Koliko često su klinci kod tate?

[martha]

naime, imam osjecaj kao da je maks furt negdje drugdje a ne doma
dakle, mi zivimo u krapini, a ja radim u zg i maks ide u zg u vrtic, tata mu je u zg.
ima ga sudski 2xtjedno i svaki drugi vikend. kaje vama vikend? nama je to bilo od petka poslije vrtica do nedjelje u 5, ali obicno kasne, pa ga i ne stavi spavati taj dan (jos uvijek spava popodne) i sve to skupa mi vec ide na zivce jer je dijete najmanje doma.
dakle, vi koje imate precizne sudske odluke, daj mi recite kak vi to prakticirate? subota ujutro do nedjelje navecer?
kakva su iskustva sa sudskim odlukama kad otac zivi u drugom gradu?
sad jos ide u vrtic, a kaj bu kad krene u skolu?
fala

[Nataša,Sarajevo]

Mi još nemamo sudsku odluku, ali po dogovoru
tata dolazi dvaput popodne u toku radne sedmice,
viđaju se svaki vikend, nekad malo duže, tipa od subote popodne do nedjelje popodne,
nekad samo na par sati.

I da, i ja sam stalno u nekom pokretu i frci,
i da, i ja vidim da mi je dijete najmanje kod kuće,
i da, čini mi se da od sviju baš sa mnom provodi najmanje slobodnog vremena,
i to mi se ne sviđa sve skupa kad sabereš, al šta bi sad?

Zamisli da ti je dijete kod tate, a da ga ti viđaš dvaput sedmično i svaki drugi vikend.
Koliko god da mi se ovo ne sviđa, to bi mi se sviđalo još manje.

[stray_cat]

u nl cesto odrede da dijete zivi pola kod tate pola kod mame pa ovo tvoje jos uvijek zvuci super

btw koliko god ti mali nedostaje pogledaj to i sa strane da ti mali ima aktivnog tatu koj je zainteresiran za njega i koj ga voli a malom to treba usprkos tatinoj povrsnosti kod rituala sa popodnevnim spavanjem i slicno

(vidim da se ponasas ko ja) ali nemas monopol za ispravne odluke i ne mozes imati sve pod kontrolom. takvim ponasanjem tjeras ljude od sebe. jednostavno treba prihvatiti da njih dvojca razvijaju svoj odnos koj se razlikuje od onog sto ti radis (ja znam stati nad matsa ko kobac i vrebati sta radi sa malim pa me otjera da sta ga kontrolira )

[lucky day]

tata je cesto kod nas (barem svaki drugi dan)...
cesto smo zajedno kao ekipa doma, nekad i jedemo zajedno, nekad odemo u setnju zajedno, nekad se nadjemo vani...
nekad oni dvojica idu solo...

na ovaj nacin cist solidno funkcioniramo za sada...
bivsi i ja radimo na korektnom odnosu (sad je to toliko lakse otkad smo prekinuli :D ) i drago mi je da luka to ima priliku prisustvovati tom procesu...

nije mi jos ok da luka igdje prespava bez mene i bivsi se s time slaze...

sto se uvodnog problema tice:

kao i stray i ja mislim da je super za dijete da tata pokazuje velik interes da dijete bude kod njega i s njim...

no ako mama zeli vise vremena s djetetom vidim par opcija:
1.poraditi na izgladjivanju odnosa s tatom i pokusati mu objasniti sto, kako i zasto (ovdje se isto slazem da ne ulazis u detalje oko kvalitete njihovog zajednickog vremena osim ako ne zapazis nesto sto mislis da je zivotno vazno - ali i tu je opet vaznije kako mu to 'ubacis u uho' nego tocno sto kazes)

2.tuci se na sudu s tatom za smanjenje vremena

dobra stvar prve opcije je sto rjesavas vese od jednog problema: slicnih situacija ce biti jos (kao sto kazes - a sto kad dodje skola?) a kad se vi mozete kolko-toliko kulturno iskomunicirati, suradjivati te situacije nece eskalirati u velike probleme... kazu da za dobru komunikaciju treba dvoje - meni je ovo 'tesko' iskustvo odnosa mene i bivseg pokazalo da nije tako - ako/kad sam si ja cista. otvorena i jasna u nasem odnosu - on moze pokusati biti i zajedljiv i inatljiv itd. ali uskoro vidi da s time ne ide(mo) daleko i da nije u interesu jedne stvari koja nam je zajednicka - lukina dobrobit...

drugu opciju ne bi preporucala mirne savjesti... i, u stvari, ne znam kako da to iskemijas...

e, a jel ti pada na pamet preseliti (vratiti se?) u zg kad vec radis tamo?
pogotovo ako mislis dijete skolovati u zg-u?
ne znam... to je ono sto mi je trenutno u glavi...

drzi se

[k.m.]

moj je evo danas dobio presudu,(dijete je staro 2 god.),svaku drugu subotu i nedjelju od 9-17 h, i dvaputa mjesečno po dva sata u tjednu.

[Tata!]

moj je evo danas dobio presudu,(dijete je staro 2 god.),svaku drugu subotu i nedjelju od 9-17 h, i dvaputa mjesečno po dva sata u tjednu.

