Mgrubi nisi originalna - vec su drugi imali takvih ignore lista, da podsjetim ovo je topik o kutu, stajanju u kutu i sl. praksama.
sloboda svakog pojedinca je da bira krug ljudi s kojima ce komunicirati.
 |
|||
|
|
|||
Mgrubi nisi originalna - vec su drugi imali takvih ignore lista, da podsjetim ovo je topik o kutu, stajanju u kutu i sl. praksama.
sloboda svakog pojedinca je da bira krug ljudi s kojima ce komunicirati.
nije stvar u orginalnosti, boli me đon za to
stvar je principa
da o kaznama, bojkot i jest kazna zar ne?flower prvotno napisa
ili posljedica ... nisam baš sigurna
koliko ja znam govorimo o djeci i roditeljima, ne o odnosima odraslih, molim da se zadrzimo na temi.
sve su to odnosi i komunikacije među ljudima, dva i više čovika
za mene je to isto , jer su djeca ljudi samo bez životnog iskustva
Ljiljana, zar ne vidis u tome uzrocno-posljedicnu vezu, prije su ucitelji tukli djecu, danas djeca te iste djece tuku ucitelje? Sta drugo ocekivati?
tvoj problem.trebala sam samo potvrduo ovom vise necu razgovarati tu na forumu. iz iskustva bila sam samo vrijedjana i omalovazavana, a koristi od natezanja i svadjanja s vama stvarno ne vidim. tako da, nemoj se ljutiti, ne bi o tom...
M_C me najerala na razmišljanj kad je reagirala na topiku o odgoju u duhu vjere, zašto bojkotiramo ovo-ono a ne reagiramo na nešto ozbiljnije, kao što je fizički kažnjavanje djeteta
ima pravo, bojkotiram (kršitelj koda), vegetu ...
e pa odlučila sam biti dosljedna svojim uvjerenjima: neću tolerirati odgoj sa batinama niti osobe koje ga sprovode
i zato: Hana_Sara ja te bojkotiram
tj. neću više pričati sa tobom 8)
btw, ja bi radije da svi koji bi me najradije "preobratili" na neke svoje odgojne metode ne pricaju sa mnom.... bilo bi toliko lakse komunicirati na ovom forumu
ma zezam se malo, cure su uglavnom stvarno ok, samo malo podsjecam da nismo svi isti i ima nas po cijelom svijetu tako da su nam i pogledi na odgoj razliciti...
zanimljivo, ali ne: ucitelje tuku djeca koja su bas odrasla u novom dobu gdje se na batine ne gleda u pozitivnom svjetlu. moja generacija koja je u skoli znala dobiti po prstima nije nikada tako prkosila nastavnicima...
postoje dvije opcije:a) ta djecakoja tuku nastavnike su i sama odgajana batinom, pa je udaranje slabijeg prihvatljivo ponašanje,
nastavnici jesu slabiji jer im zakon zabranjuje fizičko kažnjavanje učenika (hvala bogu)
b) da je zbog proživljenih batina, roditelj tog djeteta otišao u drugu krajnost: totalno popuštanje , nebranjanje svojih granica (npr. udara roditelja bez posljedice - ne kazne, nego posljedice) , permisivni "odgoj" - u "" jer po meni to nije odgoj nego zapuštanje
i nasilni i permisivni odgoj nisu dobri, oba razvijaju ili destruktivnost ili autodestruktivnost
djeci treba roditelj-učitelj, roditelj-zaštitnik i da ga roditelj voli, prihvača i poštuje
http://www.zarez.hr/117/zariste3.htm
o je tipična reakcija na borbu protiv autoritarnog odgoja koji su dobili sami roditelji. Bilo bi netočno reći da u takvoj situaciji "djeca vladaju", jer djeca nemaju nikakve želje za vladavinom, ali ako se roditelji posve povuku i sve prepuste djeci, ja to zovem "nevidljivim" roditeljima, onda djeca iz nužde počnu upravljati čitavom obiteljskom situacijom. Kad su djeca u središtu pozornosti, kad se sve "vrti" oko njih, za njih je to jednako loše kao i za bilo koju slavnu osobu: ona postanu usamljena. Kad se nalazite u središtu, više niste dio grupe. Izolirani ste. I ljubavni odnosi u kojima je jedna osoba pijedestalizirana raspadaju se iz istog razloga. Djeca posebno dobro razumiju da ta vrsta asimetričnog odnosa nije ljubav, u njoj nema topline uzajamnosti, ali jedino što u njoj mogu napraviti je tražiti još, jer jedini jezik koji razumiju djeca permisivnih roditelja tiče se iziskivanja ili gomilanja, a ne izgradnje odnosa s vlastitim roditeljima. Ljubav koja se pokazuje tako da se djetetu daruje sve što god dijete želi stvara egocentrike, čiji je apetit naravno nemoguće zadovoljiti, pa roditelji počinju "pucati" i pokazivati sve veću agresivnost, okrivljujući dijete za obrazac ponašanja koji su sami proizveli.
