Koju metodu primjeniti na odgoj mlađeg djeteta?

[MikiMama]

Evo primjer:
igraju se u pješčaniku, vrijeme je da krenemo doma, zovem ih, ne šljive me - još samo ovo, još samo ono, još samo toliko minuta, ... - starija dolazi, mlađoj ne pada ni na kraj pameti - ajmo ljubavi, vrijeme je, napravila si već ..., prošlo je ..., itd ... - ne pomaže! U međuvremenu starija mora na WC, WC je malo dalje, moramo se maknuti od pješčanika, mlađa ni da bi! Starijoj frka! MORAM s njom!

I šta sad?

Moram s velikom, a mala neće!
Ne mogu ostaviti malu, a velikoj trebam!

I kako sad? Kako uvjeriti/objasniti/natjerati/odgojiti malu?
(Da ne mislite, mala je 2,5 godine, teoriju o toj dobi sam prošla, objašnjavala i objašnjavala maloj, ljubila je, ljutila se, hvalila i kudila, ...)

Srećom, ovaj put se priča odvijala u vrtiću, dakle u poznatoj i sigurnoj okolini, pa sam mogla otići sa starijom i malu ostaviti u pješčaniku. Ono što me posebno uznemirilo je činjenica da i kad me vidjela da odlazim (što sam joj prije najavila-nije reagirala) nije ni najmanje reagirala - ni makac! Morala ju je teta dovesti! A šta bi bilo da smo bili u nekom gradskom parkiću?

[štrigica]

spusti se na njenu razinu očiju i reci da je igra za danas završila i da sada idete...
tonom koji ne daje mogućnost pregovaranja ( vježbala mjesecima taj nježno-čvrsti stav) ali oni sad znaju kad ja nešto kažem tim tonom da to znači odmah a ne za 2-3 minute.......

[MikiMama]

spusti se na njenu razinu očiju i reci da je igra za danas završila i da sada idete...
tonom koji ne daje mogućnost pregovaranja ( vježbala mjesecima taj nježno-čvrsti stav) ali oni sad znaju kad ja nešto kažem tim tonom da to znači odmah a ne za 2-3 minute.......

čučim u njenoj razini ...
nježno-čvrsti ton treniram 4,5 godine, obzirom da kod starije pali mislim da je uvježban u priličnoj mjeri ...

[kate]

Unaprijed najavi dogovoreni odlazak kroz neko vrijeme, npr. za 5 minuta.

Meni je jedino pomagalo skretanje pažne, karikiram "Idemo vidjeti ima li novi crtić na TV-u"

[Mima]

Hm, može biti da sam ja stroga, ali nakon nekoliko upozorenja, ja bih ju podigla i odnijela.

[štrigica]

morat će ti netko drugi pomoć.... kod mene pali ovo...
ili ako ne dernjaj se pa neka te one mame svetice razapnu

[Karin]

MikiMama meni se isto događa s mojim 2.5godišnjakom. Kad je u nekom svom "filmu" ne šljivi nikoga. Mogu i otići i sakriti se a da ni ne trepne. Kliker mu proradi za 10tak minuta. Jedno popodne ga je tata zvao da ide s njim u dućan, on se nešto igrao i uopće ga nije doživljavao. Na kraju je MM pukao film i otišao je sam, a Marko kad je nakon 10 minuta skužio da je otišao bez njega udario je u takav plač da se sve orilo.
Kad smo doma i moramo nekuda, ponekad pali da npr. tata izađe van i zatvori vrata i kad on skuži da je otišao brže bolje trči za njim.
Vani nekad pali ovo što kate predlaže sa skretanjem pažnje, ali ne uvijek.
Eto, ne mogu ti baš puno pomoći, jedino da znaš da nas ima još takvih.

[maxovamama]

ja malenu dignem i odnesem. Ili to ili bi ispalila300 puta dnevno.

[Karin]

Eh da, moj mali ima 16.5kg a ja sam mjesec dana pred porodom Osim toga kad se počne "bacati" u rukama opasan je i po sebe i po druge.

[bundevica]

[quote="kate"]Unaprijed najavi dogovoreni odlazak kroz neko vrijeme, npr. za 5 minuta.

