Kako nije profesionalan pristup? Dijete koje je napr. 1. razred srednje glazbene škole i 1. gimnazije sigurno ima ispunjen cijeli dan (samo je u glazbenoj 4 cijela popodneva tjedno, od 14.30 do 19), recimo da mu na vježbanje od 2.5-3 sata dnevno, na učenje za gimnaziju bar 2 sata (i to ako je jako inteligentan i brzo uči), onda mu zaista ništa ne ostane. I takva djeca itekako hodaju po natjecanjima domaćim i međunarodnim, po seminarima domaćim i često međunarodnim, često nastupaju i sl....ako to nije profesionalan pristup onda ne znam što jest. U kasnijim razredima količina vježbanja se povećava, neki prestanu s gimnazijom i odu u muzički razred ili samo polažu ispite.
Od svega što si nabrojala, Hana-Sara, ovakva djeca jedino ne zarađuju, tj. njihovi roditelji ne zarađuju na njima i to je upravo ona razlika o kojoj govorim.

Ovdje ne govorimo o Ivi Pogoreliću koji se zatvorio u ruski internat s 11 godina i izašao s dvadeset i nešto, takvi pak rijetko ostaju "normalni", ali takvih je 1 na 10000.