Drugo djete

[domy]

E ovako mene muči jedno stvar.
Evo napokon sam odlučila da želim imati i drugo djete, no neki dan sam bila sa frendicama na kavi i one su me ubile u pojam sa svojim iskustvima.
E a to je sljedeče. Jedna je rekla da je ona užasno mrzila svoga brata u djetinjstvu. Odnosno ona je starija 7 godina od njega i od kad je mama ostala trudna nije prošlo dana da ona nije poželila da on umre, nestane. Jednostavno nije mogla podnjeti još jedno malo biće. A pogotovo kad se rodilo joj je smetalo kad se ona igrala sa mamom i braco zaplače ona nju ostavlja i ide njemu. To ju je svaki put dotuklo.
Kad je odrasla onda je čuvala jednog malog klinca koji je imao istu situacije. mama mu je rodila seku i f veli ona da je ta žena iste greške radila kao njena mama i da je točno znala kako se taj mali osjeća.
E a drga je frendica imala stariju sestru koja se slično ponašala. Odnosno jop kad je bila beba natrpala joj je puna usta kikirikija da se zadavi i umre koliko je bila očajna. I tek nedavno su njih dvije razgovarale i ta njena sestra je skužila kak ju je terorizirala kad su bile klinke čak i kasnije. Baš je moja frendica rekla da se više bojala sestre u periodu adolescencije nego mame.

E sad mene muči sljedeće, sinko mi ima 2,5 godine i sad kad bi ja ostala trudna ne bi htjela da on takve traume i patnje prolazi. Ibaš zbog toga sam sad u nekakvoj dilemi i ne znam šta da radim.Znam da će se takve nekakve situacije pojaviti i to me sada grozno muči. I ne bi željela da se on osjeti odbačen i isključen zbog bebe. Pa sad ne znam što da radim.
Jeste vi imale takve slučajeve i kako rješiti to?

[vlac]

Zašto slušaš samo negativna iskustva??? Ja imam mlađu sestru 3,5 g i brata 10g i svi se jako volimo. Nikad među nama nije bila ljubomora. Mama i tata su se uvijek jednako odnosili prema svakome od nas - to je najbitnije!!
Bitno je kako ćeš se ti odnositi prema svojoj djeci jer ona uče na tvom ponašanju i iz toga rastu osjećaji ljubavi, prihvaćanja ali i mržnje kad je nepravda prisutna.
Treba dozvoliti braći da sudjeluju u kupanju mlađeg brata/seke, oblačenju, igranju... Mi smo uvijek s mamom i bracom bile u kupaoni kad se on kupao. Donosile smo stvari za njega, brisale ga ručnikom i bilo nam je to zabavno i ujedno smo bile ponosne na sebe jer mi pomažemo.
Nama je brat najmlađi i tisuću puta smo čuli govorancije, išlo se na muško, treća sreća, ali mama i tata uvijek su takve upadice istog trena kritizirali i dali do znanja nama braći i drugima da smo mi svi jednaki.
Učili su nas kako moramo pomagati jedni drugima. Naravno da smo se znali i posvađati i tući, ali su roditelji tražili objašnjenja i isprike... Ja sam jako zahvalna svojim roditeljima na pruženoj ljubavi i lijepom djetinjstvu i što su mi omogućili da IMAM BRAĆU.
Ja također želim imati troje djece. Sada imam svoju princezu Doru i upravo radimo na drugom djetetu. Jedva čekam da nam uspije kako bi bila što manja razlika između djece kako bi se što prije ighrali zajedno...

[MGrubi]

ja imam brata mlađeg 2,5g, sestru mlađu 12 g
s bratom sam se svađala, igrala, tukla, i izlazila vani ...
a sestru sam skoro odgajala (više priča sa mnom nego sa mamom)

volim ih oboje

[Aneta]

Ja imam brata mladeg 6 godina. Tukli smo se i svadali i svasta, ali volimo se i ne mogu zamisliti da njega nema. I ja zelim drugo dijete i svjesna sam da na pocetku nece biti bajno, ali draze mi da dijete ima brata/seku nego da je samo...