X

Ili im kažem možete se spustiti još pet puta i onda idemo kući.Pali!

[bundevica]

Spustiti na toboganu.

[meda]

Hm, može biti da sam ja stroga, ali nakon nekoliko upozorenja, ja bih ju podigla i odnijela.

tak bi i ja. najcesce tako i sad radim, makar kombiniram i sa najavom neke druge aktivnosti koja znam da mu ej zaniljiva, ne bih to nazvala odvlacenjem paznje, jer mi je to nekako licemnjerno. kazem da sad idemo raditi nesto drugo sto mu se svida.

[cvijetak]

Kod nas je u posljednje vrijeme bilo kakva promjena stanja (kako ja to zovem) prilično teška. Ako je unutra - ne želi van, kad odemo van (ipak, uz nagovaranje jer znam da voli biti vani) - ne želi se vratiti unutra. Isto je s kupanjem, oblačenjem/skidanjem i većinom toga. Ne pale najave, ne pali strožiji ton. Većinom bude ili uzimanje i obavljanje toga što treba uz glasno negodovanje (izbjegavam to koliko mogu, ali nekad ne ide) ili preusmjeravanje pažnje. A kad je u modu slušanja - onda sluša

[MikiMama]

Unaprijed najavi dogovoreni odlazak kroz neko vrijeme, npr. za 5 minuta.

Meni je jedino pomagalo skretanje pažne, karikiram "Idemo vidjeti ima li novi crtić na TV-u"

Ovo je nešto što pali kad imaš vremena pričekati 5 minuta, ali gore opisana situacija je trebala instant-polazak, jer se starijoj (nepunih 5 god) piškilo, a to nije moglo čekati ni pola minute, a nije se moglo ni unaprijed najaviti!
Dakle pitanje je šta napraviti/reći da te dijete posluša bez pogovora? :?

Jedino što sam u tom trenu smislila bilo je uzet dijete pod ruku i nosit je, a ona nek se dreči i bacaka ... (srećom bili smo u vrtiću pa sam ja otišla sa starijom, a nju je teta dovela za mnom, ali šta da nismo bili u vrtiću?)

[Strobery Shortcake]

Dakle pitanje je šta napraviti/reći da te dijete posluša bez pogovora? :?

Sa 2,5 godine, teško da možeš napraviti/reći bilo šta što bi izazvalo pespogovornu poslušnost (osim možda "odi da ti kupim sladoled/igračku itd. )
Kad je hića (a bila je) ja bih je isto pokupila, a dreku smatrala kolateralnom štetom. Šta da je umjesto potreba starije sestre, počeo pljusak?

[dane]

Ja bi uvijek najavila da idemo za pet minuta medjutim nije palilo ali je palilo tobogani , skretanje paznje tipa idemo sad pogledati one aute tamo itd.Sad imam bebaca koji nece da se pomjeri s mjesta dok ga zovem da idemo i sad probali sve .Zadja dva tjedna ja kazem idemo on naravno se igra ja ga pustim jos minutu dvje opet kazem idemo on nista i onda ga uzmem i odemo .Prvi tjedan se derao i lezao na podu sad nista nakon stadardnog idemo on se jos malo poigra i ja kazem idemo on se jos malo poigra treci put kad kazem idemo on mi da rukicu i idemo

[Anci]

Ja se u ovakvim situacijama nalazim svaki dan.
Odvagneš čija potreba treba biti prva uslišana i tako napraviš.
Budeš spremna na to da će se uvijek netko ljutiti i na to ima pravo. Dijete je.

[melrose]

Presjekla. Uzela ju u ruke, rekla da ima pravo biti ljuta (bila bih i ja kad sam bila mala- to uvijek pali) i putem objasnila situaciju. kod nas to završi tako, a za nagradu mu uvijek ispunim neku negovu željicu (priča, bonkas, posjet videoteci, zajedničko gledanje crtića itd). mislim da su te situacije u kojima i oni moraju podredit svoje želje svakodnevnom životu i zajedničkim potrebama i za njih korisne. moj je lutak u početku isto pružao otpor ako ne bi bilo kao što on hoće, ali i to se vježba. s vremenom više oko toga ne pravi problem.