Što drugo reći...MC....
 |
|||
|
|
|||
Što drugo reći...MC....
J.Juul bi bio ponosan na tebeja pokušavam svojoj objasniti da ne mora svaka takva igra završiti (njenim) plačem i mojim ludilom. il ludilom bake koja ju vodi kod naših rođaka u igru. prvo: kao roditelj sam jako, jako svjesna da se ona voli igrati s djecom, posebice s našom rođakom. i potpuno je mogu shvatiti da čim se ja samo dignem sa stolice, ona problijedi. al teško da možemo kod ljudi prenoćiti... svakoj igri jednom mora doći kraj. stoga sam ja, mic-po-mic uvela tu metodu da se još smije igrati pola sata.... 15 minuta, 10 minuta... itd... naravno ja diktiram vrijeme, al ne da u posljednji tren skočim i velim: imaš jos 2 minute, nego da sama već na vrijeme počnem je pripremati da ima još jako puno za igrati... pola sata.... pa deset minuta (koji se naravno uvijek 2 puta ponove)... u svakom slučaju... ona pristaje na to i onda bez suza se polako odvaja... tako da sad još samo da naučim baku da primjenjuje taj način i mojoj sreći nema kraja
no kod godina tvog djeteta mislim da bi već unaprijed mogla reći: sad idemo kod ovih doma, i igrat ćemo se ovoliko i ovoliko i najavit ću ti kad budemo trebali se polako spremati, dat ću ti još vremena, no dovoljno si velik da znas da ne možemo ostati do ponoći. ako se pokažeš razuman, bez problema ćemo doći sutradan (na radost domaćina )... ne znam, nekako si mislim da dijete od 7 godina neke stvari može shvatiti... barem donekle... (naravno ne mora biti oduševljen s njima)...
a, ne - nisam ja nimalo izgubljena u odgoju (u prijevodu, možda, a to izgubljena u odgoju jako ružno zvuči, barem kad čitaš, ne znam kako je kad to napišeš). naravno da preispitujem neke svoje odluke i naravno da griješim, kako sam već rekla, ali sve u svemu, znam da radim više-manje onako kako treba. a to što sam otvorena za druge poglede na odgoj i s vama dijelim neke svoje životne situacije, nikako ne znači da sam kao muha bez glave kad su djeca u pitanju.
a moje djete meni itekako olakšava posao oko male bebe, zato jer:
- obožava svoju malu sestricu od prvog dana
- nije pokazao niti mrvicu ljubomore, što mislim da je puno za dijete koje je 6 godina bilo jedinac
- pazi i čuva svoju malu sestricu kao kap vode na dlanu.
a da nije uvijek anđeo, i nije. ali, mi smo vam jedna vesela obitelj, pa nam u većini slučajeva to nije neki problem. a kad prekipi lonac, znamo i vrištati. Ne znam koja je to metoda odgoja, ali znam da upali u većini slučajeva - onda vidi da je vrag odnio šalu i vrijeme je za onaj "klik" u glavi kad se iz malog čudovišta djeca pretvore u anđele.
e da, kakva je to 123-metoda?
Originally Posted by Hana_Sara
ne trebas mi niti ti niti drugi nadobudni roditelji sa jedno dvoje djece, ili oni koji imaju babu koja je imala petnaestoro djecegovoriti koliko sam u krivu.
Hana_Sara
nije uopće bitno na koga si ovdje mislila, ali mislim da je suvišno i ne baš lijepo ovako etiketirati neke roditelje
ne osjećam se uopće nadobudnom ako želim odgajati svoju djecu ("samo" dvoje njih) izbjegavajući kaznu
sad ispada da svatko tko ima jedno ili dvoje djece nema pojma o odgoju :/
ja najbolje poznam svoje dijete i znam kako bi na nju djelovala nekakva ograničenja i znam koji je bolji put
ja smatram da je kazna nuzan dio odgoja, pa bih kaznjavala i jedinca da ga imam. mislim da bih cak bila stroza prema jedincuHS, pobijas sama sebe.i ne trebas mi niti ti niti drugi nadobudni roditelji sa jedno dvoje djece, ili oni koji imaju babu koja je imala petnaestoro djece govoriti koliko sam u krivu.