[zhang]

ja svog mlađeg brata volim. a kao klinci smo si bili i super, i kao pas i mačka.

[RING]

kažu da je to idealna razlika u god. između djece (ako išta može biti idealno). Mislim da nema djeteta koje nije bilo ljubomorno na mlađeg brata ili seku, jer je to normalna reakcija kad izgubi pažnju zbog male buhtlice. Uostalom to je samo jedan od izazova s kojim će se morati naučiti nositi kroz odrastanje.

[deva]

Ja imam brata starijeg 9 godina i kao dijete uživala sam i bila "važna" što ga imam. Naravno da sam ga poprilično gnjavila, a i on mene ponekad - bilo je i svađe, ali sam presretna što imam brata.
Danas imam dvije curice od 7 i 3,5 god. Starija zna reći "sve je bilo super dok se ova mala nije rodila" i za 3 minute se ljube i grle igraju i uživaju što su zajedno i što imaju jedna drugu. Pa za dva dana "daj rodi još jednog bracu" itd.
Sve je to normalno: i da se vole i da se svađaju - tu roditelji trebaju odrediti granicu prihvatljivog. Svakako mislim da je puno prirodnije da dijete odrasta uz brata ili sestru (još bolje oboje) nego samo.
Tu se uče važne životne lekcije: dijeljenje onoga što ti je drago, strpljenje, empatija, upućenost jedno na drugo.
Trenutno mlađa nije u vrtiću jer ima vodene kozice svako malo pita kad će doći seka iz škole - meni je to super. A starija već s vrata pita kako je mala, dal ima temperaturu.
Mlađi brat ili sestra samo će oplemeniti život starijeg djeteta i cijele obitelji.

[nina14]

Mislim da je doza ljubomore normalna stvar (svi se svjesno ili nesvjesno borimo za 'što bolje mjesto pod suncem') ali do roditelja/odraslih je da naprave tako da nitko nije zakinut (znam da to nije uvijek lako, ali zato ovdje i razgovaramo)

Moja sestra je 2,5 god mlađa. Svađale smo se, ali smo se i jako puno igrale zajedno. Pola u šali-pola u zbilji bi govorili da je ona mezimica, a onda bi meni mama/tata rekli da sam ja 'prva ljubav', tako da smo obje bile zadovoljne sa svojim posebnim 'titulama'

Iako se ja još ne osjećam spremnom za drugo dijete, želim ga i nikad ne bih voljela da S. ostane jedinac!

I ne slušaj baš previše tuđe priče, ljudi su često skloni dramatiziranju (npr. kolega s posla je slikao igračke u svojoj kući da pokaže kako su mu djeca 'nemoguća', po meni su to najobičnije razbacane igračke )

[Strobery Shortcake]

Moja 4,5 godine mlađa sestra još uvijek zna mami reći " Ti uvijek samo njoj ..., a mene uvijek ružiš" i slične nebuloze. A meni je zadnjih 15-tak godina žao što nemamo još nekoga (npr. brata). Mislim da su tu ključni roditelji, mada je svako dijete karakter za sebe. Moja je sestra tako različita od mene, i takve naravi da sam sigurna da nismo sestre, ja se u opće ne bih sa njom ni družila. A ovako je volim beskrajno Moji roditelji su nas uvijek tretirali ravnopravno, niko nije imao ni veće privilegije, ni više obaveza (što je meni nekada smetalo jer sam mislila da kao starija imam neka prava, recimo da sestri popujem 8) ) U glavnom, bilo je svega, i suza i smjeha, i ne bih to nikad mjenjala. I planiram još djece, ako Bog da.
Tvoj sin sa 2,5 godine, tj. 3 dok rodiš je u najboljem dobu da mu beba bude bar malo interesantna, a bit će mu i rival i dosadna, i super za igru. Nije li ga šteta ostaviti samog, okruženog odraslima, a jednog dana kad roditelja ne bude, bez nekog najbližeg?

