POMOĆ NEĆAKU!!!

[stray_cat]

glasam za reninu opciju

a inace ima zena koje toliko pateticno zele biti u vezi da ce uciniti sve da ostanu uz partnera, nema nikakvih kriterija i samopostovanja u toj prici (moja je susjeda kad je krenula sa sadasnjim kretenom ostavila autisticnog sina kod svoje mame, a sad kad su dobili bebu svoju autisticnu kcer je otprasila u instituciju za autiste pa sad mala ima simptome kakve nikad nije imala).; njen kreten je Glup i ne kuzi da je autizam poremecaj i da se ta djeca ne ponasaju tako kako se ponasaju iz objesti, pa mu to ide na zivce i klinci su nestali iz njenog zivota, u ime ljubavi

nisu te zene uz te bolesnike iz straha, problem je puno dublji i treba debelo dobra terapija da takve zene postanu svjesne situacije u kojoj se nalaze

u principu si i biraju bolesnike i takve traumaticne veze

ako ikad imas priliku pricati nasamo sa njom, samo joj reci da je jako volis, da ti je sestra i da ti u svako doba moze doci na razgovor, i da ces joj pomoci koliko god mozes

nemoj ju ispitivati, neces nista postici "otvaranjem ociju" i slicnim pristupima

sto je sa bioloskim ocem od njenog malog? jel ima sanse da on uskoci

[boškarin]

Ja mislim da ne smiješ čekati jer je situacija svakim danom gora.
Slažem se da bi možda škola mogla obavijestiti Centar za s.skrb.Ja sam npr. kad je jedan moj učenik(prvi srednje)pao s motora i bio u modricama, odmah digla paniku,jer sam imala već iskustava s zlostavljanom djecom. Napravila sam frku, pa me mama učenika i sva sila rodbine dolazila uvjeriti kako je dan prije stvarno pao s motora. Možda pretjerujem,ali radije da sam u krivu nego...
Skupi hrabrost,snagu i djeluj!
Nije lako,ali je u interesu malog.
Još jednom, poduzmi sve i shvati roditelje,njima je vjerojatno još teže sve to gledati.I zbog njih moraš biti hrabra,jer očito samo ti imaš tamo snage za to.

[Nataša,Sarajevo]

Ne razumijem kako niko ( od nadležnih institucija ) neće da djeluje bez obzira ko podnio prijavu?!? A baš sinoć mislim na to dijete iz ko zna kojih razloga, nadam se svim srcem da je dobro

Mi smo ( kolege iz firme ) nedavno prijavili jedan slučaj fizičko/psihičko/emocionalnog teškog zlostavljanja trogodišnje curice od strane rođenog oca koje je jedna od kolegica gledala kroz prozor, sve se dešavalo u obližnjoj kući... i REAGOVALI SU ODMAH!

[s3ja]

Draga, HITNO i neodgodivo prijavi sve u Centar za socijalnu skrb!!! Ne vidim drugog rješenja. Neka ti ne bude teško, nemoj razmišljati da izdaješ seku, već da radiš u najboljem interesu za nećaka!

Sestra svaki čas treba roditi..Ponudi da nećak bude kod vas, jer joj je i ovako naporno zbog trudnoće, priprema za dijete i svega ostalog, pa da joj na taj način olakšate...Barem do škole! Pa dok je mali kod vas, možete puno toga...

Sretno, drži se,
HRABRO

[andjeli]

Moja ideja- otići u Centar za socijalnu skrb ili anonimno javiti što se u obitelji događa i oni su po zakonu dužni reagirati. Sigurno jesu, znam jer sam radila u Centru.

Ili nešto drugo, odvesti dijete pedijatru. Ako na tijelu ima bilo kakvih vidljivih ozljeda, pedijatar će obavijestiti policiju, a policija Centar. Pedijatar kao i liječnik opće prakse, ukoliko uoče vidljive tjelesne ozljede, dužni su policiji predati izvješće o tome, a onda policija dalje. Ima još nešto, prije škole djeca idu kod psihologa na razgovor, zar ne? Što je on uočio, kakvo je mišljenje dao? Ako je dijete zaista loše, on je to i napisao. Samo gdje je nalaz???

Žao mi je, ali braneći sestru, ne činiš nečaku dobro. Ako ga centar i izdvoji iz obitelji, uvijek postoji mogućnost da se udomi kod vas. Samo treba djelovati mudro i strpljivo!

Sretno!

Potpisujem i još naglašavam ako nema prijavljeno boravište u Hrvatskoj bit će i ste strane ,štošta,L lako mu se nešto zanimljivo pronadje jer ako nema stalno zaposlenje a ima novce,nebere ih na drvetu.M ja bi mu prikopčala sve i svašta a bome i njoj jer kakava majaka može zpostavljat svoje djete užas,oprosti na iskrenosti al sablažnjavam se nad takvima.

