Djeca profesionalci

[tanja_b]

Čokolada, ja sam išla u srednju glazbenu i hrpa mojih prijatelja i kolega i svi smo normalni ljudi (netko više, netko manje ) čak normalniji od nekih koji su klošarili poslije škole ne znajući kako ubiti slobodno vrijeme. uopće se ne može generalizirati stvari i reći da profesionalno bavljenje nečim nije dobro.

I ja sam završila srednju glazbenu+srednju matematičku, vježbala, nastupala, izlazila van, bavila se plesom, imala ozbiljnog dečka, čitala... I stvarno mi ništa nije falilo. Kad se jednom naučiš raspolagati svojim vremenom nije problem. Važni je samo znati uživa li dijete u svojih hobijima (čak i ako je plaćeno za njih).

Kad smo već kod srednje glazbene škole, mene je ona naučila nešto jako važno: raspoređivati i kontrolirati svoje vrijeme. I ništa mi ni kasnije nije bilo teško utrpati u raspored. Po mom mišljenju, baš takav "profesionalan" pristup glazbi u glazbenim školama ima pozitivne učinke na djecu.
(osim toga, stvarno se ne sjećam da je itko išao u srednju glazbenu jer su ga roditelji na to natjerali :? u osnovnoj ih je možda i bilo, ali su otpali do 3. razreda)

O profesionalnom bavljenju sportom i djeci sportašima ne bih, jer ne znam dovoljno, ali mi se, ovako laički, taj pristup ne sviđa (dobro, imam svoje mišljenje o natjecateljskom sportu kao takvom )

[maria71]

ja predajem državnoj prvakinj Hrvatske u jednom sportu koja je ujedno i superodlikašica i ima slobodnog vremena da se bavi izbornom fizikom,

Svatko je priča za sebe.

[dorotea24]

gle ja govorim o onom sto sam vidjela kod te djevojcice. za mene rijec profesionalac bas podrazumijeva taj ekstrem koji nije karakteristican za hobi. a uostalom ja sam i otvorila temu pa sam samo htjela pojasniti sto me konkretno zanimalo

Ja to ne bih nikako nazvala hobijem. Dovest ću dijete koje uči svirati klavir samo godinu dana, ima 9 godina i pustiti ga da odsvira nešto pa će naspram tebe itekako biti profesionalac, a kamo li netko tko se s time bavi 5-6 i više godina. Nema nikakve veze što na tome ne zarađuje. Hrpetina umjetnika ne zarađuje na svojim djelima i jedva preživljavaju, ali su bez obzira na to profesionalci. Problem zarade je nešto sasvim drugo i nema veze s ovim.

[dorotea24]

Da, to je moja pretpostavka na temelju mojih predodžbi i zapažanja. A ne radim sa takvom djecom, nego sa svakakvom djecom (razredna nastava). I imala sam par djece "profesionalaca" i svi od njih su spadali u ovu grupu profesionalaca o kojoj je ovdje riječ. To ipak malo govori o nekoj statistici, zar ne?

I vidim da pišeš o svojoj glazbenoj školi. I oprostiš mi, ali ja tu djecu baš i ne ubrajam u profesionalce, jer malo koga od njih znam da zarađuju na taj način. Tako da opet miješaš kruške i jabuke i bilo bi dobro da još jednom pročitaš moj gornji post pa da napokon shvatiš razliku između djece o kakvoj je ovdje riječ i djece o kojoj ti uporno tupiš.[/quote]

O profesinalizmu i zaradi imaš odgovor gore, a molila bih te da napišeš kakav je konkretan problem bio kod te tvoje djece "profesionalaca" i čime su se bavili? Zašto to nije dobro?
I ako si ih imala nekoliko mogu samo reći blago tebi Ja već godina radim s takvom djecom i nikako da mi dođe neki "vudreni" koji će vježbati dan i noć i s kojim ću putovati po Americi. Mora da takvi ne rastu u mom kraju (šala )

[dorotea24]