[Anci]

ja pak imama iskustvo i kao dijete (tj. i mlađa i starija sestra) i kao mama

jedno vrijeme prilagodbe mojoj kćeri je bilo teško
to mi je normalno

sad je zaista prekrasno. sretna sam jer imam dvoje djece i što one imaju jedna drugu.
spavaju skupa u krevetu, igraju se (nekad) ...

ti napravi onako kako ti osjećaš, nemoj se voditi nekim iskustvima sa strane

[vitekova mamuška]

Muž i ja smo oboje jedinci i želimo imati što više djece jer znamo kako je biti sam, bez braće i sestara Ja bih voljela imati sestru ili brata pa makar proživjeli brdo ružnih svađa, trenutaka ljubomore, itd.

[domy]

Ajde sad sam se malo utješila. Ma u principu nisam ja odustala od djeteta. Nego se bojim takvih situacija, koje će pogoditi ovog starijeg.
Još je ova jedna frendica baš komentirala kak joj je baš neki dan kolegica na poslu pričala. Kolegica ima dvoje djece i oboje ih jako voli ali ipak bi jedno izdvojila malo više, e toga se bojim.
Jel sam također imala još jednu frendicu gdje se očito vidjelo kakao je starija sestra milenica i to mi je baš uvijek bilo grozno. U biti bilo mi je žao ove mlađe.
Ne bih si htjela tako nešto dopustiti, ali opet ja to možda neću ni kužiti nego ću raditi nesvjesno. Toga se bojim, a još jedno djetešce ću sigurno imati ako bog da.

[KIKI2]

Eto ja imam mlađu sestru 3,5g i brata 7g. mlađeg. Kada sam počela izlaziti van i roditelji rekli da povedem sestru padala sam u nesvjest i uvijek molila dali mogu povesti brata tako je klinjo vidio i disko i provode uz more dok su njegovi vršnjaci spavali snom pravednika ,pa ti vidi kako mu je bilo loše.

[Maslačkica]

Ja imam stariju sestru 5 godina. I traume o kojima pričaš ja imam, ali u smislu da me je moja sestra terorizirala... pa skoro da bi i dan danas, samo što i nemam baš nekog kontakta s njom, tako da nema priliku

[Hobita]

Moj brat je stariji od mene 2,5 godine. Kad smo mama i ja došli iz rodilišta, sve svoje igračke je bio složio oko mene: da se seka igja...

Otkad znam za sebe znam za njega i ne mogu zamisliti kako bi to bilo da ga nema. I kroz djetinjstvo, pubertet, kasnije i danas - on obogaćuje moj život.

[štrigica]

Ajde sad sam se malo utješila. Ma u principu nisam ja odustala od djeteta. Nego se bojim takvih situacija, koje će pogoditi ovog starijeg.

draga moja, puno će toga njega pogađati u životu... ne želim ispasti bitch, ali neka se uči od malena na to....

P.S. ja planiram treće za (možda već) sljedeću godinu :D 8)

[Olivija]

Moj brat je stariji od mene 2,5 godine. Kad smo mama i ja došli iz rodilišta, sve svoje igračke je bio složio oko mene: da se seka igja...

Otkad znam za sebe znam za njega i ne mogu zamisliti kako bi to bilo da ga nema. I kroz djetinjstvo, pubertet, kasnije i danas - on obogaćuje moj život.

x
i njegovih dvoje su sada takvi (9 i 11), obožavaju treće od par mjeseci, a moji su još mali, ali imam vjeru da će i oni biti upravo takvi!

[Trina]