[stray_cat]

ja mislim da ces prijavljivanjem centru za socijalni rad uciniti jedino sto je preistalo da eventualno spasis sestru

koj bolesnik lupa trudnicu? kaj je njoj u glavi da to dopusta i da dozvoljava bilo kome da joj zlostavlja djecu

[Lisca]

Danas smo se opet čule, rekla sam joj po stoti put (i reći ću još milion puta ako treba) da ima svu našu pomoć što se tiče i maloga i bebe, i nje same. Da možemo otići na policiju prijaviti ga, da mogu preseliti k nama dok se ne nađe drugo rješenje... Ona samo tupi da će joj uzeti dijete (mada nema šanse, jer niti ne radi, niti ima gdje živjeti osim kod nje), a i sigurna sam da bi mu to dijete bilo samo na teret. On je inače samo preslika njegovog oca (tukao ih je sve cijelo vrijeme, nije radio, nije donosio novce, krajnja sirotinja), i sada to prenosi na nju. I mene užasava njen odnos prema malome, naravno, i koliko god pokušavala shvatiti kako to razmišlja dolazim samo do 2 zaključka: ili je u ogromnom strahu ili je totalno i blesavno zaljubljena. Što se tiče odlaska u soc.skrb, stari mi ne dozvoljavaju, pa sam rekla da ćemo pronaći nekog psihologa da popriča s malim. Ali, sestra nam nikako i nikada ne da maloga (ponekad tek na sat vremena i to nenajavljeno bane o dovede ga).A što se tiče toga da ga uzmemo dok je ona u bolnici- već je rekla da će ga on voditi u školu i da ne dolazi u obzir da bude kod nas.

[stray_cat]

na zenama koje su uplasene to mozes viditi, seka cak ne mora biti zaljubljena ali moze vjerovati u to. ima jedno dijete iz prve veze, na putu drugo i vjerovatno je tesko priznati samoj sebi da je obadva puta fulala. ko zna koji mrakovi njoj setaju po glavi.

odi u skolu od malog i pricaj sa psihologom. ili javi anonimno, pa susjedi su okolo pricali nemora se saznati da dolazi od tebe

kad pricate o njenon napustanju partnera, pa predlozi joj da sama nazove babe, recimo od tebe i da cuje kaj on legalno moze na temu uzimanja djeteta

cinjenica je da joj fizicki moze oteti bebu

[s3ja]

odi u skolu od malog i pricaj sa psihologom. ili javi anonimno, pa susjedi su okolo pricali nemora se saznati da dolazi od tebe

XXXXXXXXXXXX
jako dobra ideja
napravi nešto
što prije...

[Tata!]

danas je već 28.08. od prvotnoga maila iz ožujka, nije se vidim ništa konkretno pomaknulo... dakle nema tu više izgovora tvoje sestre "ja njega volim", "on meni treba" i sl.. koliko vidim iz sveg opisanog, situacija je bila više nego alarmantna još u ožujku, znači možemo samo naslućivati kakva je tek sad... dijete trpi! DOKLE VIŠE? Vjerujem da u svima nama izazivaš porive da bismo najradije sami uzeli stvar u svoje ruke nego čekali što će se pametnoga desiti...

Sestra ti iz svega rečenog očito nije trenutno uračunljiva za racionalno postupiti, jer je pod pritiskom vlastite neodlučnosti i slabosti kako i što učiniti, ali je isto tako jasno ko sunce da nije osvještena kakvog njeno odgađanje zauzimanja čvrstog stava neminovno ima katastrofalnog utjecaja na njeno dijete i da nema prostora ni lufta za premišljanja... Isto vrijedi i za tebe i tvoje roditelje! Ja sam odavno mislio da je po om pitanju nešto poduzeto... nije dovoljno oslonit se na telefonske razgovore, pogotovo kad se razočaraš i dobiješ odbijenicu sa naznakom "na kolektivnom godišnjem"... ok, podijeliš tu razočaravajuću činjencu s nama, ali se ne zaustavljaš sa pirovom utjehom "eto pokušala sam, al nisam imala sreće" nego ideš odlučno dalje...

Nisu babe jedina institucija za zaštitu... vidio sam ovdje hrpu kvalitetnih prijedloga, školski pedagog ili psiholog, centar za soc. rad i sl.! Idi u školu, pričaj sa psihologom, uputi na problem, stručna osoba će sigurno znati bolje od tebe kako postupiti i što učiniti... osloni se na znanje i stručne sposobnosti drugih... mi smo ovdje iako dobronamjerni, ali ipak samo kao i ti čisti laici, i sve što savjetujemo je iz čiste ljudskosti i suosjećanja, a ne iz znanstvenih i stručnih metodologija u takvim slučajevima...

