Vrticka zimovanja i ljetovanja

[larmama]

L ide u mjesovitu sportsku grupu 4-7 godina i njihove tete organiziraju zimovanja i ljetovanja za svu djecu bez obzira na godine.
Moja curka za zimovanja nije bila zaintereserina no vec je prosle godine pokazala zelju za ljetovanjem. Zimski sportovi ju ne privlace, nije zimski tip . S obzirom da do proslog ljeta nije nikada ostajala nigdje spavati uspjela sam ju brzo odgovoriti. No proslo ljeto je ostala s bakom 5 dana na moru i to je proslo odlicno. I ona i baka su bile spremne na to.
Sad se njena grupa vratila sa zimovanja i izvjesen je papir za ljetovanje na Rabu (San Marino). Bili su tamo i prosle godine.
I vec tjedan dana imamo pregovaranja oko toga , ona zeli ici , a MM i ja nismo za to.
Jednostavno milsimo da u vrtickoj dobi nema potrebe za takvim izazovima.
Sto vi mislite o tome ? Ne sjecam se da sam u knjigama o odgoju djece nasla nesto o tome. Bas me zanima sto strucnjaci o tome kazu. Da li je vrticka dob prerana za tako daleke puteve. Mozda netko ima kakav link o tome.
Ona tu svoju zelju jako dobro artikulira. Mama ja jako zelim ici, meni ce tamo biti prekrasno. Ja više ne znam što da joj kažem, a sad sam počela i razmišljati da li sam u pravu.

[clumsy mom]

Ja sam prvi put otišla na letovanje sa 6 godina, sa predškolskom grupicom i nepoznatim tetama. Bilo nam je sjajno mada meni to nije bilo prvo odvajanje od mame i tate (često sam odlazila za Skopje kod tetke i tamo ostajala preko mesec dana u cugu).

Tete su bile učiteljice iz grada (ja sam seosko dete te su mi bile nepoznate), bile su već seniori što se vođenja školaraca na letovanje tiče tako da su bile iskusne po svim pitanjima (zdravlje, novac, bezbednost, vožnja...).

Ostali smo 10 dana i vratila sam se čitava, zdrava i prepuna utisaka. Ipak tada su bila druga vremena...Ili smo mi imali drugo sedište i gledište :/

[Mima]

Ja kao dijete nikada nisam išla na takva organizirana ljetovanja ili zimovanja bez roditelja, niti sam za tim imala ikakvu želju. Dobro se sjećam da mi je bilo prilično teško brinuti se za sebe i na običnim izletima, uvijek sam se sporo oblačila, gubila sam stvari, smočila bi se.
Možda su me baš trebali slati na takve stvari, da se očeličim

Ja mislim da si u pravu, i da je vrtićka (pa i niži razredi osnovne škole) dob prerana za takve izlete. Meni ne ide u glavu da se u vrtićima organiziraju jednodnevni izleti već za trogodišnju djecu bez roditelja :shock: , da se petogodišnjaci vode na zimovanje, prvašići na plivanje - uopće mi nije jasno čemu ta prerana odvajanja od roditelja, kako se tim tetama uopće da preuzimati takvu odgovornost. Ma baš si dobro napisala da u takvoj ranoj dobi zaista nema potrebe za takvim izazovima.

[Zdenka2]

Ako dijete želi ići zašto joj ne vjeruješ? To nije za sasvim malu djecu, ali za šestogodišnjake koji žele ići sigurno jest. M. je bio dva puta na moru s vrtićem i to su mu predivne uspomene. Dapače, inzistirao je da i mi idemo na more na isti otok, kako bi nam mogao pokazati sve što je tamo vidio. Imala sam potpuno povjerenje u tete koje su ih vodile i sve je bilo u najboljem redu.

[Mukica]

Oskar je zelio ici i ja sam ga pustila.
Bilo mu je predobro...

Ja cesto mislim da nisu djeca ta koja nisu spreman na odvajanja i neke izazove nego su roditelji ti koji nisu spremni - djete to osjeti i ponasa se u skladu s tim... a vjerovatno je i obratno...

ja svoje klince cesto pustam da rade ono sto neke roditelje uzasava i ne bi dopustili svojima...

ukratko - ja mislim da svako treba napravit onak kak on misli da je najbolje za njegovo dijete, a ako je to razlicito od onoga sto bi ja napravila - meni ne smeta

[yaya]

ukratko - ja mislim da svako treba napravit onak kak on misli da je najbolje za njegovo dijete, a ako je to razlicito od onoga sto bi ja napravila - meni ne smeta

Mi smo prošle godine Sonju nakon duuuuuugog nagovaranja "pustili" na more s vrtićem. Htjeli smo da joj zadnji vrtički dani ostanu u najljepšem mogućem sjećanju, a tako je i bilo. MM i meni je bilo koma ali Sonja je s mora došla puna lijepih doživljaja. Tad nam je bilo žao što smo ju pustili ali kad nam se vratila znali smo da smo donijeli dobru odluku.