Sve ove priče koje su ti prijateljice rekle su dosta česte za ono vrijeme,bar koliko sam ja uspjela primjetiti.Sve zato što roditelji nisu previše pažnje posvećivali pripremi djece na novu bebu,nisu bili previše informirani i sve se riješavalo po principu:"Šuti i ne smetaj".Naravno,ne vrijedi za sve ali ipak nije se toliko posvećivala pažnja dječjoj psihi kao danas.Najvažnije je dobro pripremiti dijete u trudnoći.Treba puno, puno razgovora o tome što nova beba nosi,kako će to sve izgledati,o ljubavi prema starijem djetetu koja se ne može smanjiti nego samo narasti itd.Iako nema garancije za ništa i puno stvari ovisi o djetetovom karakteru ali ljubomora se može svesti na minimum ako se potrudiš.Ja imam troje djece i mogu reći da nitko nije bio ljubomoran rođenjem novog djeteta.I smatram to svojim uspjehom.Kad se rodilo drugo,više pažnje sam posvećivala starijem nego mlađoj.Nju sam podojila,presvukla i legla na kauč,blizu nas i zbog nje i zbog malog da navikne na nju i njezinu blizinu i da je lagano uključuje u naše aktivnosti.Naravno da je to nemoguće ali ipak,on je stalno pričao s njom,pokazivao joj što sve zna,ima,ljubio je i mazio i bio svjestan da je ona jako mala i krhka i da joj jako treba naša ljubav,mamina cica i naša pomoć oko pelena,kupanja isl.On je bio uključen u sve.Bio je jako mali (1,5 god) ali sve je shvaćao.Nikad to dijete nije pokazalo ni tračak ljubomore prema njoj.Kad sam rodila treće oni su bili veći i od prvog dana uključeni u trudnoću i sve vezano za to.Stalno smo pričali o tome,pokazivala sam im iz tjedana u tjedan kako beba izgleda,zafrkavali smo se kako sad moramo uživati u tišini jer će za koji mjesec doći mali kmečavac i smrdljivac koji će puno plakati i kakati,to im je bilo ful smiješno i zabavno.Pripremali smo se za porod,znali su da ću otići u bolnicu,da me neće biti nekoliko dana kući,o svakom detalju smo razgovarali.Kad jer porod počeo bila sam sama s njima kući.Taj dan je bio poseban u našem mjestu i planirali smo svašta,ići kupiti ovo,ono,ići na proslavu,navečer na rivu....i kad sam rekla da rađam naljutili su se jer ko će ih onda odvesti na sva ta mjesta Ali dobro,i dolazak brata je važan pa su nazvali babu da joj kažu planove i usput da mama mora ići roditi .U rodilište su došli drugi dan,prošvercala sam ih da vide bebu i odmah su povirili u jastučić da vide jeli toliko očekivano govno od malog smrdljivca stiglo i onda prasnuli u smijeh.Iznenadili su se koliko je mali a ja njihovom zrelošću i genijalnošću.Naredili su mi da ga dobro čuvam da što prije dođemo kući a oni idu na plažu s tatom .Kući sam vidila rezultate svih onih razgovora.Sve je išlo po planu,oni su se uvjeravali u točnost svega što sam rekla da će biti,pomagali su mi,kad bi im dosadilo nisu..Kako je rastao veselili su se svemu što je naučio.Kad je prohodao zaplakali su od sreće i ja skupa s njima jer nisam mogla vjerovati koliko ga vole.Kad ih je naučio zvati po imenu nitko nije bio sretniji od njih.Sad on ima godinu ipo,kćer 5,5 a sin 7 i oni ga jednostavno obožavaju.Iako im je glavno smetalo u igri,ruši im igračke,čupa,tuče (u tučaroškoj smo fazi trenutno) oni sve strpljivo podnose jer je mali.Najsmješnije im je kad su njih dvoje starijih u igri pa njemu dodijele nekakvu ulogu pa mu se smiju...sve u svemu zadovoljnija ne mogu biti.Napisala sam čitav roman ali htjela sam ti reći da razgovor donosi najbolje rezultate,da sa djecom treba pričati o svemu i pripremiti ih na realne situacije.I stalno govoriti koliko ih se voli.