zatim napadni ozbiljno i na Socijalni rad, idi direktno u onaj centar kojem pripadaju po boravišnoj adresi, napiši konkretan "Zahtjev za intervenciju u obiteljske odnose" to im je sveto pismo po kojem moraju zakonski reagirat i pozvati odgajatelje tog djeteta na razgovor, a onda i ispitivanje o okolnostima u kojima dijete živi... detaljno napiši o čemu se radi, nemoj nipošto pretjerivati i nagađati nešto u što nisi sigurna da sebe ne dovedeš u nezgodnu situaciju, ali opiši svakako detaljno i opširno stvarnu situaciju i cjelovitu, opiši i stanje djeteta i sve njegove iztraumatizirane plašne reakcije... ako su fizički udarci u pitanju, još gore - sve navedi!

i na kraju imaj na umu da to što se nama tu jadaš, istina olakšava dušu i pomaže ti sabrati utiske i ohrabriti čin, ali ipak pomaže samo tebi, a nažalost nimalo djetetu, a pomoć je ipak u ovom trenutku HITNO i nezaustavno, potrebna prvenstveno i najviše NJEMU!

hrabro i sretno!!!

[Zeko1]

pa što ako ti tata ne da da odeš u centar? ti si odrasla osoba odgovorna za svoje postupke. centar će tu jednog dana sigurno imati posla, ako ti sad i ne prijaviš,
a što misliš kako bi se onda kod eventualnog izdvajanja djeteta iz obitelji i odluke o tome kuda s njim moglo gledati na činjenicu da ste znali za zlostavljanje i niste reagirali.
ako sad prijavite stanje, dijete bude dano vama na skrb, pa ono neće izgubiti majku... i požurite, prije nego sestra ode u bolnicu, ali imajte na umu da bi sestrin dečko mogao biti opasan (to vas naravno ne smije zaustaviti jer je opasan i ovako)

na kraju imaj na umu da to što se nama tu jadaš, istina olakšava dušu i pomaže ti sabrati utiske i ohrabriti čin, ali ipak pomaže samo tebi, a nažalost nimalo djetetu, a pomoć je ipak u ovom trenutku HITNO i nezaustavno, potrebna prvenstveno i najviše NJEMU!

potpisujem od n do uskličnika

[Zeko1]

naravno citat je ono što je tata! napisao a ne to da potpisujem

[tanjads]

Lisca- evo sad 1. put čitam i ne mogu se suzdržati od komentara.
Ako znaš da je mali zlostavljan (psihički očito, a i fizički vjerojatno) i ne poduzimaš ništa da to spriječiš, onda si suodgovorna!
Prebacivanje odgovornosti i jadanje na ovom forumu tebi olakšava savjest, ali ti jesi odrasla osoba, stalo ti je do tog djeteta i tvoja je odgovornost što ćeš ti poduzeti. Dakle: Što ćeš poduzeti? Ti, ne tvoja sestra, ne tvoji roditelji.

Što se tiče postupka: 1. pismena prijava ili zahtjev na Centar za socijalnu skrb kojem po adresi stanovanja tvoja sestra pripada-vezano za dijete (Sestra ti je odrasla osoba i ako ona ne prijavi svog dečka za nasilje nitko ne može ništa, ali dijete su dužni svi zaštititi.); 2. onda su oni dužni pokrenuti postupak, izaći na teren i snimiti situaciju te razgovarati s svim članovima obitelji. U sklopu toga i psiholog CZSS radi obradu djeteta i roditelja.

[iridana2666]

bojim se i pomislit što bi moglo biti kad sestra ode rodit, a dijete ostane samo doma sa njenim nasilnim deckom??!!

upravo sam ovo htjela napisati :/

[Arwen]

bojim se i pomislit što bi moglo biti kad sestra ode rodit, a dijete ostane samo doma sa njenim nasilnim deckom??!!

upravo sam ovo htjela napisati :/

potpis

ja sam prijavila(doduše anonimno) šta sam vidjela vani
a kamoli da bi na ovo šutila
pa ako i prijaviš centru neće joj oni oduzeti dijete,nažalost kod nas još
uvijek puno treba za takvo što

[Lisca]

Tata!, i svi ostali. Potpuno ste u pravu kada iznosite svoja mišljenja, i ja bih vjerojatno reagirala kao i vi da se ne radi o nekome koga gledam kao vlastitog sina. Šta da vam kažem? Pitate me za njegovog tatu. Tata je alkoholičar,nekoliko mjeseci ima novu žensku koja ima 2 djece, od 6 i 10 godina. Oni ga zovu "tatom". Mali tamo ruča paštetu i hrenovke, a kad ga zamoli da mu kupi kečap ili nešto slično, ovaj mu nikad ne donese. I sad mi recite, kamo s malim????? Nama ga sigurno neće dati, jer je po meni vjerojatno otac prvi izbor. A da se povuca po nekim domovima, ... ma srce mi puca i od same pomisli. Znam da mu niti ovako nije dobro niti malo, i da već sada ima preduboke ožiljke. Evo, krenuo je u školu, na rubu je suza kada ga pitamo kako mu je. Uništila ga je. I da, sestra sutra odlazi na kontrolu u bolnicu i ostavlja maloga s kretenom.