Znači sveukupno mjesečno tata vidi dijete tek 4 dana i 2 puta po 2h?!? Ajme ja bih totalno poludio da ovako rijetko vidim dijete!

Drage mame, pri tim presudama, mislite li na djecu njihove potrebe da budu sa oba roditelja i kako u tako sporadičnim terminima uopće mogu upoznati svoje očeve i zbližiti se s njima, ili je možda upravo taj efekt zbližavanja zapravo nepoželjan, pa se inzistira na tako kratkim terminima?!?

Neznam, meni kao jednom aktivnom i osvještenom ocu ne idu u glavu takva inzistiranja majki. Pa zar nije i s praktične strane poželjno da se i vas rastereti onda kad je dijete s tatom, da udahnete malo zraka, pospremite si stvari u kući, prošetate, vidite neke drage ljude, prijatelje, što god?

Čini mi se licemjerno inzistiranje da dijete ima oba roditelja na papiru, ako samo jedan roditelj ima tu povlasticu diktirati drugome viđanje djeteta i daje tek mrvice trenutka s njime, smatram da oba roditelja trebaju imati podjednako sudjelovanje u odgoju i razvoju djeteta, djeliti time i radosti, ali i odgovornosti.

[Stea]

Dragi Tata!

Zar ti do sada nisi shvatio da nisi prosjek? Zato toliko nerazumijevanje oko tebe i zato se duplo više moraš boriti .

Eto ja ocu svoje djece nikad nisam uskraćivala vrijeme, i dala sam mu do znanja da to kaj je napisano na papiru je samo formalno a da se mi trebamo dogovoriti. I što se dešava? On samoinicijativno smanjuje vrijeme s djecom. U petak sve kasnije dođe po njih, a u nedjelju ih sve ranije odvodi, a tjedne susrete uopće nema (a na papiru lijepo piše - jednom tjedno). I kad dođe do neke krizne situacije, onda se ravnopravno postavlja u odlučivanju i odgoju.... Kakvu poruku on time šalje?

[Tata!]

Dragi Tata!
Zar ti do sada nisi shvatio da nisi prosjek? Zato toliko nerazumijevanje oko tebe i zato se duplo više moraš boriti .

OK Stea, shvaćam sve više da nisam prosjek, mada oko sebe imam prijatelje koji su jednako odgovorni kao ja, pa je moja percepcija da nisam nimalo usamljen, niti izuzetak. Možda je jednostavno to samo čisto prirodna selekcija u formiranju društva pa se okružujemo ljudima sličnih afiniteta i karakternih osobina, naprosto jer nas ostali iritiraju, kao što mene iritiraju neodgovorne i površne osobe, bez životnih ciljeva, koji sami sa sobom neznaju što bi u životu.

Cijenim tvoje osvještenje kao majke i roditelja i svjesno nastojanje da se tati ne zakida vrijeme s djetetom, pa i potpuno pozdravljam činjenicu da su papirnati propisi doista formalnosti, a dogovori jedino razumno sredstvo komuniciranja i međusobnog uređivanja odnosa između roditeljskih partnera, zato jer su rastezljivi i tolerantniji, nisu kruti i odrješiti.

Žao mi je što otac tvoje djece nema tu inspirativnu želju za djecom, i doista vjerujem da ima dosta takvih kojima je odgoj djece i briga za njih naprosto za njih nedorasli teret i golemo životno opterećenje, od kojeg bi najradije pobjegli tisućama kilometara, da ih ta činjenica što su biološki očevi, eto time ne obavezuje! I sve što sam do sad spomenuo u svojim postovima za osvještavanje majki spram očeva i njihovih potreba za svojom djecom, naravno ne odnosi se na takve koje moraš kliještima dovodit pred svoju djecu, nego isključivo na sve one koji za time iskreno žude iz vlastite stečene potrebe i prevelikog htijenja i osvještenosti roditeljstva, a nemaju te mogućnosti zbog inaćenja majki, što se također uvelike događa.

Dakle reagirao sam na ovu temu zato što sam osjetio da se majka zapravo sebično bori isključivo za kraća viđanja djece sa očeve strane. Pa i savjeti koji su slijedili potkrijepljuju tu namjeru "u nl cesto odrede da dijete zivi pola kod tate pola kod mame pa ovo tvoje jos uvijek zvuci super"! super?!? zašto je to super i za koga? za majku sigurno, ali je li i za dijete?!? O ocu da i ne pričamo u toj poziciji. Ne može objektivni i za djetetovu zdravu situaciju dobronamjerni savjet biti "ako mama želi više vremena s djetetom tuci se na sudu s tatom za smanjenje njegovog vremena". To je izrazito sebično! Čak i u CZSS će vam gospođe napomenuti da oba roditelja imaju pravo na RAVNOPRAVNO sudjelovanje u odgoju djeteta. Slažem se da ako otac ne pokazuje volju za viđati i upoznati svoje dijete, da nema pravo ni suditi o važnim odlukama u njegovom životu, jer naprosto svoje dijete ne poznaje, ali ako ima silnu želju biti dio djetetovog života i nakon raskida sa majkom, zar mora biti osporavan u viđanju djeteta, samo zato da bi majka mogla potpuno kontrolirati i sebi prilagođavati odgoj djeteta?