[Anci]

mogu reći da nitko nije bio ljubomoran rođenjem novog djeteta.I smatram to svojim uspjehom

onda sam ja neuspješna mama

ma šalim se
ne smatram ljubomorom osjećaje moje kćeri nakon što je dobila mlađu sestru
bila je vjerojatno zbunjena (iako smo je pripremali, ali ne možeš nikad 2.5godišnje dijete pripremiti jer ne može to pojmiti u glavi)
trebalo joj je vremena da prihvati seku i novu situaciju u obitelji što je, naravno, i razumljivo

sad je drugačije

sve zavisi o djetetu

i ona je od prvog dana uključena u sve
dok malena doji, starijoj nešto čitam i mazimo se

kupala ju je dok je bila mala beba, a sad se kupaju skupa i prskaju po cijeloj kupaoni

kad to vidiš, samo rasteš

[domy]

Hvala ti na iscrpnim detaljima. Baš mi je to trebalo, utjeha i primjer da sve može biti ok ak se malo potrudi i razgovara.
Ma ja sam sada skoro uvjerena da će biti sve pet. Jer mi sa njim konstantno razgovaramo, a i on sa nama. Pošto je jako rano počeo normalno komunicirati sa nama.
Da i ja sam si tak mislila da treba pričat, pričat i pričat...sa djetetom i da će ono to razumjet.
POgotovo mislim da će biti ok jer je njegov karakter takav da će to prihvatiti dosta lako, a i zna slušati kad mu se priča, što mi je jako bitno.
I stalno govori da bi on htio seku....pa čemo vidjeti šta će ispasti.
Hvala ti.

[Trina]

Jako je važan i kakter djeteta.Ja znam nekoliko mama koje muku muče sa ljubomorom a znam da samo što se na glavu ne nasade od razgovora i pripreme.Nsam ja htjela reći da je loša mama kojoj je dijete ljubomorno nego da znam da se kod moje djece ovaj moj način isplatio.Isto tako znam da je svo dijete individua i kod svakog pali nešto drugo.A nekome treba samo malo više vremena da se prilagodi novj situaciji.
Sad sam se sjetila priče kad je davo,davno jedna 7-godišnja curica pokušala baciti sestru kroz prozor,sa 4 ili 5 pa je mama naišla i spasila dijete.kata.Brrr,sva se sledim

[Trina]

Ovaj moj post se odnosio na Anci.Domy ne brini se,sve to skupa strašnije i kompliciranije izgleda nego što je.

[Dijana]

Trina

[Anci]

Trina, ma znam ja da ti nisi ništa loše mislila, shvatila sam ja tvoj post.
Isto sam i ja napisala u svom- svatko je drugačiji i mojoj kćeri općenito treba duže vremena da se prilagodi na nove situacije- vrtić, čuvalice...

A da ih sad vidiš

Da se razumijemo, bude još uvijek čup čup (s obje strane- mala je brijačica), ali srce mi je na mjestu

[Anci]

Trina, OT

sjećaš se možda jednog mog topika o grubostima prema seki...ti si mi odgovorila i onda mi je to stvarno značilo jer baš sam bila nekako

Ali, vidiš, sve je sad na svom mjestu

[Trina]

Sjećam se
Ja sam spremna da ću do njihove udaje/ženidbe biti stara isfrustrirana,sijeda baba od svih faza i fazica.
A na kraju će mi oni reći:"Stara ne petljaj mi se u život".A ja ću gledati svih pet milijuna slika kad su bili mali i živiti od nostalgije Naopako kako god okreneš

[Anci]

tako i moja mama kaže
a ona bi, da je na Rodi, imala potpis gotovo isti kao i ti

[mamasunce]

Ja imam sestru mlađu 2 i pol godine, kao djeca smo se i voljele i mrzile, danas živi 200 km dalje i čujemo se svaki dan i vidimo bar 2 x mjesečno, ne mogu zamisliti da je nemam.

Imam i dvoje djece, jedno 7 i pol, drugo 4. Mojoj malena je prva saznala da sam trudna ( s njemim budućim bratom ), od prvog dana sam je uključila u trudnoću i brigu za malenoga. Bilo je ljubomore, ali nikada prema bratu (više prema tati, jer je ona tatina ljubimica). I prošli smo faze i čupanja i grickanja i faze: on mama ništa ne razumije (kada se pokušavala s njim nešto konstruktivno igrati a on se samo smijao i gugutao).