[Zeko1]

da li bi ga tata uopće htio? i zašto misliš da bi ga dali u dom a ne vama?

[Zeko1]

jeste li ga vi uistinu spremni primiti ili je to prvenstveno na verbalnoj razini?

[Marsupilami]

Lisca vi samo trazite izgovore i pustate da sve ide svojim tokom...sigurno ne bi ovo, sigurno ne bi ono...a kako mozete znati?
Nemate ga muda prijaviti, reci istinu, nemate muda...kada moram biti bezobrazna

Pustate da djete pati zbog vaseg straha, e pa trgnite se malo jer ona ocigledno nece.
Ako je od moje sestre sogorica prijavila rodjenog brata kada je svog sina (mog necaka) istukao onda mozete i vi ovo prijaviti, sto cekate? Da ga se nepovratno unisti? Strasno, prestrasno, kako imate srca to sve gledati i nista ne poduzimati

[Maja]

Skroz potpisujem Marsupilami. Jeste li išta napravili od savjeta koje su forumaši ovdje dali, pokušali sa školskim pedagogom, anonimnim prijavama, zvali ponovo babe (koliko znam vratile su se s kolektivnog)? Ako nemate namjeru ništa od toga napraviti, čemu ovo jadanje na forumu? Frustrirajuće je i čitati o tome u kakvoj je dječak situaciji, ne kužim kako to samo tako mirno promatrate ako vam je poput sina? Pa njemu ne može biti gore nego što mu je, što bi se trebalo dogoditi da to uvidite??

[Nataša,Sarajevo]

Ženo, ili poduzmi nešto ili se ne javljaj više!

Srce mi se kida svaki put kad naletim na neku novu informaciju.

Kako možeš ne dobiti infarkt na konstatacije tipa "Evo, krenuo je u školu, na rubu je suza kada ga pitamo kako mu je. Uništila ga je."

Pa šta čekaš više??? Da se mali ubije ili šta!?!?!?

[suncokret]

Potpisujem Marsupilami, Maju i Natašu.

Jadno, jadno dijete prepušteno samo sebi.

Ako vi ne želite poduzeti ništa reci nekom podatke, pa da poduzme neko drugi nešto i da se dijete već jednom spasi. Mislim da bi mu u svakom domu bilo bolje nego tu gdje je sad.

[stray_cat]

odi kod skolske psihologice, odi jos danas

[stray_cat]

fakat, daj nama podatke, prijavit cemo mi

[dutka_lutka]

Draga Lisca, vidim da ti je dobrobit tog djeteta na srcu, tebi i tvojima. Teško vam je zbog sestre, ali...
Sad je najvažnije zaštititi to dijete od daljnjeg zlostavljanja.
Ako to ne učinite vi, tko će to učiniti? :shock:

Dalje se može graditi malim koracima.

Nađi u sebi hrabrosti i snage, sreća pomaže hrabrima.

I sad mi recite, kamo s malim????? Nama ga sigurno neće dati, jer je po meni vjerojatno otac prvi izbor..

Otac ga, čini se, ne bi htio, vjerojatno nema ni uvjete. Vi se možete javiti
kao udomitelji. Majci se dijete može vratiti kad se za to steknu potrebni uvjeti - sredina bez zlostavljanja.

A da se povuca po nekim domovima, ... ma srce mi puca i od same pomisli. Znam da mu niti ovako nije dobro niti malo, i da već sada ima preduboke ožiljke...

U domu ne bi bio zlostavljan, a i vi biste ga mogli posjećivati, povesti kamo.

I na kraju: Isus je rekao: "Što ste učinili jednom od ovih najmanjih, meni ste učinili."

Djeca su svjetlost svijeta.

[dutka_lutka]

Draga Lisca, vidim da ti je dobrobit tog djeteta na srcu, tebi i tvojima. Teško vam je zbog sestre, ali...
Sad je najvažnije zaštititi to dijete od daljnjeg zlostavljanja.
Ako to ne učinite vi, tko će to učiniti? :shock:

Dalje se može graditi malim koracima.

Nađi u sebi hrabrosti i snage, sreća pomaže hrabrima.

I sad mi recite, kamo s malim????? Nama ga sigurno neće dati, jer je po meni vjerojatno otac prvi izbor..

Otac ga, čini se, ne bi htio, vjerojatno nema ni uvjete. Vi se možete javiti
kao udomitelji. Majci se dijete može vratiti kad se za to steknu potrebni uvjeti - sredina bez zlostavljanja.

A da se povuca po nekim domovima, ... ma srce mi puca i od same pomisli. Znam da mu niti ovako nije dobro niti malo, i da već sada ima preduboke ožiljke...

U domu ne bi bio zlostavljan, a i vi biste ga mogli posjećivati, povesti kamo.

I na kraju: Isus je rekao: "Što ste učinili jednom od ovih najmanjih, meni ste učinili."