Želio sam samo svratiti pažnju na činjenicu koja se zaboravlja da dijete za zdravi psihički i fizički razvoj treba imati i oca i osjećati i s njegove strane sigurnost i pridjeljenu pažnju. Malo ću namjerno karikirati pa opisati jednu nedavnu anegdotu: bio sam u shoping centru s mališanom, on sjedi u kolicima i stižemo na blagajnu, u jednom trenutku uzima žvake s polica uz blagajnu, ali i britvice! Shvaćao sam zašto žvake, ali nisam kužio šta će mu brtvice? Dečko je sebi fino povukao nogavicu i počeo simulirat brijanje nogu! Umro sam od smjeha taj tren, jer je situacija to nosila spontano, ali ne bih volio da mi dijete odraste s tim uvjerenjem da su britvice za brijanje nogu, ili da piški sjedeći na školjki. Možda vam je to smješno sad i ne razmišljate o tome, ali nije vidio tatu kako to čini i nije imao od koga drugačije naučiti.

Mame mislite malo i na svoju djecu, jer njima svakako trebaju i tate!

[Mukica]

moji nisu vidli tatu od 15.07. prosle godine
ne zato sto to oni ne bi htjeli
nego zato sto on to ni jedan jedini put nije trazio, sto mene rastuzuje do bola, ali fakat ga nemrem PRISILIT da ih vidja ili se brine za bilo sto vezano uz njih, ako on sam nema tu potrebu

od 16.7. nazvao je samo jednom, da Oskaru cestita rodjendan i tto ga je zvao ujutro dok je dijete u skoli, ali on to nije znao jer pojma nema da dijete ide u boravak.... a sljedeci put ce nazvat vjerovatno za mjesec i pol, kad bude rockas Meliti

eto

[Tata!]

Mukica,
izuzetno mi je žao i suosjećam sa svakim takvim slučajem, naprosto svjestan da takvi ljudi jednostavno postoje i da to ne možemo zanijekati i da su upravo češći takvi slučajevi baš u vidu muških roditelja. Ali ja se zalaganjem i zagovaranjem obraćam uvijek i samo za sve one savjesne i svjesne tate, pažljive i brižne prema svojoj djeci, a koji su ipak u nemilosti svojih bivših partnerica i nemogućnosti sudjelovati u mirnom i ravnopravnom odgoju vlastitog djeteta... I doista nismo možda prosjek, ali ima nas takvih i nekako mi se čini sve više, u ovo novo vrijeme neraščlanjivanja obaveza na spolove i strogo podjeljenih uloga kao nekad u prošlosti.

pozdrav

[mali karlo]

moj tat ima kćer iz prvog braka koja snjim ne priča niti s ikim od naše obitelji, ostavio joj je stan financijski je pomagao do 25god, omogućio joj je da ide u ameriku u srednju školu da bi se ona naljtilajer ga je pitala da joj kupi auto a on je rekao da nema novaca da joj kupi auto. Meni ga je žao jer bi joj on sve da što je u njegovoj moći...i vidim da mu je teško jer ga ne poštuje. Ona nas nikad nije zovnila da nam čestita božić, uskrs, rođendan...uvijek smo mi prvi zvali...
Eto htjela sam napisati da ima i djece koja ne žele kontakt s ocem...

[Tata!]

Da, tužna sudbina i vjerojatno ne i usamljena. Mislim da je to stvar odgoja. Njegova kćerka vidjela je u svom ocu samo mecenu za svoje razmažene prohtjeve, ne znam zašto je majka nije navikla na odgovornost i na skromnost? Potraživanje financijske pomoći trebalo je tek omogućavati u drastičnim situacijama, a ne je razmazivati za svaku sitnicu, pa i za one vrlo velike stvari za koje se 90% mladih odriče mnogočega u životu da bi sebi s 30 godina kreditnim teretom za vratom omogućili samostalan početak.

Kćerka se osilila u tome, možda je i njenoj mami odgovaralo tako, a vrlo vjerojatno je i tata svoju ljubav nadoknađivao pružajući joj blagostanje u svemu i svačemu i nije nije znao naći jednu realnu granicu u tome za dijete njene dobi, ili možda jest tim autom!

Izrasla je nažalost u razmaženu mezimicu koja se na sve velike životne "pothvate" oslanja samo na tatu, a nezadovoljstvo neostvarenih želja svaljuje opet na njegova leđa. Vjerojatno će tako biti i sa svim bitnim neuspjesima, uvijek će nać nekog žrtvenog krivca, nikad neeć bit sama sebi kriva.

Pa iako nije lako dobro i kvalitetno odgojiti dijete, smatram da bi ovakvo dijete bilo razmaženo vjerojatno i živući sa oba roditelja u obiteljskoj zajednici, ako oba ne sudjeluju podjednako zrelo u odgoju, ne razvijajući i usađujući osjećaj odgovornosti i racionalnosti djeci već od malih nogu.

[Stea]

Eto, sve je to dokaz kako je svaka priča posebna i individualna.