Eh da....i potpisala bih mim, mariu71, a naručito tanju_b
Roditelj možda može natjerati dijete da neko vrijeme odlazi na nekakvu aktivnost, ali da postiže izvrsne rezultate to nikako. Za to je potrebna isključivo djetetova volja. Kada god vidite da je neko dijete u nečemu vrlo uspješno možete sigurno znati da ga na to sam roditelj nije mogao prisiliti (može mu i mora pružiti bezrezevrnu podršku i kadkad malo pogurati kad zapne) jer je za postizanje dobrih rezultata potreban rad od srca, a ne mehaničko učenje ili vježbanje. Može se roditelj postaviti na glavu i napraviti što god hoće, ali nema šanse da natjera dijete da odsvira nešto evo recimo ovako
http://www.youtube.com/watch?v=WuQDV...eature=related
a da on nije u to zaljubljen. Dobro ajd primjer je stvarno pretjeran jer su ovakva djeca zaista rijetka. Ovo je na razini djeteta od 15 godina, no da bi se moglo nazvati hobijem to sumnjam

[dorotea24]

Eh da....i potpisala bih mim, mariu71, a naručito tanju_b
Roditelj možda može natjerati dijete da neko vrijeme odlazi na nekakvu aktivnost, ali da postiže izvrsne rezultate to nikako. Za to je potrebna isključivo djetetova volja. Kada god vidite da je neko dijete u nečemu vrlo uspješno možete sigurno znati da ga na to sam roditelj nije mogao prisiliti (može mu i mora pružiti bezrezevrnu podršku i kadkad malo pogurati kad zapne) jer je za postizanje dobrih rezultata potreban rad od srca, a ne mehaničko učenje ili vježbanje. Može se roditelj postaviti na glavu i napraviti što god hoće, ali nema šanse da natjera dijete da odsvira nešto evo recimo ovako
http://www.youtube.com/watch?v=WuQDV...eature=related
a da on nije u to zaljubljen. Dobro ajd primjer je stvarno pretjeran jer su ovakva djeca zaista rijetka. Ovo je na razini djeteta od 15 godina, no da bi se moglo nazvati hobijem to sumnjam

[Ninči]

O profesinalizmu i zaradi imaš odgovor gore, a molila bih te da napišeš kakav je konkretan problem bio kod te tvoje djece "profesionalaca" i čime su se bavili? Zašto to nije dobro?
I ako si ih imala nekoliko mogu samo reći blago tebi Ja već godina radim s takvom djecom i nikako da mi dođe neki "vudreni" koji će vježbati dan i noć i s kojim ću putovati po Americi. Mora da takvi ne rastu u mom kraju (šala )

Točnije- imala sam ih troje
Dvoje su se bavili sportom i jedna curica je bila manekenka.

Kod sva tri slučaja je meni pokazatelj da tu nešta nije u redu bio što su se njihovi roditelji odnosili prema njima u stilu "savršen si i moraš sve raditi savršeno". Meni nije smak svijeta ako neko dijete neki test napiše lošije, ili taj dan nešto ne nauči...ali njihovim roditeljima je bio. Svaki put nakon toga bih imala posjetu i dijete bi dobivalo jezikovu juhu pred mojim očima. Iskreno-po meni pretužno. Pogotovo kada bi ta djeca i sama očajavala nakon neuspjeha i čovjek ima osjećaj da im se rušio cijeli svijet.
Dalje, ovo što je netko napisao je klasični problem- nedolazak u školu zbog bolesti, a odlazak na treninge/utakmice/snimanja.... dijete ne zna sakriti ništa, pa tako ni to. Ma to se jednostavno vidi i voljela bih da je svaki taj slučaj bio slučaj djece koja nisu na ništa forsirana, ali ne mogu reći da je tako kad nije


Još jedan sličan, ali malo ekstremniji slučaj je jedan naš poznati nogometaš. Znam ljude koji su ga trenirali i ljude koji su trenirali s njim....i svi do jednog tvrde da taj dečko nije imao ni t od talenta za nogomet(inače djeca koja postanu profesionalci u nečemu imaju barem talent, a on nije ni to imao). Ali ga je zato stari svaki dan dovozio na treninge iz malo udaljenijeg mjesta, forsirao ga da trenira (iako je godinama samo skupljao lopte na terenu jer nije znao ni potrčati za loptom), gurao i glavom kroz zid da mu sin bude nogometaš, plaćao upravi kluba da nešta naprave od njega.... I na kraju je postao uspješan nogometaš, upornošću svog tate i meni to iskreno ne zvuči kao lijepo i bezbrižno djetinjstvo.

[dorotea24]

Sorry Ninči, ali ne možeš donijeti nekakvu realnu prosudbu na temelju 3 slučaja. To je premalo. Morala bi izveslati barem par generacija takve djece da doneseš nekakvu realnu prosudbu na temelju vlastitog iskustva.

