Negativno privlačenje pažnje
Znam da radim krivo, ali ne znam što da napravim, pa molim savjete!
Situacija prva:
Bili smo pred zgradom, i ja sam pričala sa susjedom. Moj i njen mali od dvije godine su se vozili na guralicama. Moj je svako malo dolazio do nas, i ja sam uvijek prekidala razgovor i odgovarala mu. Čak mu je i ta susjeda jednom namjestila naslon od guralice kad je ispao jer sam ja imala bebu u marami, tako da ga ni ona nije ignorirala. I onda odjednom, on lupi njenog malog s tim naslonom od vlakića :shock:
Ja sam reagirala "ne smiješ to raditi", i odmah smo išli doma. Tj. nakon par minuta, jer sam morala zvati MM-a da mi pomogne spremiti guralicu. U međuvremenu sam mu rekla da se ispriča malenom, i on mu je stvarni rekao "oprosti!" Lijepo od njega, ali to je klasično njegovo privlačenje pažnje. Čitala sam nedavno "Bajke koje pomažu djeci", i tamo se baš govori o tome. Ali ne znam kako primijeniti savjet da se takvom ponašanju prida što manje pažnje. Jer, on je ispao faca kad se ispričao, pa smo rekli tati što se dogodilo, pa smo to još i poslije spominjali da se to ne smije raditi... Onda smo čitali slikovnicu "kada se bojim", i tamo se zečić boji nasilnih ljudi, i onda sam mu ja rekla da je i on bio nasilan prema A, da bi on poslije ponosno ponavljao da je i on nasilan.
Situacija 2:
Beba spava u sobi, mali se igra. Ja se na trenutak udaljim dovoljno daleko da nisam između njega i sobe. On me pogleda, ja pogledam njega, i znam što sad slijedi, ali nisam dovoljno blizu da to spriječim: ulječe u sobu, uz glasno smijanje hi hi hi hi, i skače na krevet i budi bebu. Meni para šišti na uši, i fakat ne znam što da mu kažem osim "Ne!" MM mu je pokušao objasniti da dok beba spava mama se može igrati samo s njim, a kad se probudi, onda se mora brinuti i o bebi, ali meni, osim što nije dalo nikakvih rezultata, nekako to objašnjenje nije sjelo, kao da nameće bebu kao neki teret u njegovom životu. Naravno, mogu zaključati vrata od sobe, ali to stvarno mrzim raditi, jer onda čujem bebu tek kad se rasplače, a osim toga, moram vaditi ključ da ga mali ne izvadi i uzme...
Situacija 3:
Igramo se svi zajedno na podu, i sve je ok, ali u jednom trenutku beba mu zasmeta i ili ga lupi, ili mu gurne glavu u stranu, ili nešto slično. Uglavnom, ja njih ne mogu ostaviti ni na tren bez nadzora, doslovce moram biti kraj njih. Mislim da se ne radi o ljubomori, nego jednostavno mu se previše približio, pokušao uzeti nešto što mu on ne da... I opet je on privukao pažnju jer mu objašnjavamo da to ne smoje raditi i bla bla...
Mali je oduvijek tražio puno pažnje, i trudimo se da ju i dobiva. Uglavnom ja idem po njega u vrtić, a često odemo sami nekuda i nakon vrtića. Kad beba zaspi, igram se s njim na podu, slažemo puzzle, čitamo slikovnice... Mislim da stvarno odgovaramo na njegove potrebe, ali kao da to nije dovoljno.
 |
|||
Odgovori s citatom
iako je nekad jako teško to sve podnjeti što mirnije
litala prvotno napisa
imam taman koliko mi treba da jos jednom to prodjem 