Ove godine smo igrom slučaja samo ja i ona otišle zajedno na skijanje a muž je ostao kući s malenim. Kada smo došli doma nakon 7 dana prvo što je napravila zagrlila je i izljubila svog brata, pa tek onda tatu, nonu, dida.

[Ana i mamino zlato]

Trina, ti si meni zakon 8)

[monax]

Još je ova jedna frendica baš komentirala kak joj je baš neki dan kolegica na poslu pričala. Kolegica ima dvoje djece i oboje ih jako voli ali ipak bi jedno izdvojila malo više, e toga se bojim.

Ovog sam se i ja bojala ali meni su moja dva miša zajedno ispunila srce. Nemogu reći da postoji ijedan moment pa da jednog volim više.

Bojala sam se da ću više voljeti curicu, curicu nisam rodila a inače ih obožavam.

Imam mlađeg brata i bilo mu je užasno sa mnom, a sad ga obožavam. Bila sam užasno ljubomorna.
Sa svojim starijim M. borim se s njegovom ljubomorom, ali mislim da smo na dobrom putu. Počeo se igrati s bratom ima mjesec dana.
Bilo mi je nekad jako teško, ali mi je s druge strane drago da je tu svoju ljubomoru ispoljavao.

[anne]

Ja sam 5 i pol godina mlađe i obožavano dijete
Moj straiji brat je za mene u rodilište mami donio svoju premalu oblekicu i cipele 26 jer ih je prerasao pa sad sekili može to obući.
Stalno me mazio i ljubio i nadgledavao i toliko grlio da su se roditelji ponekad bojali da me neudavi.
Moj braco je na meni zaradio svoj prvi honorar. Doveo je djecu iz cijelog susjedstva koja su htjela vidjeti malu bebu i to im naplačivao slatkišima
Puno toga me naučio i još uvijek učim od njega i uvijek je tu za mene i zato ga jako volim.
O da imali smo mi i svađa i potukli smo se ali to se odrastanjem nekako zaboravlja i tome se danas smijemo.
Danas smo udaljeni 300 km i ne viđamo se i ne čujemo svakodnevo ali smo jedan drugom beskrajna podrška.

[kikin@]

Ja imam 2,5 godine starijeg bracu i obožavam ga!
A moj muž ima stariju sestru, brata i mlađeg brata!
I svi se super slažu iako su se raštrkali po cijeloj Hrvatskoj.

Znači da naša mrvica ima i uju/ujnu i tetu/tetka i strike (strina još nema na vidiku, ali biti će.. ) i to je prekrasno...
A ima i puno bratića i sestrična koji je obožavaju!
Jedva čekam da dobije i rođenog bracu ili seku...

Smatram da je razlika od 2,5 - 3 godine idealna!
Ali jako je bitno da se i prema starijem djetetu odnosi kao prema djetetu, a ne mu skroz ponavljati; pa, ti si veliki... popusti!
To bi i stvarno velike isfrustriralo!

[betty boop]

samo bih prokomentirala s vama situaciju kojoj sam prisustvovala i skamenila se:
moja prijateljica je bila trudna s drugim djetetom dok je prva cura imala skoro 3 god. Pitam ja malu ako se veseli bebi, a ona stidljivo odmahne glavom, na to ju mama joj mama kaže"jelda da ćeš voljeti bebu" a mala ljuto odgovori "neću!" na što je mama mrtvo hladno rekla "e onda neću ni ja voljeti tebe" :shock:

jako me je šokirala ta izjava i pokušala sam joj reći da ne bi trebala uvjetovati ljubav prvom djetetu a ona mi je odvratila da šta ja znam o tome, vidjet ću kad budem čekala drugo dijete... i šta dalje više reći???

baš me je sve to rastužilo

[ronin]

Trina baš me inspiriraš u ovo kišno predvečerje

[ornela_m]

E ovako mene muči jedno stvar.
Evo napokon sam odlučila da želim imati i drugo djete, no neki dan sam bila sa frendicama na kavi i one su me ubile u pojam sa svojim iskustvima...

Boze, kakve prijateljice!

