Starija je do svoje 4. godine bila u domu. Onda su je udomili kod jedne obitelji gdje je stigla s pelenama i težinom od 10 kg. Ta obitelj je za godinu dana toliko toga pozitivnog učinila. Mlađa ima sada godinu i pol, cijelo vrijeme, doslovno od rođenja, provela je u domu. U snu se budi, ljulja se u poluležećem položaju. I tako dok se ne umori. Kažu mi da je to karakteristično za "domsku" djecu. Ova starija "cucla" prste i dok se uspavljuje, trese glavom lijevo-desno. Imaju i oni svoje "bisere", ali su uglavnom poslušna. Starija još ne može reći slovo"r", miješa ga s "l". Jučer je bila preko dana vesela i igriva, proveli smo vani čitav dan, a onda, navečer, nije htjela pojesti čokolino!
Znam da nas čeka težak "posao". Ali, zar slično nije i sa ostalom djecom?