Svatko ima pravo odgajati svoje dijete kako želi i umije. Tu smo da podijelimo svoja iskustva i poštujemo tuđa, a ne da nekome govorimo kako bi on trebao ili ne trebao odgajati svoje. A kad čujem nešto tipa ti nisi dobra mama zato što radiš nešto što ja ne...stvarno mi dođe muka. Zato...dosta prepucavanja...volite svoje anđele i uživajte u njima, a ne trošite previše vremena na brigu o tome kako netko drugi odgaja svoju djecu.
dokle god fizički ili emocionalne ne zlostavlja svoje dijete
u našoj zemlji postoji zakon koji to zabranjuje (fizičko zl.)
MGrubi,
budući često (čitaj: svakodnevno) iščitavam forum,
imam osjećaj kao da te znam pa tako i poriv priupitati te oko onoga s djetotovom željom za kupanjem i tvojom pričom kako ima samo hladne vode?
ispast će kako sam pala s Marsa i odmah napadam
djeca su nam bliske dobi i inače mi se jako sviđaju tvoji postovi i doimaš se jako sigurnom u svoje stavove, kao i osobom koja sjajno kontrolira svoje 'lošije' emocije, na čemu ti gotovo uvijek zavidim
zanima me kako ti, a i ostali, ofkors 8) gledaju na ta 'laganja'?
ja ih nikada ne koristim i u takvoj situaciji bih vrlo direktno rekla da mi se sada ne da kupati ga i da ćemo se kupati navečer..
nemamo centralno, bojler se treba upaliti i za jedno 30-40min će biti tople vode
tehnički nije laganje
samo čeka trenutak da mi mala kažem da upalim bojler i da če se kupati poslije ....
kako gledam.. pa to mi je trenutno riješenje, ne vidim negativnu stranu pa mi se čini ok
dakako, nastojati ću priču prilagoditi njenom razvoju shvaćanja stvari oko sebe
do trenutka kad ću postaviti JA-zahtijev: JA sam umorna , molim te da to odgodimo kad se malo odmorim (za 1,2 sata) ili za sutra...
kontroliram neke emocije, npr. skroz sam slaba da pređem preko ovisnosti o slatkom ili izdržim dijetu itd ...
slaba sam za sebe
e da, to kupanje je bilo navečer oko 21-21,30, tako da imam samo opciju : sutra
rekla sam joj da ne želim, da bolje sutra .. ali Nera je uporna i tvrdoglava
I ja iskreno želim dijete koje ne treba kažnjavati, s kojim se sve da lijepo dogovoriti jer ja sam uvijek za dogovor, ako treba i kompromis, ali koliko god mu čitav njegov život pokušavam pružiti maksimum od sebe, toliko mi se sve više čini da je umjesto da to nauči cijeniti, samo naučio iskorištavati tu moju spremnost na dogovor i uvijek pronalazi načine da provede svoju volju i to čak i na silu............duboko osjećam da je ugrožen moj integritet kao roditelja i koliko god ja bila kriva, je li puno od trogodišnjeg djeteta očekivati da u jednom trenutku shvati da se ne moramo uvijek i non-stop svađati oko toga da ne mora i ne može uvijek biti onako kako on hoće i kako si je on zacrtao - možda i čisto iz neke tvrdoglavosti i inata............
moje je dijete prilično tvrdoglavo
skiciram: u stanju je lažno plakati pola sat kad nije po njegovom, uredno se naduri na mene kad mu nešto odbijem (ali bude tako sladak, da se nakon nekog vremena oboje počnemo kesečiti), bacanja po podu - više je riječ o podvrstu u vidu istočnjačkog klanjanja nekom božanstvu i tugaljivog jaukanja - su i više nego česta...
ne mogu ni nabrojati koliko je ljudi komentiralo njegovu snažnu i jasnu volju (tako ja percipiram njegovu tvrdoglavost 8) )
al' ja i dalje derem po čistoj istini isamo istini, s tim da uredno dodajem popratna objašnjenja - bilo tehničke, humanističke, ili kakve već, prirode ...
i to doista pali
mišljenja sam da kazne treba izbjegavati,ali ima trenutaka kada je to jedino moguće rješenje jer razgovor i opomena više nisu dovoljni.
mišljenja sam da kazne treba izbjegavati,ali ima trenutaka kada je to jedino moguće rješenje jer razgovor i opomena više nisu dovoljni.