Zato me i ljuti kad vidim da se generalizira kako mame ne daju djecu i ucjenjuju, a tate su neozbiljni i neodgovorni.

Ima nas svakakvih....

[Tata!]

Zato me i ljuti kad vidim da se generalizira kako mame ne daju djecu i ucjenjuju, a tate su neozbiljni i neodgovorni.

Naravno zato nas ovakva mjesta i ovorene komunikacije i uče senzibiliziranju osjećaja za druge i drugačije i ljude i sudbine. Time proširujemo horizonte svoje percepcije i učimo se kako ne gledati usko, ukalupljeni u vlastite čahuhe i ograničeni predrasudama, nego naći nit razumijevanja i za sve ono drukčije od nas samih, pokušavajući pri tom suditi samo moralnošću kao osnovnim kriterijem ispravnosti!

[jassi]

citam...pa bi pisala, pa ne bi....kratko cu jer ako se opustim necu moci stati..daklem:
sudsko rijesenje je doneseno prije 12,5 god-2x tjedno po 2 sata + svaka druga subota po 2 sata, prvo me maltrao da zeli vidjati klinca bez mene ( period njegove zenidbe) , onda kad se napravilo rijesenje NITI JEDNOM nije bio s njime na samo, vec dolazio kod nes-jer nije ga imao gdje voditi :? , a onda je odselio tako da ga Antonio nije vidio od 07 mj prosle godine, zadnji put ga je cuo 05.01.ove godine.....ukratko-podnjela sam zahtjev za promjenu vidjanja-ako ikada dojde nazad u HR, na jednom tjedno uz nadzor soc. radnika, jer smatram da trogodisnjak ima veliku zbunjenu situaciju s time, sjeca ga se ,zeli ga, imaginarno ga zove na mob s asvog telefona igracke i kad mu pricam da je tata na putu daleko i da ce nazvati prije nego dojde-mali stoji pred vratima...e pa TATA svaka cast tebi, ali dio roditelja koju su otisli su sve samo ne roditelji kakvi bi trebali biti svojoj djeci i to me jako rastuzuje jer gledam svoje dijete koje ima prazninu a ne zna kako da ju popuni a ja ne mogu je nadopuniti.....
toliko koliko moj sin vidja svoga oca

i jos uvijek ne osporavam njegovu ljubav, ali da treba imati slovo na papiru-treba da bi se ovakvi slucajevi doveli u red

eto necu vise jer sam dobila inspiraciju.....

[lucky day]

Dakle reagirao sam na ovu temu zato što sam osjetio da se majka zapravo sebično bori isključivo za kraća viđanja djece sa očeve strane.

Mame mislite malo i na svoju djecu, jer njima svakako trebaju i tate!

ona pokusava pronaci nacin za vise vidjanja svog sina...
cini se da martha vidja sina manje nego otac...
tako da ti izajve na ovom topicu ne stoje...

a kad nam se svima obratis sa "drage mame", i "mislite malo i na svoju djecu" - ter ostala moraliziranja i stavljanja svih raznih zivotnih situacija koje ovdje imamo u jedan kos, i to koliko mi se cini obojan odnosom tvoje bivse prema tebi - nisi fer...
pogotovo ne u kontekstu ovog topica...

[Tata!]

cini se da martha vidja sina manje nego otac...
tako da ti izajve na ovom topicu ne stoje...

a kad nam se svima obratis sa "drage mame", i "mislite malo i na svoju djecu" - ter ostala moraliziranja i stavljanja svih raznih zivotnih situacija koje ovdje imamo u jedan kos, i to koliko mi se cini obojan odnosom tvoje bivse prema tebi - nisi fer...
pogotovo ne u kontekstu ovog topica...

Prvo, dakle ne čini mi se da Martha viđa manje dijete nego otac, jednostavnom računicom je to vrlo lako izračunati, međutim objektivna razlika je što Martha radnim danom vjerojatno s puno više obaveza pristupa djetetu nego otac, dakle treba mu spremiti večeru, pripremit ga za spavanje, obavit svoje dnevne obaveze, opeglat, pustit mašinu i sl. Vjerojatno sve ono što otac ne čini u toku druženja s djetetom, pa je dojma da joj vremena onog kvalitetnog posvećenog samo djetetu ostane vrlo vrlo malo, što naime i jest činjenica pored svih tih obaveza. Iskreno mi je žao što je toliko rastrzana i "furt" na putu, to mora sigurno biti prilično naporno. A i ne kužim, ak je tata u zg, a ona s djetetom u kr, kako rješavaju one dane kroz radni tjedan kad je mališan s tatom? ako ona i to vrijeme mora čekat u zg, to onda stvarno mora biti doista teško! Situacija je prilično specifična zbog te udaljenosti i ne čini mi se Krapina baš nadomak ruke, pa vis-a-vis toga trebalo bi ta viđanja možda zaista nekako korigirati, pa da i majka dobije ono kvalitetno vrijeme za dijete u kome se može samo njemu posvetiti, ali ne oštetiti dijete pri tome u razvijanju odnosa s tatom. Međutim njima sudski određeni termini viđanja tate sa djetetom su sasvim u skladu sa uobičajenom praksom i to upravo iz svrsishodnosti samog zakona i interesa djeteta, u kome oba roditelja imaju pravo na ravnopravan odgoj djeteta i kontakt s njime.

