a to je obrazac ponašanja prepisan od majke koja se tako odnosila prema njoj
dugo vremena a i sad ponekad A kaže da bi najrađe da P ode živjeti kod mame....
treba tu još puno puno s njima raditi, ali zato smo tu i život je pred nama.

što se tiče tvoje žene, ne poznajem ni nju ni tebe i nemogu suditi, ali mislim da je ona zapravo jako nesretna sama sa sobom, i da ona prvenstveno nevoli samu sebe, a sve ovo je lječenje njenih frustracija i osobnih emotivnih problema.
nažalost najviše će tu propatiti vaše dijete.

u svakom slučaju, želim vam svima puno sreće i osobnog mira i zadovoljstva, posebno vašem sinu.

[zoran.sunja]

Mislim da je dosta bilo pljuvačnice po TBŽ i vrijeme je da kreneš u akciju drugog tipa. Odvjetnika uzmi neka joj pošalje dopis u kojemu ističe kako je nepoštivanje sudske presude kažnjivo i ukoliko bude i dalje opstruirala susrete i druženja, da ćeš biti prisiljen na ovrhu rješenja. Makar je ovrha najgori scenarij za dijete, sama prijetnja može donijeti željeni efekt.

TBŽ te vidi kao nekog koga je vukla za nos i koga još uvijek to može, i vrijeme je da joj pokažeš da nisi slab i da je zakon i na tvojoj strani. Potrudi se da joj na tekući ili poštanskom uplatnicom uplaćuješ redovito alimentaciju i da te uplate možeš i dokazati. Potrudi se da imaš svjedoke ili na neki drugi način dokažeš kako ti ne da vidit dijete...i sve to kako bi na sudu mogao dokazati svoju ispravnost.

U borbu a ne laprdat uprazno! Iskoristi naše znanje, a ne sućut!

Evo sa ovim se u potpunosti slažem i ja sam ti to mislio napisati kad sam počeo čitati ovu temu no već je napisano.

Dragi tata

Od praznih priča nema ništa, ako se sam nećeš boriti za svoje djete vjerovatno ni niko drugi nebude sa tim da će na kraju ispasti da se ti sa tim i slažeš. Odvjetnika i na sud.
Po tvojoj priči nekako su nam sudbine SKORO iste, mene je probala vući za nos ona i njena mama ali nije im uspjelo.
Otišla je mami dva puta ali sama djete nije htjela voditi jer joj očito smeta i svaki put je bila po par dana i kad je htjela nazad prvi put sam otišao po nju a drugi put me njena MAMA zvala i rekla da dođem po nju ali ja nisam htio nego sam joj rekao da ju oni dovezu i da moramo sjesti za stol i razgovarati. Nakon podužeg razgovora ( u kojem mi je bilo bolje da sam prdio a ne pričao jer bi to vjerovatno čuli ) sam kratko i jasno rekao; Ako se ovo ponovi mislim da više nemamo o čemu razgovarati i da može samo doći po svoje stvari. Nakon manje od mjesec dana opet ista stvar. 27. 12. 2004. Drugi dan je došla po svoje stvari, djete nije ni pogledala. Na rastavi sutkinja joj je odredila svaki petak od 10 do 13 da može vidjeti djete ali samo u mojoj prisutnosti ali i to je njoj prevelika obaveza i nekad dođe a nekad ne. I sad si pokušaj i ti a i svi ostali zamislit kako je tom djetetu koje već zna kad se petkom ustanemo i spremamo i kažem joj da joj danas dolazi mama a na kraju ona ne dođe a i kad god dođe nikad joj ništa ne donese, pa ni običan smoki koji košta 2 kune a za subotnje izlaske ima novaca.
Ponavljam. Najprije u socijal pa odvjetniku i na sud.

[Nataša,Sarajevo]

...djete nije ni pogledala.

:shock: :shock: :shock:

[mimim]

I mi se borimo s time da tata ne misli na dijete nego samo na sebe
Djetetu priča svakakve laži, tako da nije nikako lako.
Ni meni nije jasno zašto se neki uporno "objašnjavaju" preko nevinih bića...
Pogotovo kada je on bio taj koji nas je ostavio

[mimim]

I mi se borimo s time da tata ne misli na dijete nego samo na sebe
Djetetu priča svakakve laži, tako da nije nikako lako.
Ni meni nije jasno zašto se neki uporno "objašnjavaju" preko nevinih bića...
Pogotovo kada je on bio taj koji nas je ostavio

[mimim]

I mi se borimo s time da tata ne misli na dijete nego samo na sebe
Djetetu priča svakakve laži, tako da nije nikako lako.
Ni meni nije jasno zašto se neki uporno "objašnjavaju" preko nevinih bića...
Pogotovo kada je on bio taj koji nas je ostavio

[Tata!]

Žao mi je iznimno takvih sudbina i s jedne i s druge strane, a najviše djece između te dvije vatre.. ali kad majka ostavi dijete bez osjećaja bliskosti i svoje blizine, onda zaista ostajem bez teksta!