Stijena, ti možda samo imaš danas takav dan
Nemoj to tako gledati. Ja sam isto za razgovore i razgovore...nemoj to gledati kao njegovo iskorištavanje tebe. On je dijete. Vidim da si trudna i za koji mjesec će ti biti još teže. I ljepše, naravno, ali je zahtjevnije. Nemoj se upetljati u to da od njega očekuješ previše, bit će vam oboma samo puno teže.
Ja sad vidim da neke stvari koje ja ponavljam, njoj ulaze u glavu.
Nažalost u zadnje vrijeme ovakvi dani su sve češći..........i on vidi da su se neke stvari u našem odnosu (naravno) promijenile (sad bi uporno skakao po meni, a prije mu to, kad je bilo "dozvoljeno" i nije bilo tako jako napeto) jer kad počne divljati u ponoć, a ja ne znam više kak se zovem, više mi nije do razgovora, živci automatski popuštaju i osjećam se jadno i bijedno i pitam se gdje sam JA pogriješila, kako ispravno reagirati jer moje dotadašnje reakcije očito nisu urodile plodom, kazniti (za što i kako?) ili ostati mrtav-hladan (što je opet nemoguće), ponekad vidim da se gubim, a on polako preuzima kontrolu nad svim aspektima našeg života..............ima čitava masa svakodnevnih banalnih primjera gdje pričanje, razgovor, odlučnost, upornost jednostavno ne pale.
Znaš što, i moja je znala biti luda dok sam ja bila trudna...al je barem spavala
E da, i ja sam prije puno češće znala poviknuti. A sad se stvarno ne sjećam kad sam zadnji put viknula na nju...
U početku sam se kontrolirala, a sad mi je to nekako, ne znam kako bih rekla, valjda su mi se živci udebljali 8)
Znaš što, i moja je znala biti luda dok sam ja bila trudna...al je barem spavala
Viktor ustaje u pola sest ujutro. Nema vraga da ga natjera opet u krevet....Ja sam zombi, ali valjda se pripremam za mnogo ozbiljnije zombijanje.
Potpisujem ovo - lud. Lud on, luda ja.
Samo nam se tata izvukao jer je postao persona non grata za Viktora.
Totalno projicira jos nerodjenu konkurenciju na trenutno jedinu koju ima....
Ma strasno...
Ali izdrz'o je Mujo i gore...
ako osječaš da ti jeintegritet ugrožen, moraš ga braniti
to je zdrava reakcija
ti imaš pravo reči: JA ne želim, JA neću ...i pri tome ostati tvrdoglava
to je tvoje pravo
samo prihvati da u djetinstvu ima i loših dana, tj. dana kad si tužan, iznerviran ...
on ima pravo na tvoje odbijanje narušavanja tvog integriteta reagirati negativnim emocijama: ljutnja, tuga .. biraj
neka se nauči sa tim nositi
jako je bitno da pokažeš obranu svog integriteta jer ga tako učiš kako se brani integritet u društveno prihvatljivim okvirima
http://www.zarez.hr/117/zariste3.htmTa je razlika razumljiva s obzirom na različit društveni standard. No u oba slučaja, u Danskoj i u Hrvatskoj, danas se događa da roditelji često postaju sluge svoje djece, potpuno im se podrede. To je tipična reakcija na borbu protiv autoritarnog odgoja koji su dobili sami roditelji. Bilo bi netočno reći da u takvoj situaciji "djeca vladaju", jer djeca nemaju nikakve želje za vladavinom, ali ako se roditelji posve povuku i sve prepuste djeci, ja to zovem "nevidljivim" roditeljima, onda djeca iz nužde počnu upravljati čitavom obiteljskom situacijom. Kad su djeca u središtu pozornosti, kad se sve "vrti" oko njih, za njih je to jednako loše kao i za bilo koju slavnu osobu: ona postanu usamljena. Kad se nalazite u središtu, više niste dio grupe. Izolirani ste. I ljubavni odnosi u kojima je jedna osoba pijedestalizirana raspadaju se iz istog razloga. Djeca posebno dobro razumiju da ta vrsta asimetričnog odnosa nije ljubav, u njoj nema topline uzajamnosti, ali jedino što u njoj mogu napraviti je tražiti još, jer jedini jezik koji razumiju djeca permisivnih roditelja tiče se iziskivanja ili gomilanja, a ne izgradnje odnosa s vlastitim roditeljima. Ljubav koja se pokazuje tako da se djetetu daruje sve što god dijete želi stvara egocentrike, čiji je apetit naravno nemoguće zadovoljiti, pa roditelji počinju "pucati" i pokazivati sve veću agresivnost, okrivljujući dijete za obrazac ponašanja koji su sami proizveli.