[Lutonjica]

evo nešto prekrasno čemu sam upravo svjedočila, malo pozitive na topiku

čujem margitu kako cendra u spavaćoj sobi i krenem ju podojiti (jer uvijek ju moram podojiti kako bi ponovo zaspala). i približavajući se sobi čujem zaru kako šapće "spavaj spavaj margitice, sve će biti u redu" i nakon toga ju zagrli.
obje su iste sekunde natrag zaspale, ja nisam ni ušla u sobu

[Janoccka]

Moji su u fazi kada se tuku, svađaju, užas jedan... Ali znam da se u biti vole i da ta faza mora proći.
Moja sestra živi u Australiji. Nikada se nismo slagale kao djeca ali bi sada jako voljela da je ovdje. MM i njegov brat su se super slagali ali su se sada, kako ne žive blizu, totalno udaljili. U oba slučaja mislim da se roditelji nisu dobro postavili i nadam se da neću ponoviti istu grešku. Bilo bi mi jako tužno da Jan odrasta sam bez obzira na svu pažnju koju bi dobio da je sam.

[donna]

razlike između mene i brata je 9 godina. oduvijek me volio mazio i pazio ,pomagao mami oko mene..naravno razlika je velika tako da se nismo nešto specijalno igrali i kasnije družili ali nisam mogla zamisliti život bez njega.kada se oženio i otišao svijet mi se srušio iako sam dobila samo svoju sobu jako ga volim !
mi zasada imamo jedno dijete ali u planu je i drugo ali ne prije njene 5-te godine

[div]

Između mojih je razlika 9 god. i žalim jedino zbog toga što se nismo prije odlučili za 2 bebu.Ali nema veze oni se međusobno toliko vole da se ta razlika ne zamijeti.

[vlac]

Ja sam se odlučila imati još jedno dijete sada tako dq razlika bude što manja. Bit će 2,5 g. Dora se jako voli igrati s klincima. Curicu s kojom je na čuvanju (starija od moje 1 g) obožava. Ujutro kad ju dovedemo na čuvanje, prvo zuagrli curicu i pomazi ju s ručicom, a malena nju isto.
Hoću da se moji klinci mogu lijepo igrati i biti si bliski.
Imam sestru 3,5 g mlađu. Kad sam bila manja uvijek sam si mislila zašto nije malo starija. No sad smo si super i ko da nema razlike.

[AndrejaMa]

Jedino je pitanje želite li drugo djete ili ne.

Ostalo je nevažno. Da ili ne.

Bez pitanja hoće li biti ovako ili onako. Jer obično nije onako kako mislimo da će biti. I niti ste vi kao roditelji ni djeca kao djeca isti kao i netko drugi. VI ćete biti svoja obitelj, jedna i jedina, kao što smo i svi jedni i jedini i nema istih kao i mi.

I uživati....

[kailash]

evo nešto prekrasno čemu sam upravo svjedočila, malo pozitive na topiku

čujem margitu kako cendra u spavaćoj sobi i krenem ju podojiti (jer uvijek ju moram podojiti kako bi ponovo zaspala). i približavajući se sobi čujem zaru kako šapće "spavaj spavaj margitice, sve će biti u redu" i nakon toga ju zagrli.
obje su iste sekunde natrag zaspale, ja nisam ni ušla u sobu

[mama courage]

čujem margitu kako cendra u spavaćoj sobi i krenem ju podojiti (jer uvijek ju moram podojiti kako bi ponovo zaspala). i približavajući se sobi čujem zaru kako šapće "spavaj spavaj margitice, sve će biti u redu" i nakon toga ju zagrli.
obje su iste sekunde natrag zaspale, ja nisam ni ušla u sobu

predivno.

[sentimentalna]

:D
Moja kcer ce imati 16 mjeseci kada dobije bracu ili seku...pomalo me strah... ne znam hocu li moci pruziti im dovoljno ljubavi... cini mi se ipak prerano...no sto je tu je.... kako cu im se moci jednako posvetiti... kako cu se boriti s ljubomorom...ak je bude...

[flower]

vidi
http://www.roda.hr/rodaphpBB2/viewtopic.php?t=70918