Drugo, kad se obratim s "drage mame" i "mislite malo i na svoju djecu" definitivno ne mislim na sve redom mame niti vas sve stavljam u isti koš, niti vam se pri tom opće obraćam otvorenom optužbom... pa to je samo moj ljudski dobronamjerni apel za sve one koje ne sagledaju realno činjenicu da dijete nije samo predmet kojem možemo gospodariti, nego živo biće sa svim svojim potrebama! a evo iz same jassine priče možemo zorno vidjeti kako djeca reagiraju na neviđanje tate i koliko se emotivno vežu za očeve! Pa ako je taj otac još k tome i odgovoran i pouzdan, djetetu privržen, eto samo mirno apeliram na savjest da ga se dodatno još ne frustrira i ne isključuje iz viđanja i odgoja djeteta.

Tko tu savjest ima razvijenu i osvještenu smatram da se niti ne pronalazi prozvanim u mojim apelima. A naravno da sam osobno ogorčen svojom sudbinom i njome diktiran prozvan dati svoj primjer ovdje, ali da nisam i da me životna obiteljska nesreća nije opekla, ne bih ni znao da ovo mjesto postoji. Smatram da smo ovdje pozvani da dajemo dobronamjerne savjete jedni drugima, objektivne i korisne za našu djecu, a ne huškačke za liječenje vlastitih frustracija ili stvaranje klanova potpore subjektivnim stajalištima. (ovo je općenito moje mišljenje, pa molim da se nitko ne osjeti odma direktno prozvanim)

[Natasa30]

citam...pa bi pisala, pa ne bi....kratko cu jer ako se opustim necu moci stati..daklem:
sudsko rijesenje je doneseno prije 12,5 god-2x tjedno po 2 sata + svaka druga subota po 2 sata, prvo me maltrao da zeli vidjati klinca bez mene ( period njegove zenidbe) , onda kad se napravilo rijesenje NITI JEDNOM nije bio s njime na samo, vec dolazio kod nes-jer nije ga imao gdje voditi :? , a onda je odselio tako da ga Antonio nije vidio od 07 mj prosle godine, zadnji put ga je cuo 05.01.ove godine.....ukratko-podnjela sam zahtjev za promjenu vidjanja-ako ikada dojde nazad u HR, na jednom tjedno uz nadzor soc. radnika, jer smatram da trogodisnjak ima veliku zbunjenu situaciju s time, sjeca ga se ,zeli ga, imaginarno ga zove na mob s asvog telefona igracke i kad mu pricam da je tata na putu daleko i da ce nazvati prije nego dojde-mali stoji pred vratima...e pa TATA svaka cast tebi, ali dio roditelja koju su otisli su sve samo ne roditelji kakvi bi trebali biti svojoj djeci i to me jako rastuzuje jer gledam svoje dijete koje ima prazninu a ne zna kako da ju popuni a ja ne mogu je nadopuniti.....
toliko koliko moj sin vidja svoga oca

i jos uvijek ne osporavam njegovu ljubav, ali da treba imati slovo na papiru-treba da bi se ovakvi slucajevi doveli u red

eto necu vise jer sam dobila inspiraciju.....

Joj bas si me rastuzila svojim postom

Tata, obozavam citati tvoje postove

[lucky day]

tata! tek ovim postom si mi jasniji.
hvala ti na pojasnjenju.

[jassi]

tata

[Tata!]

Tata, obozavam citati tvoje postove

Hvala Nataša, vjerujem da to znači i da su korisni!

tata! tek ovim postom si mi jasniji.
hvala ti na pojasnjenju. Smile

Ma nema na čemu, nikad se ni na čiji post, ni na čiju temu ne namjeravam obrušiti s napadačkim tenzijama, nije moj stil, a nije niti ovo mjesto na kome bi netko trebao oštriti svoj bijes ili izbacivat frustraciju svađom s biok im! drago mi je već utoliko ako koga mogu uputiti na objektivnost i samo s ciljem da stičemo time kvalitetnije i obzirnije stavove prema drugoj strani.

Naravno nisam ni ja sveznadar, niti psiholog, niti uvriježenog mišljenja da sve što kažem mora biti tako i drugačije nikako. Ipak samo izražavam svoje skromno ljudsko mišljenje, pa ako ono imalo participira korigiranju nečijih strogo postavljenih subjektivnih kriterija, ja zadovoljan. Pa čak ako i mene netko argumentiranim stavom razuvjeri da sam lošeg stajališta, rado ću prihvatiti i sagledati i korigirati svoj stav, uhvatiti se u koštac s objašnjenjem ili diskusijom, ali nikako se ne naljutiti.

Na kraju krajeva nismo ovdje da se natječemo, nego da saslušamo, promislimo o problemu i ako možemo ponudimo jedni drugima pomoć, savjet ili napose samo toplu ljudsku riječ podrške!