Djeca su svjetlost svijeta.

[Tata!]

U domu ne bi bio zlostavljan, a i vi biste ga mogli posjećivati, povesti kamo.

DOMU?!? pa zar se itko usudi spomenuti dom kao alternativu i ustvrditi da tamo nebi bio zlostavljan? grozim se i od pomisli na spremanje djeteta u dom, pogotovo nakon sve učestalijih afera sa domovima koje izlaze u javnost, kao legla pedofilije, a koliko tek sličnih afera ostaje zauvijek skriveno i ušutkano iza vrata tih ustanova!

Lisca, iskreno se nadam da uz vas kao zamjenske skrbitelje i udomitelje otvorene prihvatu djeteta i njemu najbliskije, ne postoji neka pravna začkuljica da ga ipak socijalci daju u Dom, jer bih se otvoreno zgrozio nad tim činom!

[Marsupilami]

Ma dajte ljudi, kakav dom?
Pa ne spremaju socijalci tako olako djecu u domove
Naravno da se prvo gleda na obitelj, ako izraze zelju i pokazu volju da prime dijete socijalci bi im bili zahvalni.
meni se ovdje vise cini da nedostaje volje da se dijete udomi u konkretnu obitelj jer "sto ce netko tamo od susjeda i rodbine reci" zasto je dijete kod njih?
Mozete me sada i kamenovati ali ja sam sigurna da je tako.

bdw. dom je uvijek, ali uvijek krajnja solucija i to vec u slucajevima kada dijete pokazuje ozbiljne probleme u ponasanju, ako ga nema tko od familije udomiti smjesta se u udomiteljsku obitelj.

[Lisca]

Tata!, upravo se toga svi bojimo. Dovoljno je samo prelistati dnevne novine, i uvjeriti se kako funkcionira to kod nas. Ženi oduzmu dijete jer nema dobar ormar, pobogu, a šta bi tek bilo sa ovim slučajem. Netko je napisao da nemamo muda... Opet ću ponoviti, nisam u mogućnosti donositi tako veliku odluku u ime svojih roditelja i ostatka obitelji. Iako sam spremna na to da do kraja života ne prozbore samnom niti riječ ako prijavim stvar Centru, u glavi mi stoji mogućnost njegovog odlaska. I da, grozno je što sve znamo a opet sve ide po starome, al ne smijemo donijeti brzopletu odluku. Situacija je jako osjetljiva, sestra treba roditi svaki čas, svakih par dana izjavi da će se ubiti, da ju nikada više nećemo vidjeti. Šta bi tek bilo da pozovemo stručnjake?! Niti jednom niste doživjeli kako je kada ju pitamo nešto osjetljivo, doslovno vrišti da svi čuju, i mali naravno. Prije par mjeseci smo bili kod Jovančevića, rekao je da se vidi da i ona i mali djeluju nesretno i nesređeno, i to je bilo to.

[Lisca]

meni se ovdje vise cini da nedostaje volje da se dijete udomi u konkretnu obitelj jer "sto ce netko tamo od susjeda i rodbine reci" zasto je dijete kod njih?


Puno je toga ovdje napisano,ali je ovo prevršilo svaku mjeru i granicu ukusa. To je dijete od prvoga dana života živjelo s nama, ja sam ga čuvala dok sam studirala, mjesecima nije vidjelo svoga doma jer je u kući bilo hladno,pa je ostajao s nama i dan i noć, i vikend, i svetkom i petkom.

[Marsupilami]

nisam u mogućnosti donositi tako veliku odluku u ime svojih roditelja i ostatka obitelji. Iako sam spremna na to da do kraja života ne prozbore samnom niti riječ ako prijavim stvar Centru, u glavi mi stoji mogućnost njegovog odlaska.

Morate biti svjesni jedne stvari, to dijete pati, skuplja u sebi i jednog dana ta njegova frustracija mora negdje izaci.
Kako ce se manifestirati ako nece imati pomoc? Samo Bog zna, a kada do toga dodje - onda ce tek otici.
Ako zbog svega toga dodju problemi s skolom sto mislis da ce se desiti?

Pocnite razmisljati unaprijed, mislite na njegovu buducnost.
VI ste ti koji mu je trenutno krojite, razmislite o tome kakav "kroj" zelite za njega jer vi ste ti koji cete zivjeti s time do kraja zivota.

Sretno!

[Marsupilami]

meni se ovdje vise cini da nedostaje volje da se dijete udomi u konkretnu obitelj jer "sto ce netko tamo od susjeda i rodbine reci" zasto je dijete kod njih?


Puno je toga ovdje napisano,ali je ovo prevršilo svaku mjeru i granicu ukusa. To je dijete od prvoga dana života živjelo s nama, ja sam ga čuvala dok sam studirala, mjesecima nije vidjelo svoga doma jer je u kući bilo hladno,pa je ostajao s nama i dan i noć, i vikend, i svetkom i petkom.