[piplica]

Meni bi bilo najbitnije da imam potpuno povjerenje u tete koje ga vode, to moraju biti tete koje ga dobro poznaju. Lani je moj F. trebao ići sa vrtićem na snijeg, tada kao šestogodišnjak, mi smo se složili sa time, ali na kraju nije bilo dovoljno prijavljenih da idu naše tete, nego samo tete iz druge skupine, pa smo odustali. Iako mi se te tete čine O.K. ne bih se u vrtićkoj dobi usudila dijete poslati sa nekim tko ga ne poznaje.

[tanja_b]

Ja cesto mislim da nisu djeca ta koja nisu spreman na odvajanja i neke izazove nego su roditelji ti koji nisu spremni - djete to osjeti i ponasa se u skladu s tim... a vjerovatno je i obratno...

Ovako se i meni čini. Meni je i dan-danas krivo što me roditelji nisu pustili na zimovanje s vrtićem, a imala sam dojam, onda kao i sada, da moja mama nije bila spremna za to.

Iako, sad, s pozicije roditelja, ne znam bih li pustila dijete samo s vrtićem i u kojoj dobi. Sad (3 i pol godine) je još definitivno premali i pre-nesamostalan, a kako će biti za godinu-dvije, ne znam...

[MikiMama]

Htjela sam svoju 4,5-godišnjakinju poslati s vrtićem na skijanje. Ona je bila ta koja nije htjela ići, jer se tamo trebalo spavati "bez mame". Nisam silila. Možda će slijedeće godine sama poželjeti ići.
U svakom slučaju mislim da je najvažnije da li to dijete želi ili ne. Meni se čini da su takve stvari važne za djetetovo (a i roditeljsko) osamostaljivanje, dok dob ovisi o djetetu.

[larmama]

Moja je prosle godine bila spremna za prvo odvajanje (navrsila je 5 godina) i zaista je to odradila s bakom bez ijednog tužnog dana. Do tada se nikada nije odvajala od nas. Nemamo baka servis i nikada nije ostajala sama kod nekoga. Ljeto prije kad ju je baka pitala da li hoce ostati s njom na moru samo je odgovorila a mama i tata ?
Tako da sto se tice odvajanja spremna je na to, naravno njene tete idu s njima. Ne bi bila spremna na druge tete.

A naravno ima i ovih tehničkih dilema, voznja autobusom (pojasevi su u najboljem slučaju u dvije točke) , vožnja trajektom.

[Ines]

moja L. je isla lani na ljetovanje s vrticem, bilo joj je super i vec planira da ide i ove godine
imala je pet i pol.

[gita75]

Luka je išao na sva ljetovanja i zimovanja s vrtićem, kasnije u školi s Nazorom. Prve godine kad je išao rekla sam mu da se niš ne boji, ako mu bude jako ružno mama će doći po njega.
Uvjek mu je bilo super, dobro se zabavljao i uglavnom nije imao vremena ni na telefon samnom popričati.
Interesantno je kako se uvjek vratio malo odrasliji i samostalniji nego što je otišao.

[davorka]

Ja Dinu nisam slala na ljetovanje niti zimovanje s vrtićem dok nije navršio 6 godina jednostavno zato jer kad bih ga pitala da li želi ići on bi odgovorio da ne želi. Sa 6 godina je prvi put izrazio želju da bi išao. Poštovala sam to. Oliver je išao prvi put na ljetovanje s vrtićem prošle godine, tada je imao 4,5 godine. Svi prijatelji su mi se isčuđavali jer me dobro poznaju u stilu: kako si ga pustila. Jednostavno. Oni nisu isti tip djeteta. Oliver je puno samostalniji, društveniji, lakše se uklapa i nalazi prijatelje... Oliver je inzistirao da ide i svaki dan nas je tjedan dana odvlačio do panoa da ga upišemo za ljetovanje jer će na kraju biti sve zauzeto i on neće moći ići, a on to jako želi. I jedan dan je muž popustio i upisao ga. Bilo mu je zaista lijepo, nikakvih problema nije bilo, svaki dan smo se čuli samo da mu čujem glas i on meni i da provjerim kako je, tete su izuzetno brižne i to mu je bio prekrasan doživljaj. Kad se vratio samo je govorio kako mu je bilo lijepo i kako su im tete to "lijepo priuštile".
Ove godine je sa 5 godina bio na zimovanju i bilo mu je prekrasno, a na ljetovanje ide isto i to ovaj put sa bratom jer su tete dozvolile da ide i Dino s obzirom da termin pada kad završi škola.
Zato ti je moj savjet: pusti dijete neka ide, očigledno je spremna na to.