Hana_Sara, ti stvarno mislis da ta nasilna djeca odrastaju u nekim super uvjetima u kojima ih nitko ne maltretira, udara ili stavec? Ili druga krajnost, u kojima im se pusti da bez ikakvog vodstva rade sta hoce?
ja mislim ovo drugo.
Moze biti. Ali, ja citavo vrijeme imam dojam da ti poistovjecujes permisivni odgoj sa odgojem koji nije permisivan, ali ne ukljucuje udaranje. Jesam li u krivu?
Sto se tice agresivnosti prema nastavnicima i vrsnjacima, djeca iz moje nekadasnje osnovne skole koja su bila agresivna su i sama poticala iz obitelji u kojima je obicno jedan od roditelja bio agresivan, sklon alkoholu i sl. Ovi permisivni roditelji su, barem tada, bili u manjini.
Cinilo mi se, mozda sam imala krivi dojam, da je vecina permisivno odgajane djece bila sklona kojekakvim eksperimentiranjima npr. u seksu, drogama, raskalasenim izlascima itd. Bas me zanima postoje li kakvi podaci vezani za ovu temu. Ja sam uvijek bila pristalica ideje da nasilje radja nasile. A nasilje je i autodestruktivnost. Roditelj koji permisivno odgaja, sigurna sam da je negdje u sebi i autodestruktivan.
Ja sam kao dijete i kroz pubertet bila prilicno autodestruktivna, a odgajana sam po tipicnoj shemi iz tog vremena: autoritarno, povremeno uz udaranje, zna se tko je gazda i gdje je djeci mjesto itd. Ok, nisam udarala ucitelje ni vrsnjake. Ali sam dobar dio zivota zivjela okrenuta sama protiv sebe. Nekako mi se cini da sam imala permisivan odgoj, mozda bi mrvicu bolje prosla. Ne dobro, ne idealno, ali bolje.
da, jer pojednostavljujes. ja vjerujem u gradaciju kazne i nagrade, a permisivnoscu smatram kad za jednu relativno malu glupost i jako velik bezobrazluk nema razlike u kazni ili kazna izostaje. sto se tice batina, vec sam rekla i ponavljam: ne zelim o tome.Moze biti. Ali, ja citavo vrijeme imam dojam da ti poistovjecujes permisivni odgoj sa odgojem koji nije permisivan, ali ne ukljucuje udaranje. Jesam li u krivu?
nisi jedina, i ja sam
autodestruktivnost nije jedina posljedica, tu je i blokada komunikacije sa majkom, ona ne zna za cca 60% moga života od puberteta do sad i na dalje
tj. od trenutka kad sam se počela odvajati kao samostalna osoba , i kad sam shvatila da postoji i odbijanje poslušnosti
mi smo sami išli ubrati šibu kojom će nas mama tuči po pruženom dlanu
I mi smo. A u nedostatku siba, dobro bi posluzio i tatin remen. :/
Hana_Sara, ne moramo o udaranju. Nego, sto bi bio primjer relativno male gluposti i jako velikog bezobrazluka? Ili to ovisi o stanju zivaca roditelja?
Npr. mene nekad izbezumi prolivena casa vode ili igracka koja leti preko sobe. A nekad kod puno vecih stvari ostanem pribrana.
Ovo o gradacijama kazni i nagrada mi je potpuno nepoznat pojam jer je meni najveci domet kaznjavanja poslati dijete da sjedne na kauc ili krevet.