Mozda je previse, ali vjeruj mi, kao teta necaka kojem nisam mogla pomoci osobno jer sam imala samo 12 godina i koji je sada sa svojih 15 godina u psihijatrijskoj bolnici zbog problema u ponasanju govorim iz osobnog iskustva.

Ti nemas problem kao ja, dakle svom necaku mozes pomoci, dakle pomozi mu.
On sam si ne moze pomoci, a ni mama mu.

[boškarin]

Nisam mislila opet se javljati jer je situacija jasna i rekla sam što mislim.
Ali,opet,moram.Ne moraš se bojati CZSS zato jer oni zaista ne guraju djecu u domove.Moja rođakinja je soc.radnica i radi u spomenutom centru,pa znam iz prve ruke.Lijepo vas pozovu na razgovor i vide da funkcionirate i dobijete malog. Nema govora o domu, ako postoji stabilna okolina koja je rodbinski bliska. Budi bez brige, samo se pokreni i spasi malog!
Sretno

[Tata!]

Uh, bilo je svega ovdje rečeno, shvaćam Lisca da se trenutno osjećaš kao pod svojevrsnim linčom od svih silnih napada, mada ti je namjera bila sasvim druga, pa si od one koja vapi za savjetom i pomoći, postala direktna osuđenica zbog inertnosti... nažalost mnogi se ne mogu sužuviti sa poteškoćama i odgovornostima s kojima se susrećeš, jer nisu bili u sličnim situacijama, pa su brzopleti u osudama i onim ekstremnim zaključcima tipa "ne dolazi više ovdje - nerviraš nas"... nažalost, učestalo ovdje vlada klima kao iz crne anegdote kad čovjek prepričava kako je šetao ulicom, a ono vidi četvorica cipelare jednoga, i onda shvati kako će bolje proć ako se prikloni većini, nego zaštitit slabijeg - pa njih petorica ubiše boga u njemu! smeta mi taj neindividualni stav ljudi inače, povodljiv većini štiteći vlastitu guzicu, a pogotovo u masovnosti pojave na jednom mjestu, al to je ipak za neku drugu priču...

moraš naprosto smireno pročešljat i iz mnoštva izfiltrirat dobronamjernost raznih reakcija i izvući korist iz onih koje to jesu - a eto nažalost nisu to sve ovdje, ima ih i neprilično sirovih i grubih i baš zato će ti filter pomoći da ne odustaneš od podrške ovog mjesta, već pronađeš one bitne savjete susretljivog tona onih koje žele pomoći, a ne samo direktnih izraza osude! S druge strane inertnost ti mnogi zamjeraju na prvom mjestu, dakle u tom pogledu moraš svakako hitno odreagirati, nadam se da i sama osjećaš taj pritisak i trebala bi tu reakciju iz zabrinutosti prema djetetu shvatiti vrlo ozbiljno.

Situacija je postala ozbiljna i nije dovoljno više slušati savjete nego i poduzimati konkretna djela, naglasak na KONKRETNA! Odlazak dr.Jovančeviću to definitivno nije! Ali opet shvaćam da su ljudi, zatečeni u novoj situaciji, skloniji pokušati prvo sa uhodanim znanim postupcima i dostupnim metodama... liječniku su išli "milion" puta i prvo se hvataju te slamke spasa kao najjednostavnijeg i najpristupačnijeg modusa pomoći. Ali očekivanja su prevelika, on je pedijatar i slovi doduše kao vrlo dobar, ali psihologija i nasilje u obitelji nisu njegova domena. Ako se dogodi kakva nasilna ozljeda, dužan je službeno reagirati i prijaviti slučaj adekvatnim službama, ali rastrojenost jedne majke nije dužan prijavljivati nikome. Stoga je reagirao apsolutno u skladu svojih ovlasti i lječničke etike, dao vam je otvoreni sud, ali to je ujedno i sve! Ne znam šta si uopće očekivala i nadala se od njega, ali on je dao i više nego je trebao, kao autoritet ti je dao svoje mišljenje i svojevrsni "blagoslov" viđenja situacije, pa da u tom pravcu idete dalje. Ali opet i to je samo njegovo paušalno mišljenje, bez ikakvog dubljeg istraživanja slučaja i uplitanja u njega van svoje pedijatrijske domene.

Mišljenja sam da se stvorila već dovoljna masa materijala konkretnih savjeta ovdje da se zaključak i potpunom laiku ove situacije može nametnuti sam po sebi... dakle bitna je ekspeditivnost na slučaju što je najveća zamjerka većine, treba se obratit pravim ustanovama od kojih je lokalni CZSS jedna od značajnijih i očito se iz nekih navedenih potvrda iz sličnih iskustva, ne treba bojati odvođenja djeteta u dom, kao moguće represalije, što i meni nije logična i prihvatljiva reakcija Centra pored ovako primjerenih udomitelja kao što ste vi!