Teško je živjeti odvojeno i odvojeno odgajati dijete, viđati pri tome svaki puta onoga tko ti je nanio zlo i razorio obitelj, ali kompromisa mora biti... radi djeteta! štoviše enormnoga kompromisa i tolerancije! Zato mi definitivno ne ide u glavu zašto se ljudi postavljaju u tim situacijama inatno i beskompromisno sebično, a pogotovo u tome prednjače oni koji obično to sve i zakuhaju! Nije mi jasno što to žele time dokazati ili pokazati, zar im nije dosta nevolja koje su priuštili prvenstveno svojoj djeci, da moraju to i dalje produbljivati.

Ja to njeno ponašanje, još uvijek rješavam tolerantno i mirno, s pozitivom, brinem tad jedino za dobrobit djeteta s priuštanjem što manje šokova njmu samom, i moram priznati da mi u tome svemu socijalni rad dosad nije puno pomogao. Zapravo nije uopće. Ja neznam ništa o zdravlju djeteta, preventivi koja se poduzima i da li uopće, njegovom ponašanju i socijaliziranju u vrtiću... Sva ta saznanja moram ishoditi okolnim putem, direktnim odlaskom u vrtić, direktno kod pedijatra i sl. Nije lako tako odgajati dijete, tako boraviti s njime kad imate tako kratke termine viđanja, a ne možete ih na najkvalitetniji način iskoristit osigurani i olakšani informacijama.

Zašto to ljudi čine? Kako ne shvaćaju da najviše time škode svome djetetu?!

Ne brini Mimi, ne mogu prazne riječi opovrgnuti tvoja djela. Budi ponosni roditelj i ne zamaraj se njegovim instuiranjem, dijete će ionako kad tad to i samo spoznati i formirati svoj stav i mišljenje.

[mimim]

dragi tata
ni meni nije jasno kako netko može biti tako sebičan da ne dopušta tako dobrom tati da vidi i uživa sa svojim djetetom
moje drago dijete je meni sve na ovome svijetu
rastemo, uživamo jedna s drugom ....
ponekad mislim da sam se nakon svega posvetila samo mome anđelu
a njezin tata , iscrpila sam više toliko snage na priče o njemu
još uvijek se nadam da će shvatiti da je u svemu najvažnije nevino dijete
a ne odnos dvoje ljudi
ako hočeš možemo otići negdje na kavu, možda ti bude lakše :D
drži se
radi svoga anđela

[Tata!]

Hm Mimim!

Vrlo hrabro i odlučno, ali i simpatično ovako otvoreno i javno pozvati na kavu.

Zaista ne mislim da ima išta loše u tome, ali ne bih ja na kavu zato da mi bude lakše, jer tom kavom sigurno nećeš razuvjeriti moju BŽ da se kvalitetnije odnosi prema meni i djetetu, tako da vjerujem da bi kava donijela zanimljivost s neke druge strane! ha, jesam u pravu?

ps. ajd mimim priznaj koje su ti misli na pameti?

coooool

[mimim]

Ne znam kakva si iskustva imao, ali ja ti nisam imala nikakve namjere .
Ne vjerujem kako uopće možeš biti tako plitak da pomisliš to

[Tata!]

Iskreno, nisam imao nikakva iskustva (sad bih se ja trebao nasrdit), a ovaj "ps." je trebala biti čista otvorena šala! Ne moramo biti uvijek kruti, strogo skoncentrirani na temu i ozbiljni u postovima, pa šala oplemenjuje ljude i podiže raspoloženje!

Ispričavam se ako nisam tako ležerno doživljen i ako si izvukla bilo koji ružan dojam koji te mogao učiniti povrijeđenom, nije mi doista bila namjera, a kamo li ovako javno na bilo koji nepriličan način ponijeti se prema tebi. Pa rekao sam da je vrlo simpatično ispalo, iako mi je nekako uvriježeno takva pitanja slat na PP. Možda iz čiste obzirnosti prema drugima koje takvo osobno privatiziranje možda i ne zanima. Meni ne smeta.

Nadam se da je ovo dobrohotno objašnjenje ujedno dostojno i iskupljenju za krivo doživljenu poruku!

veliki pozdrav

[mimim]

samo sam Ti htjela reći da je nekada puno lakše podijeliti svoje probleme na nekoj ležernoj kavi i slično
ništa više od toga
a da poznaš mene, shvatio bi da sam jedna jako veselo biće i da stvarno sve okrečem na optimizam i zafrkanciju :D

nadam se da je sve ovo samo posljedica nesporazuma

[Tata!]

Ma naravno da je stvar nesporazuma!

Primjetio sam da nisam usamljen u tvojim pozivima na kavu, pa mi je odmah lakše! dapače, tim više mi je drago da voliš proširit društvo s ljudima koji su sudbinski u sličnoj situaciji kao i ti, a s kojima razgovori mogu biti itekako korisni i upravo obostrano puni razumijevanja...

A nisam ti ni ja neka uštogljena faca, skoncentrirana samo na strogoću, red i disciplinu... i ja sam ti uglavnom u društvu samo obično veselo biće, koje nastoji razgovore pretvarat u ležernu zafrkanciju s puno optimizma... tak da ćemo rado na kavi pročešljat koju važnu temu mama mimim... ok?

:D

[mimim]

kada god Tebi odgovara!
Ipak je lakše podijeliti probleme s nekim tko ih razumije