Slamanje nakon adoracije vs. toplina uzajamnosti
Djeca su uvijek kooperativna s onime što im nudimo, ali mi smo ti koji ustanovljujemo modele ponašanja. Ako ih prvo tretiramo kao princeze, a onda se počnemo čuditi kad je dijete kasnije vječito nezadovoljan kućni tiranin, dakle jasno je da to dijete surađuje s modelom ponašanja koji smo odabrali i koji provodimo, tada nešto nije u redu s nama, a ne s djecom. Najčešći rezultat takva odgoja je slamanje djece fizičkim i psihičkim nasiljem u trenutku kada roditelji zaključe da ih više nisu u stanju "opsluživati", što je najgora moguća varijanta. Za slamanje djeteta potrebno je jako malo vremena, možda svega tri mjeseca, da bi posljedice ostale s tom osobom čitavog njezinog života. No čak i ta metoda slamanja djece funkcionira kratkoročno, kada je riječ o predškolskom ili školskom uzrastu. Čim dijete postane punoljetno, bilo emocionalno, bilo psihičko, bilo fizičko slamanje djeteta roditeljima se osvećuje na način da djeca s njima prekidaju ili bitno zahlađuju odnos. Nasiljem ništa ne postižem
je si možda čitala J.Juul: Kako reći NE mirne savjesti ?
ne očekuj hvala-za-odgoj sad, nego za jedno 20-25g kad i sam postane roditlje
spojiš inteligenciju i tvrdoglavost dobiješ "osvajača", hoće i nalazi način da dođe do svog cilja
mislim da taj zahtijev da on shvati da ne mora uvik biti po njegovom,.. ne znam kakvi su 3-godišnjaci .. možda je to preapstraktno razmišljanje za tu dob
srela sam odrasle ljude koji ne mogu shvatiti da je kompromis bolje riješenje
za svađu je potrebno dvoje, ti uvijek imaš izbor povući se iz svađe, JA neću, JA ne želim .. tvoja zadnja i rasprave više nema
uhvati se drugog posla
samo pripazi da njegova želja za pobjedom nije posljedica nedostatka nečeg drugog, neke potrebe (npr. za konstruktivnom igrom sa tobom, tvojom nježnošću.. i sve u tom stilu)
jer onda on može raditi jedinu stvar za koju zna da ima 100% tvoju pozornost na sebi tj. svađa ili sukob
djeca imaju jaku potrebu da ih roditelji "vide"
"sam nisam ništa, ja postojim tek sa drugima" reka neki pametan čovik
mene se isto etiketira u "nasilnika" pa se nadam da vas je ovaj moj komentar malo osvijestio u tome kako zna bilo kakva etiketa ruzno zazvucati, kamoli kad je bas promasena...
zapravo ne. ne mislim da drukcije gledate na stvari zato sto imate manje djece, ali ipak mislim da velik broj djece donosi odredjeni kredibilitet, kao i godine majcinstva, uostalom. pa mi je zato bezveze pravdati se nekome ko prakticira metodu "razgovor razgovor i opet razgovor" kad ima jedno dijete i svo vrijeme svijeta.