Taj imaginarni strah kao kočnice me doduše i iznenadio, jer nedavno sam u jednoj zadarskoj bolnici, dok sam boravio uz dijete poslije operacije, susreo ženu od svojih 30-tak god koja ima troje djece (trudna s četvrtim), došla je s najmlađom curicom radi udarca u glavu i pretpostavljenog potresa mozga i bila zadržana radi promatranja. Dijete je inače vrlo živo i nemirno i jako teško zadržavalo smirenost u tako skučenom prostoru bolničke sobe, majka je trudnica pred porod - otvorena 2cm i svjesna činjenice da je i sama u vrlo opasnoj situaciji i jasno daje do znanja da želi ići kući s obzirom da je djevojčici bolje i da nema neke izražene simptome. U toj sveopćoj gunguli pita med.sestre da li može kući s djetetom i one normalno štiteći profesiju i bolnicu kažu, "možete gospođo, ali trebate potpisati da izlazite na svoju odgovornost". To ju je toliko zaplašilo da je ostala još jednu noć i cijeli dan uz djevojčicu - podsjećam 2cm otvorena trudnica. Kad je konačno oko sljedećeg popodneva tu činjenicu podijelila s nama, par roditelja u istoj sobi - da ona ne može više izdržati, a da su joj "priprijetili" da mora potpisati, a da su joj neke žene na selu prije par godina rekle da kad jednom potpišeš "te papire" da te imaju u registru i da te "nikad više neće htjeti primiti u bolnicu", mi smo redom ostali zatečeni njenom naivnošću i tim imaginarnim strahom i zdravom razumu neprimjerenim babskim pričama!

Dakle smatram da ne treba nikako prizivati takvu imaginaciju straha, u ovom slučaju prijetnju od slanja u Dom i biti time ograničen ne poduzimajući iz tog razloga daljnje korake! Slažem se i sa jednim mišljenjem da je po srijedi vjerojatno i veliki malograđanski strah od reakcije okoline - što će susjedi reći - poglavito u glavama Liscinih roditelja, što po meni spada u prošlo stoljeće i neke druge okvire rasuđivanja, odavno već zastajele, ali nažalost ne još i iskorijenjene iz društva. To definitivno ne bi smjela biti kočnica i trebala bi Lisca tu stvar zrelo moći predočiti roditeljima i argumentirati, tim više što je krivnja od nepoduzimanja ičega puno veća i prema djetetu daleko opasnija opcija!

I na kraju nije mi žao potrošiti ovo vrijeme na podrobnu analizu i jedan obuhvatni pregled vlastitog viđenja situacije, ako će to u konačnici potaknuti na HITNIJE pružanje pomoći malom nećaku i nalaženje argumenata predočavanja ozbiljnosti situacije vlastitim roditeljima! Ali ako ove riječi ne nađu odijeka u tvojoj svijesti Lisca, bit će to uludo potraćeno vrijeme i jedan period više u djetetovoj boli i strahu, i mogu se još jedino nadati da će u nekoj doglednoj budućnosti makar neki savjesni susjed prijaviti slučaj Socijalnoj službi. Nadam se da iz svega shvaćaš više ozbiljnost svoje uloge!

pozdrav

[Tata!]

Tata!, upravo se toga svi bojimo. Ženi oduzmu dijete jer nema dobar ormar, pobogu, a šta bi tek bilo sa ovim slučajem.

Iskreno se nadam da je ovo samo stilska figura ekstremnog karikiranja, a ne doista tako visoki prag usađene zastrašenosti od moguće represalije Centra.

Netko je napisao da nemamo muda... Opet ću ponoviti, nisam u mogućnosti donositi tako veliku odluku u ime svojih roditelja i ostatka obitelji.

Možda da bi olakšala sebi i skupila podršku roditelja i obitelji, pokušaj im isprintati ova silna vijećanja i reakcije oko ove teme, neka pročitaju u miru, možda im otvori oči... nismo profesionalci koji daju najbolja rješenja, ali smo normalni mladi ljudi sa visokosenzibiliziranim stavom zaštite prema djeci, većinom nas nije sudbina nimalo mazila i osjetili smo težinu loših procjena i poteza u životu na vlastitoj koži ili iz iskustva drugih oko nas...

a bojim se da naši roditelji ne razmišljaju tako moderno i osvješteno kao današnje roditeljske generacije i da se ne snalaze najbolje u ovim novonastalim društvenim situacijama, rastava, neskladnih brakova i veza, povampirenja karaktera partnera, rastajanja i sastajanja i sl... ipak se u njihovo vrijeme brak držao više manje u okvirima patrijarhalne stege, a disciplina nad djetetom još uvijek utjerivala šibom... nekako sam mišljenja da im se zato lampica alarmantnosti bitno kasnije pali, nažalost nesvjesni posljedica egzaltiralih u tom međuvremenskom "delay-u"!