[anjica]

ja sam isla i na ljetovanja i na zimovanja s vrticem i bilo mi je super
ako dijete zeli, zasto ga ne pustiti

[aleksandra70vanja]

izgleda da sam ja ovdje jedini panicar
kad vidim ono dijete što se skoro utopilo na utrinskom bazenu, pa ona curica što je bila s vrtićem u austriji i isto se skoro utopila skamenim se
ne mogu je držati pod staklenim zvonom, ali ja se jednostavno bojim
a nije mi nevažan razlog, mada je banalan prema ovom gore, da još ne zna obrisati sama guzu
ima 4 god 10 mj

[Strobery Shortcake]

Ja sam na "jesenovanja" išla sa vrtićem sa 4 i 5 godina starosti. I bivalo bi mi super, mama i tata bi uvijek naštelili posjetu predzadnji dan, pa se nismo rastajali, već bi me tad i pokupili kući.
I da, ne mogu da zamislim da slijedeću jesen pustim E. na takvu avanturu . Ja se divim svojoj majci, koja je nevjerovatno dobro u sebi odrađivala svoje materinske strahove, i puštala nas da svijet istražujemo sami.

[mama courage]

izgleda da sam ja ovdje jedini panicar
kad vidim ono dijete što se skoro utopilo na utrinskom bazenu, pa ona curica što je bila s vrtićem u austriji i isto se skoro utopila skamenim se
ne mogu je držati pod staklenim zvonom, ali ja se jednostavno bojim
a nije mi nevažan razlog, mada je banalan prema ovom gore, da još ne zna obrisati sama guzu
ima 4 god 10 mj

još jedna paničarka. barem što se tiče vrtića, a nije da nemam povjerenja u tete. a i znamo brisati guzu.

[a zakaj]

antun je s 5 godina bio na zimovanju. jako je zelio ici, pa smo ga pustili.
ali nije mu bas bilo lijepo, zapravo, to je iskustvo o kojem nije puno ni htio pricati.
krivo smo procijenili, i zao mi je zbog toga.

[a zakaj]

mi smo brisanje guze poceli vjezbati nekoliko mjeseci prije skijanja, dobro nam je doslo da imamo takav cilj.
iako, nije mu ta vjestina previse trebala, kakao je 1x u 7 dana

[Ailish]

Sigurno ovisi o djetetu ali 5-6 godina je možda neka tipična granica za ovakvo odvajanje. Prije 5 ne bih na to ni pomišljala.

[Mima]

Ja recimo ne bih prije 8.

[aleksandra70vanja]

mi smo brisanje guze poceli vjezbati nekoliko mjeseci prije skijanja, dobro nam je doslo da imamo takav cilj.
iako, nije mu ta vjestina previse trebala, kakao je 1x u 7 dana

ma zna ona i hoće, i uglavnom to dobro napravi (ako nije prerijetko, sorite na detaljima), ali meni bez završnog pranja to nije to
ali ja se bojim i boldanog, moja V neće ni piškiti u vrtiću, a ovo drugo ni pod razno
a tete, da su, neznam kako požrtvovne i okretne, ne mogu oni na njih paziti u svakom trenutku
kad sam ja s njom 1 na 1, padne mi, povrijedi se, a kamo li ovako kad je teta 1 na njih 20
rekla mi je 1 teta iz vrtića da ona ne bi više ni pod razno išla s klincima na ljetovanje ili zimovanje, da ju je to koštalo previše živaca, prenaporno je

[Zdenka2]

Vodite računa o tome da je na ljetovanju mnogo lakše nego na zimovanju. M. nije nikad bio na zimovanju s vrtićem - prijavio se samo posljednje godine, ali kasno, kada više nije bilo mjesta.

[larmama]

baš zavidim MMu on je odlucio da ne ide, a ja vazem, trazim razloge za i protiv

[modesty71]

Sjećam se kad sam ja bila, sa 6 godina, i na zimovanju i na ljetovanju, da mi je bilo super. No, sjećam se da je bilo i djece koja su plakala za roditeljima.

Inače, kad me uhvati šiza da mi treba malo mira, onda maštam o tome kak ću kćer poslati na ljetovanje/zimovanje, a ja ću se odmoriti. Ali kad malo razmislim, nisam sigurna da li ću mirno spavati. Svašta bi se moglo dogoditi. Zbilja treba imati povjerenja u tete.

[Sanja]

Ja recimo ne bih prije 8.

Drago mi je da još netko misli tako, pa ne ispadam dežurna paničarka.

[Natalija]

Ja se i danas sjećam ljetovanja na Rabu s kojima sam išla u vrtiću, dakle sa nekih 5, možda 6 godina. Jako lijepa uspomena, znam da su se moji roditelji brinuli kako će sve proći ali nije bilo nikakvih problema.