OT ali, u zemlji gdje ja zivim isto postoji zakon koji zabranjuje zlostavljanje djece. ali bome po guzi ne ulazi u njega. 8)dokle god fizički ili emocionalne ne zlostavlja svoje dijete
u našoj zemlji postoji zakon koji to zabranjuje (fizičko zl.)
moja baba je odgojila 4-ero djece bez batina, bez pomoći muža, bez pomoći kućanskih aparata
razgovor, razgovoro, razgovor, a ona može pričati beskonačno
Stijena, to sa objasnjavanjem i pregovorima je ok, ali ne uvijek. Ti si ta koja mora podvuci i objaviti svoje granice. U nekim situacijama jednostavno nema pregovora i objasnjavanja. Tako je kako je i tocka. Svaka osoba, svako dijete ce pokazati kad je i da je frustrirano zato sto nesto nije po njegovom. Ali, Boze moj, i to je dio procesa ucenja, nosenje sa frustracijama.
I ja sam se prije znala uvuci u te beskrajne pregovore oko sitnica.I vidjela da to nicemu ne vodi. Sad kad vidim da je na pomolu neko moljakanje, nagovaranje na nesto, zicanje necega sto se ne moze dobiti itd. odmah u startu sasijecem, uz popratni pogled i ton.
ah te babe
btw MGrubi, super me ignoriras
jep, dijete ne zna gdje su tvoje granice i kad ih gazi ako ti ne reagiraš
frustracija je dio života, odrastanje je i učenje kako se nositi sa frustracijom
Zorana 8)Stijena, to sa objasnjavanjem i pregovorima je ok, ali ne uvijek. Ti si ta koja mora podvuci i objaviti svoje granice. U nekim situacijama jednostavno nema pregovora i objasnjavanja. Tako je kako je i tocka. Svaka osoba, svako dijete ce pokazati kad je i da je frustrirano zato sto nesto nije po njegovom. Ali, Boze moj, i to je dio procesa ucenja, nosenje sa frustracijama.
I ja sam se prije znala uvuci u te beskrajne pregovore oko sitnica.I vidjela da to nicemu ne vodi. Sad kad vidim da je na pomolu neko moljakanje, nagovaranje na nesto, zicanje necega sto se ne moze dobiti itd. odmah u startu sasijecem, uz popratni pogled i ton.
Ajde, priznaj, kako je kod tebe?
pa isto kao i kod tebe
zorana-potpis
zorana
tvoj post mogla sam i sama napisati
nisma htjela da ovo bude "ja sam tebi ovo, ti si meni ono..."mene se isto etiketira u "nasilnika" pa se nadam da vas je ovaj moj komentar malo osvijestio u tome kako zna bilo kakva etiketa ruzno zazvucati, kamoli kad je bas promasena...
mada, očekivala sam to
Back on topic
I potpisujem Zoranu.
Moja L ne spava više po danu. Mlađa spava i to vrijeme i ja želim malo odmoriti, bez plesanja i skakanja po stanu i sl. Ne 2 sata, naravno. Mi bojamo, čitamo i igramo se, ali pola sata želim samo sjediti i čitati, a ona se pored mene igra ili pogleda crtić ili gleda slikovnice.
Prvo se malo čudila kad sam joj rekla da mi se sad ne igra već da bi sad odmorila, ali prihvatila je to. I to sad poštuje.
Mora i mama nekad reći NE
A u tome NE se krije puno ljubavi ,koliko god se mi ponekad zbog toga grizliMora i mama nekad reći NE
hvala za ovo, mislim da će biti zanimljivo pročitati, pogotovo zato jer se u ovim izvađenim dijelovima itekako počinjem prepoznavati.
I da, možda si u pravu da mu možda fali vrijeme sa mnom, dakako - moja greška, ali mučnine i umor me popodne toliko svladaju da mi nije ni do čega i sasvim sigurno on to osjeća i na sve moguće načine pokušava skrenuti pažnju na sebe. To odgovorno tvrdim jer prije ove trudnoće nije bio takav, uvijek smo mogli naći neki zajednički jezik koliko god se to u pojedinim trenucima činilo nemogućim.