[mali karlo]

Na kraju krajeva nismo ovdje da se natječemo, nego da saslušamo, promislimo o problemu i ako možemo ponudimo jedni drugima pomoć, savjet ili napose samo toplu ljudsku riječ podrške!

prekrasno rečeno

[Nataša,Sarajevo]

citam...pa bi pisala, pa ne bi....kratko cu jer ako se opustim necu moci stati..daklem:
sudsko rijesenje je doneseno prije 12,5 god-2x tjedno po 2 sata + svaka druga subota po 2 sata, prvo me maltrao da zeli vidjati klinca bez mene ( period njegove zenidbe) , onda kad se napravilo rijesenje NITI JEDNOM nije bio s njime na samo, vec dolazio kod nes-jer nije ga imao gdje voditi :? , a onda je odselio tako da ga Antonio nije vidio od 07 mj prosle godine, zadnji put ga je cuo 05.01.ove godine.....ukratko-podnjela sam zahtjev za promjenu vidjanja-ako ikada dojde nazad u HR, na jednom tjedno uz nadzor soc. radnika, jer smatram da trogodisnjak ima veliku zbunjenu situaciju s time, sjeca ga se ,zeli ga, imaginarno ga zove na mob s asvog telefona igracke i kad mu pricam da je tata na putu daleko i da ce nazvati prije nego dojde-mali stoji pred vratima...e pa TATA svaka cast tebi, ali dio roditelja koju su otisli su sve samo ne roditelji kakvi bi trebali biti svojoj djeci i to me jako rastuzuje jer gledam svoje dijete koje ima prazninu a ne zna kako da ju popuni a ja ne mogu je nadopuniti.....
toliko koliko moj sin vidja svoga oca

i jos uvijek ne osporavam njegovu ljubav, ali da treba imati slovo na papiru-treba da bi se ovakvi slucajevi doveli u red

eto necu vise jer sam dobila inspiraciju.....

Ajme jassi, ovo je da ti srce pukne popola

[newa]

Ispočetka je dolazio skoro svaki dan..
Onda smo imali nas dvoje neku svađu i počeo je dolaziti jednom mjesečno.
Napominjem da živimo u malom mjestu i da on nigdje ne radi i naravno da ima vremena, ali izgleda da nema volje.
Nikada nisam branila viđanje, bez obzira kakvi su bili naši odnosi.
Još sam se ja prilagodila i jedini dan u tjednu kada ne radim, prepustila sam njemu.
Sada se nekako ustalilo jedan dan za vikend od 11 ujutro do 19 navečer.

I žao mi je što ga neviđa češće.
U rješenju piše svaki drugi vikend na spavanje i svake srijede od 15-18 sati.

Žalosno je bilo kada smo prošle godine išli na more, nije uopće nazvao kako smo stigli, jel se kupa, kako je podnio put..
I kada smo se vratili, sreli smo se u gradu a dragi tata se pravio da nas nevidi.. Prošao par metara od nas...
Ma strašno mi je bilo....

[Tata!]

newa newichica,
nemoj se ti jeziti sad zbog toga, treba čuvati živce za sve faze djetetovog odrastanja, priča je doista vrlo tužna i mogu jedino zaključiti da je taj tata nažalost jedan nedorasli muškarac obavezi koja ga je u životu "snašla" (upravo mi ne pada bolji izraz na pamet)...

Ne smije se jedna svađa ispriječiti zadovoljstvu i potrebi oca da vidi svoje dijete, pogotovo ako mu ti to ne priječiš, a kamo li par metara pored vlastitog djeteta proći kao da ga ne pozna! Ne mogu si zamisliti taj osjećaj oholosti i koji doista razlog i motiv mora vodit tog čovjeka tako se ponijeti!?

Uvijek volim sagledati i drugu stranu i prilikom analiziranja nekog problema upravo se postavit u ulogu optužene strane, ali naprosto ostajem začuđen i ne nalazim zdravog elementa u postupku ignoriranja vlastitog djeteta! To je potpuno neprilično i nedopustivo, ma koliko god bio kivan na tebe, to nema veze s djetetom!

Meni je upravo sve to što se ti pitaš u nevjerici "...kada smo prošle godine išli na more, nije uopće nazvao kako smo stigli, jel se kupa, kako je podnio put.. " bilo doista potpuno uskraćivano s mamine strane!

Ja sam bio taj koji je naime oduvijek želio osjetiti svaki detalj djetetovog života, i silno sam patio zbog činjenice što nisam osjetio djetetovo prvo oduševljenje morem, prvi ulazak u vodu, mrštenje ili zadovoljstvo, golišavo cupkanje po plaži i sl., kao i mnogo drugih životnih faza i sudjelovao u radostima njegovog otkrivanja novog.. prvih koraka, novih osoba, bosih nožica na travi, prvog snijega...

Mislim da nije grijeh, a niti nemoguće tražiti objašnjenje s njegove strane za takvo ponašanje! Reci smirenim tonom da te jednostavno ljudski zanima zašto je takav i da bi ti bilo drago da ti objasni zašto se tako nezrelo ponio i ponaša i dalje i da to za interes djeteta nije nimalo dobro, bez obzira na vaš sukob! sukob između tebe i bm se nikako ne smije reflektirat na dijete i tu nema opravdanja! Pa upravo tata je taj koji ga danas sutra treba povest u park na nogomet, na bazen, u šumu, na muški izlet, na pecanje, radit mu luk i strijelu, odvest među mušku "raju"...