Roditelji koji forsiraju djecu u odličnim ocjenama i koji se na opisan način odnose prema njima postoje bez obzira na to bavi li se dijete nečim profesionalno pored škole ili ne. Ja se susrećem sa svakakvim roditeljima. Koji vode brigu o djeci, koji ne vode, koji potiču djecu i trude se i koji se manje trude, imala sam i jednu mamu koja doslovno silila dijete da polazi glazbenu školu, ali to je vrlo brzo završilo itd. Dakle roditelja ima zaista raznih i to ne ovisi o tome čime se dijete bavi nego o karakteru roditelja.
Što se izostanaka tiče, djeca koja pohađaju neku od tih aktivnosti bave se time kada nema škole, dakle izvan nastave. Ako se poklopi nekakav nastup u vrijeme škole dijete dobije ispričnicu i to je sasvim ok. Nastavnici bi za takvu djecu trebali imati razumijevanja i izaći im u susret jer se ipak za razliku od većine svojih vršnjaka nečim vrlo uspješno bave. Ako odgovara za ocjenu jedan tjedan kasnije neće svijet propasti. Bitno je da nema većih problema i da svoje obaveze izvršava. Ja zaista ne vidim problem u tome.
Jedan od problema u našem obrazovanju je što neki nastavnici vole raditi po uhodanom šablonu i teško im je izlaziti izvan toga (ne mislim na sve molim lijepo). Dobar nastavnik bi trebao prepoznati potrebe, interese i želje svog učenika i prilagoditi se tome.

Ovaj nogometaš za temu nije bitan jer je to jedan pojedinačan rekla kazala slučaj.

[summer]

Ali i nehotice se na ovim temama uvijek sjetim americkih izbora za male missice :shock:

Izbor za miss i bavljenje umjetnosšću dakle sviranje, balet i sl. se uopće ne može spominjati u istoj rečenici i dvije su potpuno različite stvari.

Nemoj zezat'? Pa i nisu u istoj recenici.

A iako se u vecini slazem s tobom, ti u dosta stvari govoris o talentu. Istina, talent se ne moze stvoriti, ali postoje talentirana djeca koja se npr. nekim sportom mozda i ne bi zeljela baviti natjecateljski (ili bar ne vise). Ali roditelji ih guraju, namecu osjecaj krivnje ili razocaranja, ili cak otvoreno prisiljavaju. Kompleksni su to odnosi. Pogledajte malo tenisacice i odnose s ocevima, a nije mi daleko ni zalijevanje hladnom vodom kod Janice i ostale opisane metode treninga.
Zato mislim da je tesko procijeniti sto je pokretacka sila u slucajevima koje dobro ne poznajemo.

[mim]

Dovoljno je znati da djeca koja polaze glazbenu školu pri upisu u gimnaziju dobivaju dva dodatna boda na četiri i više završenih razreda glazbene. Znači da ipak netko ima u vidu da su ta djeca radila više od ostalih i da su možda propustila biti odlikaši zbog nedostatka vremena pa im se izlazi u susret.

Što se tiče motivacije-neku djecu motivira samo sviranje (takav sam slučaj ja bila), a neku svjetla pozornice, publika i "slava" (takva je moja kćer-što je veća pozornica i važniji nastup to bolje svira). Izostaje iz škole samo ako je nastup, za sad joj ne trebaju ustupci jer sve nauči na vrijeme, a u glazbenu i na treninge ona tjera mene da je vozim, a ne ja nju. Slažem se s tim da postoje roditelji koji nemaju mjeru ni osjećaj za sposobnosti djeteta, ali nakon nekoliko godina klinci ili "zagrizu" ili ne. Ovi prvi nastavljaju dalje, drugi odustaju. Iznimaka ima, ali su rijetke.

[Miša]

Mislim da je dobro da se djeca nečim bave, da imaju nešto "svoje" kao i većina djece oko njih. Sad ovisi o djetetu što voli i gdje se "nađe". Međutim, htjela sam reći nešto drugo. Moj sin se bavi nogometom već 6 godina. Kad zbrojim sate koje je "potrošio" na travi i svježem zraku, sretna sam što ih nije proveo na nekom drugom mjestu npr. sjedeći pred kompjuterom ili tv-om. Proputovao je Hrvatskom, Austrijom, Slovenijom, Madžarskom, ostvario mnoga prijateljstva, nezaboravne trenutke...uopće mi nije važno čime će se baviti u životu. Ovo što sam nabrojila za mene je neprocjenjivo.