Jučer sam čak i nesvjesno (doduše ležećki
I sama stalno (pokušavam i) dolazim do nekih odgovora, ali kojiput upale, a kojiput je još gore i to me uvijek još jače dotuče.
Zapravo, mislim da je najveći problem uvijek negdje izvan našeg odnosa - umor, odnosi s drugim ljudima, usklađenje svih mojih obveza i želja s njegovim željama...............
I ja bih potpisala Zoranu, ni ja ne bih bolje sročila jer upravo tako mislim i nastojim se ponašati, ali kad dođe do provedbe u praksi, označavanje granica je uvijek nekako problem. Zapravo, ne toliko označavanje, koliko nastojanje da to uđe u malu glavicu i po mogućnosti tamo, na neki način i ostane.
Ovo možda nema neke direktne veze s kažnjavanjem.........ili možda ima jer ja se ipak trudim ne kažanjavati koliko god mi često dođe da bih, ali znam da nešto ne štima...........
MGrubi, Zorana, super su vam postovi. tako lijepo napišete i objasnite ono što i ja mislim, ali, vjerojatno zbog nečitanja literatura o odgoju djece ne znam formulirati i prepoznati kao neke situacije (nikad nije kasno...).
jedna stvar me muči u cijeloj toj priči - a ta je, da ipak nema neke garancije u svemu tome, odnosno možemo napraviti onako kako mislimo da je najbolje i onda se nadati da u kombinaciji s genetikom, djeca izrastu u samosvjesne, zadovoljne ljude koji će poštivati sebe, okolinu i znati se izboriti za sebe.
u stvari, najviše me je zabrinula baš tvoja baba o kojoj pišeš. kažeš da je ona odgajala djecu s razgovorom, objašnjavanjima, bez kazna i batina...a ipak je odgojila ili roditelja koji je kažnjavao tebe ili drugog roditelja koji se nije uspio oduprijeti takvoj vrsti odgoja. a ti si, čini mi se, sasvim ok ispala na kraju - imaš sretnu obitelj, kako sam iščitala dobrog muža i jasne, ispravne stavove o životu. znam da te ne poznajem za ovakve izjave (iako koliko čitam ovaj forum...) i ako je pitanje preintimno, oprosti i ne moraš odgovoriti.
moja baba ima manu, favoriziranje jednog djeteta, koje nije moja mama već njena sestra
meni shvatljivo jer joj je teta rođena nakon što joj je 3. sin umro od SIDS-a :/
zašto je moja mama primjenjivala batine? ne znam, valjda zato jer je tad to bilo normalno, a ona prati te "in" stvari, a i moj tata je dobio brdo batina .. tako da je imala njegovu "podršku" , shvaćanje .. tata je imao nadimak kao dijete: "7 paklenih grijeha" , svojeglav do boli i inatan
... znam da je mislila najbolje, da nije znala drukčije
jer kad je 12g nakon mene rodila moju sestru nije primjenjivala batine, samo kazne tipa u kut itd..
vjerujem da nije znala bolje
ispala sam relatvino dobro, no ne bez posljedica:
- autodestruktivnost,
- cenzurirana komunikacija sa mamom, postoji zid između nas
- dugo mi je trebalo da počnem braniti vlasitite granice, bila sam žrtva bullinga, pravo značenje imanja prava obraniti svoj integritet sam shvatila tek nedavno zahvaljujući knjizi o odgoju
nadam se da neću puno griješiti u odgoju
e da, baba je odgajala i nas , čuvala bi nas po mjesec dana,
nikad nas nije udarila
mahala bi šibom, pa bi to pretvorila u igru, jer bi mi prestali raditi štetu i usmjerili se na nalaženje i kršenje šibe, pa bi ona uzela drugu .. i tako nas zabavljala neko vrijeme
i kad bi mama došla kući, na pitanje "kakvi su bili", baba bi rekla da smo bili dobri, bez obzira šta je stvarno bilo
zorana, dušo... svakim danom u svakom pogledu....zašto je bitan tvoj post, jer mi se čini da se roditelji ponekad malo pogube u silnim knjigama o odgoju gdje se teoretski tupi po jednom, a (kao što vidimo kod stijene koja je to odlično opisala) praksa ipak zna izgledati malo drugačije. i onda je bitno i znati da se može i treba reći ne - bez straha da će djetetu pasti kruna s glave.