Pokušaj s pitanjem ocu... i pri tom se hrabro vodi činjenicom da to činiš za svog sina!

[newa]

Tata!

[jassi]

jao to je sve tako tesko i stresno do boli, ma sve kuzim, ali ja ponekad nemam snage stalno mirno i smireno zapitavati zasto je netko takav....znas umorna sam vec jako. i zasto ja moram gladiti stvari??? ma znam zbog djeteta...trudim se ali sad sam neko vrijeme prestala....vrijedja me da se mom sinu javi samo kad poludim i svasta mu napisem na sms, ili mu brat da opomenu kaj nam nije cestitao Uskrs...ne mogu vise...vec sad se pocinjem jeziti od mislju da ce doci jedan dan nakon ovoliko vremena i napraviti zbrku u djetetovom i mom zivotu jer smo se naucili sami ovako zivjeti. i znam da treba se vidjeti s ocem,ali ovako 1-2 puta godisnje mislim da je samo zbrka u toj maloj glavi i strah me je....ne zanima me vise zasto ne dolazi i sl......zao mi je ali nemam interes, sto se mene tice neka ostane tamo gdje je ako nije u stanju svom djetetu se dati bar jednom mjesecno na dva do sti dana.....kraj ...aaaaaaaaaaaaaaaaaaaa

[newa]

potpuno si u pravu...
ali ako nije do sada osjetio potrebu.. teško da će se tu nešto promijeniti.
A i Toni kada bude stariji vjerojatno će ga sve rijeđe spominjati...

Joj kako je to sve fuj fuj fuj....

[single]

i nmeni je to sve pomalo bezveze..ali zato tvoj mali zna da iam jako jako puno ljubavi i topline sa tvoje strane

[babyface]

u vise navrata sam pisala o ovoj temi, pomislila i da sam zakljucila taj topic u nasem zivotu, da se situacija smiruje...
No, nekako me iznenadi...razvoj dogadaja

Intro; razvedena lijepih 7 godina, zadnje 2 godine mlada kcer(11 i pol) uopce ne odlazi ocu na vikende/praznike/blagdane, a starija(13 i pol) je sa njim kada to njoj pase.
Sto znaci, da to nije na redovitoj bazi i u biti ona sa njim dogovara kako i kada.

U nasoj obitelji se o svemu moze razgovarati( narasla djeca), dogovarati i izrazavati svoje zelje( ukoliko to meni pase, mozda i uslisim ), tako da se mlada kcer izborila za svoj recentni status vezano uz vidanje s ocem.
No, u zadnjih par tjedan je i starija krenula sa "2 noge uklizavati".Vec je u vrijeme prije Uskrsa pocela negodovati da se ne zeli sa njim voziti, da ce ici samo vlakom, no da najradije ne bi ni vlakom...
Naravno, objasnila sam joj da ocu na vrijeme javi o svojim zeljama i planovima, kako bi i on imao vremena za eventualne promjene.

Ona mu je 10-ak dana prije Uskrsa sms-ala da bi isla sa njim za Uskrs, ali da se ne zeli voziti autom(nije to njezin kapric, ima dobre razloge).
Ukratko otac joj se javio 3 dana prije samog Uskrsa( u meduvremenu je nije kontaktirao) i tada je nastupilo opce zamracenje!! :shock: On urla na nju da su se vec davno dogovorili da on dolazi po nju u petak u 10, da kakav vlak spominje, da mora ostati cijele praznike sa njim, da se on nema zasto sa njenom materom( ) dogovarati i sl.!!!(zamislite sve to velikim slovima+ psovke)
Epilog; ona mu spusta slusalicu( prije toga je vrlo smireno i razlozno izrazila svoje stavove o cijelom slucaju) i ostaje doma za Uskrs.
i do danasnjeg dana se nisu culi...

[Duda]

ako cemo onako kako pise u presudi, znaci svaki drugi vikend, to znaci pokupi ga u petak iz vrtica i dopelja ga u nedjelju u 18.
ali prek tjedna ga vida kad hoce, tj. dolazi k meni doma po njega, odu na igraliste, to bude i 2, 3 puta tjedna, po sat, sat i pol, ne dramim oko toga, jer znam koliko malcu to znaci. dramim jedino kaj taj vikend kad treba bit s njim odpelja ga kod bake npr. u subotu ujutro ili popodne i dode po njega u nedjelju ujutro...tak je to. s tim da kaj se tice dogovora oko ljetnih praznika i zimskih praznika dogovaramo neovisno o tome kak je stoji u presudi.

[Stea]

dramim jedino kaj taj vikend kad treba bit s njim odpelja ga kod bake npr. u subotu ujutro ili popodne i dode po njega u nedjelju ujutro...tak je to.