Imam i slike iz tih dana pa se sjetim npr. mi svi klinci u badićima, tete nas poredale jedan iza drugoga i mažemo si i trackamo leđa kremom za sunčanje, kao zmijice....

[flower]

ja sam prvi put isla s 5,5 god. bilo mi je ok, samo nisam sigurna da sim imala pravi izbor.
ona ne zeli ici, kaze - ma daj, ja cu biti s vama, to je ljetoooo ( a ljeti se ne ide u vrtic)

[piplica]

Mislim da je bitno da dijete nije premaleno, da razumije koliko će biti razdvojeno i da se tome veseli. Mi još naše klince nismo slali, ali kada smo razmišljali o tome uvijek nam je bilo važno da prvi put ne ode predaleko. Naime, kako postoji praksa da se djeca svakodnevno čuju sa roditeljima, htjela bih ostaviti otvorenu mogućnost da odemo po njega ako vidimo da je žalostan. Naravno ne bi to napravili ako bi jedamput zakmečao na telefon, ali ukoliko bi se to ponavljalo, svakako bi otišli po njega. Isto bi napravili i ako se razboli.
Ja, za razliku od Zdenke2, više strahujem od ljetovanja nego od zimovanja. Iako znam da su na snijegu moguće povrede, ne bojim se toga koliko utapanja, to mi je oduvijek noćna mora...

[larmama]

flower, moja i za to ima dobar odgovor
to je krajem 6 mjeseca, pa ona kaže neću ići opet u grupu pored :/

[flower]

mi stvarno sve iskemijamo (ukljucujuci i to da ide samnom na posao) da ne ide u dezurstva.

[mim]

Kod nas vrtićka ljetovanja i zimovanja nisu dolazila u obzir. M. nije bila dovoljno samostalna da bi je pustili. Kad je završila 1. razred išla je na ljetovanje jer je to sama željela, ali tada je već bila starija, znala se služiti mobitelom, telefonskom govornicom, znala je u pošti tražiti marku i napisati razglednicu, opreznije komunicirati s nepoznatima, prijaviti učiteljici "stričeka" koji ih je fotografirao na plaži....a važno mi je bilo i to što ih je vodila njena učiteljica u koju imam povjerenja. Da je bila neka nepoznata ne bih je pustila.

Problem je u tome što roditelji pošalju djecu koja za to nisu spremna. S M. je bila jedna curica koja je naoko vrlo samostalna, ali se tek na ljetovanju pokazalo da nije bila spremna za odvajanje od roditelja. Plakala je 3 dana dok njeni nisu došli po nju i M. se ta tri dana sjeća s gorčinom. Čak je rekla i to da im je L. pokvarila ljetovanje. Od tog plača pate i druga djeca, a ne samo ono koje je tužno.

[Zdenka2]

Ja isto tako ne bih pustila dijete s nepoznatom osobom i nepoznatom djecom. Sasvim je nešto drugo kad dijete ide sa svojom skupinom i svojom tetom. Ujedno, ta teta poznaje dijete i može procijeniti je li spremno na odvajanje ili ne. Djeca se u tome razlikuju - netko je spreman s 4, a netko nije ni s 10. Moj M. je bio spreman upravo onda kad je išao i drago mi je da nismo stavili svoj strah u prvi plan (bila sam jedina mama koja je ridala, ali tek kad je autobus otišao), jer bi propustio nešto što je za njega bilo divan doživljaj, a doživotno će mu biti lijepa uspomena iz djetinjstva.

[magriz]

ja sam prvi put bila na ljetovanju s 5 godina s vrtićem - tjedan dana u rovinju - bilo je predobro
nakon toga zimovanje s vrtićem na platku tjedan dana - savršeno

nakon prvog i drugog osnovne 2 tjedna na cresu, nakon trećeg 2 tjedna na ugljanu...

od tada po 6 tjedana u komadu kod dida i none...

grupna vrtićka i školska ljetovanja su mi ostala u najljepšoj uspomeni i bilo bi mi žao da sam ih propustila...

i F će ići, kad bude malo veći...

[Loryblue]

ja bi svoju pustila.
samo ne znam kako bi se tete provele: bi li istrpile šeficu do kraja turneje ili bi me zvale da je dođemo pod hitno preuzet.
naime, šefica je u stanju i najluđega ispametit. o pametnom onda ne tribam ni govorit.

[larmama]

mi stvarno sve iskemijamo (ukljucujuci i to da ide samnom na posao) da ne ide u dezurstva.

kod nas djeca ne smiju dalje od porte

[Deaedi]

Moja je nedavno ostala prvi puta u igraonici (bez da sam je ja gledala) pola sata. Dobila sam napadaj panike (ko Soprano ) i trcala ko luda natrag.

Mislim da do skole nista od izleta i ljetovanja/zimovanja...