zorana, dušo... svakim danom u svakom pogledu....
u knjigama (npr. juul) i piše da treba reći NE
i mislim da moja L nekad odahne kad joj kažem za nešto NE
ona se više pogubi ako je stalno po njenom
pukne
po meni nije problem reći NE, puno je veći problem ono što tome NE uslijedi!
Dok god ja ne kažem NE, kod nas gotovo da problema niti nema. Problem je nastao kada sam bila primorana sve češće to NE i izgovarati, a njemu se to nije svidjelo.
E taj postNE dio mene zapravo muči.
Najlakše je reći NE (ako to i misliš i ako je potrebno), a što dalje?
savršen naslov za sljedeću Juulovu knjigu
Ok,kod mene slijede sankcije
no zanima ne ,jer nisam čitala Juulovu NE knjigu,što on predlaže kad se taj NE prečuje?
ovisi o situaciji, ne postoje univerzalna riješenja, svaki put je jedinstveno, samo smjernice
imaš koji primjer?
ja ih imam 100, otkud da počnem:ovisi o situaciji, ne postoje univerzalna riješenja, svaki put je jedinstveno, samo smjernice
imaš koji primjer?
"Patrik znaš da NE smiješ skakati po mami (razgovarali i objašnjavali zašto 55 puta), NE skači po meni!"
(još mu je zanimljivije i ulaže dodatan napor da uspije skočiti)
jede pecivo i drobi po stolu, odjedanput počne bacati na pod. "Patrik NE bacaj mrvice po podu, tata je upravo usisao, lijepo jedi kao i do sada!"
opet isti scenarij, počinje bacati još vatrenije.
Isti scenarij i s polijevanjem cijele kupaonice dok se kupa.
"Patrik NE bacaj igračke, osim što ćeš ih uništiti i nećeš se više imati čime igrati, ispod nas su ljudi koji spavaju!" baca ih još žešće.
...........treba još?
taman sam krenula pisati kad me mgrubi pretekla
ja bih rekla: nedam da skačeš po meni. to me boli.Patrik znaš da NE smiješ skakati po mami (razgovarali i objašnjavali zašto 55 puta), NE skači po meni!"
(još mu je zanimljivije i ulaže dodatan napor da uspije skočiti)
ako ne prestane, maknula bih se.
a stvarno, nedaj da sad skače po tebi
isto kažem: ne volim/ ne želim da bacaš i slpočne bacati na pod...
...polijevanjem cijele kupaonice dok se kupa
možda pretjerujem, ali ja bi ga nakon toga izvadila iz kade :/
ako više nije zainteresirana za jelo, ne mora sjediti za stolom
ili ako nije gladna
i moja to zna raditi, zbog nečega privlači pozornost :/
i ona baca igračke (možda ti je lakše kad znaš da nije jedini)
moja se smiri kad ja sjednem kraj nje, uzmem je na krilo i malo popričamo
Kad me maltretira na način koji nije više zezancija, nakon tri upozorenja dignem se i odem u sobu, zatvorim vrata i nema me. Ona se rasplače, ja izađem uskoro, ona prestane urlati i više me ne maltretira.
Ako zaljeva kupaonu ide van iz kade (nakon famozna tri upozorenja). Tu se ne računa bezazleno prskanje.
Ako baca hranu po podu, nakon upozorenja uzimam hranu-valjda nije gladna kad baca.
Ako se jako i uporno dere nakon npr. oduzimanja hrane, vratim joj tanjur. Nekada nastavi jesti, a nekada nastavi bacati. Kad joj opet uzmem tanjur dere se. Onda ide objašnjavanje da se hrana ne baca po podu i ako joj je dosadno idemo raditi nešto drugo. Nekad se smiri brzo nekad joj treba duže, ali tanjur ne vraćam.
Posting Permissions
Reply With Quote