Pa nemaš razloga niti to. I ja se uvijek uhvatim u brizi da kako će tata uspostaviti zdrav odnos s djecom i nastojim "peglati" sukobe iz čiste grižnje savjesti što se ne vide dovoljno. A onda si mislim da je na njemu kako će kvalitetno provesti vrijeme s djecom. I tak kad je vikend, ne treba im prati i spremati, ne treba raditi zadaće nego samo BITI s njima. A ako to znači odvesti ih baki - njegov problem. Dijete je već veliko i ak mu neće pasati ić kod bake ubrzo će to jasno i reći.

I meni još uvijek bude žao kad ga djeca otpile prek telefona i neće s njim na sok i kolače. Ali, mislim si - to treba sam riješiti i tako sam se dovoljno petljala u taj odnos.

[Nataša,Sarajevo]

I meni još uvijek bude žao kad ga djeca otpile prek telefona i neće s njim na sok i kolače. Ali, mislim si - to treba sam riješiti i tako sam se dovoljno petljala u taj odnos.

Apsolutno se slažem 100%

Ne odmažem ali mi je više dodijalo i da pomažem i budem vječiti, kako se kaže...arbitar?

[mama]

Tjedan kada je vikend kod kuće 2x 3h, tjedan kada je vikend kod oca 1x 3h, a vikend je petak iza vrtića do nedjelje 19 h. Susreti redovni - nikad branjeni. Dolazi na vrijeme, u povratku uvijek kasni.

Svu logistiku (frizer, zubar, liječnik, knjižnica, kino, kazalište, pripreme za školu ...)

Otac: u CZSS pokušava provući priču da mu branim susrete s klincem. Smatra da maleni mora odlaziti s njime i na silu (što se i događa).

Ja: zbog djeteta ne želim na glas vikati da sam bila udata za k......, ali si to mislim.

[ANKARA]

Zbilja, kakvih sve pričica ima! Nisam se javljala na ovom forumu jer već godinu dana se ne mogu više ubrojiti u jednoroditeljske ali mogu sudjelovati u konkretnom primjeru. Tata od moga F. moram priznati, sudjeluje, u njegovom životu. Iako ne donosi odluke koje su u djetetovom životu bitne (to prepušta isključivo meni), mislim da to nije iz nemara već zato jer je on "smotana" osoba. Maleni ga jaaako voli ali ga ne poštuje. Mislim da ga otac želi na sve moguće načine razmaziti kupujući mu svakakve nebuloze, a posljedice takvog odgoja ja moram liječiti. Viđaju se svaki drugi dan. Maleni spava kod mene svaki dan, a svaki drugi vikend provodi sa tatom. Kako je navršio 5 godina, neke odluke sada može i sam donositi. Kada izrazi želju da ostane nekoliko dana kod tate neovisno o tome koji je dan, ja mu dozvolim. On doživljava svoga oca kao liniju manjeg otpora i kao takav, više mu se sviđa život kod njega nego kod mene gdje ipak ima nekakvih odgojnih obaveza (ništa pretjerano, pranje ruku, sklanjanje igračaka, tuširanje...). Mislim, na kraju, da ne postoji nekakva formula prema kojoj bi se dijete trebalo viđati sa drugim roditeljem. Bitno je da ga oboje odgajaju da postane dobar čovjek. Vrijeme provedeno kod bilo koga nije od neke važnosti koliko kvaliteta takvog druženja.

[Trina]

Ankara ja mislim da je odnos tvog muža i sina sasvim u redu.Neke stvari ti sad smetaju jer je on još mali.Ali kad naraste i kad u svojoj glavi posloži sve kockice mislim da će itekako poštovati tatu i shvatiti koliko mu je važan.Tvoj muž možda i nije smotan nego želi usrećiti svoje dijete.Možda je za malenog i bolje da ga tata rasterećuje tih sitnih obaveza,kad je za njega situacija ionako dovoljno teška.
Jer kad malo pogledam oko sebe i vidim razvedene roditelje ( a ima ih nažalost dosta) nije često da tata viđa dijete(i to svojevoljno) svaki drugi dan i da pokazuje želju i volju sudjelovati u njegovom životu.Ustvari,da budem preciznija,od nekih 10-ak raspadnutih brakova napamet mi pada samo jedan otac koji sudjeluje tako nekako kao tvoj bivši.Svi ostali su se s vremenom udaljili kao da su se razveli i od supruge i od djece.

[ANKARA]

Da, imam sreću što je takav. Premda, malo mu utječe na psihu sa svojim pričicama da sam ja ostavila i njega i sina. Maleni je bio jedno vrijeme u šoku jer to nije mogao razumjeti. Još i danas znamo sjediti i satima razgovarati o tome i ja se idalje trudim objasniti da je on naše dijete i da mi njega volimo i da nitko nije njega ostavio....bla, bla. Ima taj moj bivši bezbroj zamjerki i uglavnom ima psihičke udarce na malenoga. Zato sam i rekla ranije da ja dosta toga moram popravljati. Vidjet ćemo kada F. odraste je li ta očeva ljubav bila ljubav prema djetetu ili dokazivanje pred "narodom" da mene stavi u drugi plan. Situacija i nije baš savršena a do nekakve "harmonije" sam došla i uz pomoć CZSS. Sve je dobro dok mi dijete dolazi veselo doma, a kad dođe razočarano i depresivno onda ja vadim kandže.