Mislim da je dobro da se djeca nečim bave, da imaju nešto "svoje" kao i većina djece oko njih. Sad ovisi o djetetu što voli i gdje se "nađe". Međutim, htjela sam reći nešto drugo. Moj sin se bavi nogometom već 6 godina. Kad zbrojim sate koje je "potrošio" na travi i svježem zraku, sretna sam što ih nije proveo na nekom drugom mjestu npr. sjedeći pred kompjuterom ili tv-om. Proputovao je Hrvatskom, Austrijom, Slovenijom, Madžarskom, ostvario mnoga prijateljstva, nezaboravne trenutke...uopće mi nije važno čime će se baviti u životu. Ovo što sam nabrojila za mene je neprocjenjivo.