[Nataša,Sarajevo]

Oprosti za grube riječi.
U tako teškoj si poziciji da ti najmanje od svega treba da ti neko prisjeda na muku.
To što se sa tim djetetom dešava očito sve nas izbija iz cipela a ni ne znamo ga, zato je tvoja briga prema njemu u odnosu na našu nemjerljiva...

Nemoj samo da se desi da dijete odraste pa da ti u oči kaže, tebi i svima vama - bili ste tu, vidjeli ste sve, znali ste sve, a niste poduzeli ništa.

[tanjads]

Ja se ne bih ispricavala, mislim da su reakcije sasvim primjerene. Lisca je pitala za savjet, vrlo dobronamjernih savjeta je i dobila i ...ništa. Osobno me uznemirava ta situacija, sad kad sam s njom upoznata i uzasava me stav koji s jedne strane kaze "stalo mi je do djeteta", a s druge "ja ne mogu preuzeti odgovornopst za cijelu obitelj". Odgovornost je SVAKE osobe koja zna za zanemarivanje, zlostavljanje i sl. da reagira.

Priče o oduzimanju od strane CZSS su apsolutno neopravdane i puste bajke. Slučajno znam kako to funkcionira i CZSS oduzima djecu samo u vrlo ekstremnim slučajevima, a i tad vrlo rado udomljavaju dijete kod članova obitelji i rođaka koji su normalni i voljni preuzeti dijete. Obzirom na situaciju o kojoj Lisca piše, vjerojatnije bi CZSS stavio mjeru nadzora nad roditeljskom skrbi (tj. da 1X tj. netko iz Centra dolazi u obitelj pratiti situaciju i savjetovati).

Lisca, ti sve to lako možeš saznati ako se raspitaš na svom CZSS, ne moraš odmah ni prijaviti. Strahovi o kojima pišeš nemaju veze s realnošću našeg sustava. Istovremeno, to ti je dobra isprika pred samom sobom što ništa ne podizimaš. Obzirom da si odrasla osoba, to je tvoja odluka, a ne odluka tvojih roditelja! Iskreno, dijelim frustraciju mnogih koji su se ovdje javili i dojam da ovom prepiskom samo pereš savjest dok tvoj nećak ne dobija pomoć ni od koga.

[tajchi73]

ima li novosti? Iskreno se nadam da je sve u redu. JAVI!!!!!

[retha]

Ovo je prestrasno za citati..

[Lili75]

Lisca,

jeste li uspjeli nešto napraviti? kako je malac? priča me je užasno potresla, da jedno tako malo biće toliko pati, vidim da mu želiš iskreno pomoći, nadam se da si se "pokrenula" da ne bude prekasno.

Mače malo....

[Trina]

Da, i mene zanima što je sa djetetom, jeli se situacija išta promijenila ili je po starom?

[Nataša,Sarajevo]

Ima li iko ikakvih novosti vezano za cijeli ovaj slučaj???

[DiLala]

Čitala sam sve od početka do kraja, sve se nadajući da ću na kraju pročitati da se nešto desilo - pokrenulo. Zaista se nešto mora napraviti - prijaviti taj slučaj ipuno puno razgovarati sa tvojom sestrom - bilo bi najbolje da ode od tog tipa - sve je moguće samo da se što prije nešto promijeni. Trebala bi to prijaviti a ne slušati roditelje - oni ponekad šute o takvim stvarima jer ih je sram, misle više na sebe nego na unuka.Cijelu tu situaciju gledaju vjerojatno s aspekta - što će ljudi reći, tak si mislim jer sam imala takvih iskustava, mislim.... koma je cijela priča, pretužno. Javi se da znamo šta je i molim te poduzmi nešto.

[makedonka]

Posto sam nova claniva, sada sam citala za ovog decaka. Sta je bilo ?
Gde je decak? Strasno!!!!!

[sorciere]

da je nešto poduzeto - sigurno bi bilo napisano.

ovako...

[linolina]

Možda obitelj ima neke svoje probleme zbog kojih vjeruju da nisu kandidati za udomljenje, usvojenje, a Lisca o tom nije pisala.....Ako među njima nema nasilnika i sl., ne vidim zašto bi trebalo dijete u dom (doduše, govorim iz logike-nadam se da je tako)....
a i sestra očito kondome drži po komodama za ukras (zločesto, znam) pa bi odmah trebali i bebu (nju nitko ne spominje) uzeti-kako drugačije, nažalost, ukoliko se mama ne opameti i ne sredi, čemu čekati posljedice, da bi se raegiralo.
Lisca, uvijek se plašimo zla koje je daleko, a ono ispred nosa nekad ne vidimo-pišeš o zlostavljanjima i pedofiliji- to se i u kućama događa, za ovo prvo znaš, a za drugo-šanse od problematičnog očuha i doma su statistički gledano li-la....Ako je sve po starom-onda je još gore-dvoje djece, mala zahtjevna beba, s druge strane-možda tip sam odseli, ako mu je samo do sexa i zabave....

[linolina]

....ah, da je to barem izoliran slučaj