Ovo s kaznama mi se posebno problematicno cini upravo sad kad imam vise djece. Razlog je taj da djeca, bez obzira o cemu se radi, uvijek stite jedni druge. I sad, ako npr. mladja kcer mlatne stariju, puno mi se konstruktivnije cini to rijesiti razgovorom, kratkim slanjem obiju da se ohlade i onda porazgovarati ili nesto slicno nego da mladju kcer kaznim. jer u momentu dobijem dvoje djece koja placu i pogledima pruzaju podrsku jedno drugome. U biti, na kraju i zaborave o cemu je rijec, a mama ili tata su ispali bad guys.
Ja bih samo nesto rekla o vezi izmedju kaznjavanja i broja djece. Otkako sam rodila mladje dijete, moje ponasanje prema starijem se drasticno promijenilo nabolje. Buduci da po drugi put prolazimo sve od pocetka, imam mnogo vise razumijevanja za djecu i mnogo jasnije shvatam neke situacije. Vremena je svakako manje, ali ja sam sa dvoje mnogo strpljivija nego sa jednim.
A sto se tice agresivne djece, primjecujem da ljudi svih zivotnih dobi svoju agresiju i nasilje sve cesce i zesce ispoljavaju i to u svim prilikama, i to me jako brine
Ovoga se sjećam kad sam ja bila mala.
A sad, ako malo viknem kad mala dohvati nešto opasno, starija se sva uozbilji: Mama, zašto vičeš na seku?
meni je to super, već sad ima razvijen nagon da štiti osobu koju voli
daj, topim se
primjer male gluposti je namjerno prolivena casa vode, a velikog bezobrazluka psovanje mami u lice (vidjela na svoje oci, opet u kcerinom razredu). ako za oboje primjenis "poslati dijete par minuta na kauc", to je ne samo zbunjujuce nego i nepravedno. gradacija mora postojati. ona postoji i u skoli (ocjene od 1 do 5) i u kaznjavanju u svijetu odraslih (razlicite cifre kazni kod prometnih prekrsaja, sve do oduzimanja dozvole pa i kazne zatvorom).I mi smo. A u nedostatku siba, dobro bi posluzio i tatin remen. :/
Hana_Sara, ne moramo o udaranju. Nego, sto bi bio primjer relativno male gluposti i jako velikog bezobrazluka? Ili to ovisi o stanju zivaca roditelja?
Npr. mene nekad izbezumi prolivena casa vode ili igracka koja leti preko sobe. A nekad kod puno vecih stvari ostanem pribrana.
Ovo o gradacijama kazni i nagrada mi je potpuno nepoznat pojam jer je meni najveci domet kaznjavanja poslati dijete da sjedne na kauc ili krevet.
Možda. A možda je i problem puno složeniji. Ne može se sve strpati u neke okvire. Ne postoje dva ista čovjeka niti dva ista djeteta. Osobno, kad se ne bih uzdala u Boga uhvatio bi me strah za moju djecu, osobito veliku djecu u ovom trenutku i mislim da bih teško u nekim situacijama reagirala razumno. Vidjet ćeš Zorana kako ćeš se još i ti mijenjati kako ti curice budu rasle.
Razmisli o tome da ovime baš i nisi neki svjetli primjer na koji bi se tvoja kćerkica mogla ugledati. Kažem ti to u dobroj namjeri, iako se slažem da batina nije odgojna metoda. Može biti odgojna metoda samo kada je nešto debelo krenulo ukrivo. A svi moramo paziti da se to ne dogodi.
neki dan hodam ja po cesti, a ispred mene tata i 3-4- godišnje dijete koje drži za ruku. u jednom trenutku, preko puta ceste dijete ugleda mamu, otrgne se tati iz ruke i potrči prema mami preko ceste - sve se događalo u sekundu - dvije. tata je ostao ukopan, a mama počela po guzi mlatiti dijete, plakati i vrištati. e sad, to mogu razumijeti; sigurno nije neko najsretnije rješenje (pogotovo jer djetetu nije bilo ništa jasno), ali pomrači ti se sve kad viddiš auto kako koči ispred tvog djeteta. ali, bilo kakva fizička kazna koja se smišljeno koristi kao kazna - to nikako ne odobravam. ono, skuliran si, dijete napravi nešto loše i ti onda lupiš dijete za kaznu. odakle nama pravo fizički kažnjavati dijete samo zato jer je slabije? koliko god ponekad djeca znaju biti teška, ja sam shvatila da sam u većini slučajeva ja ipak pametnija od J i znam ga obrlatiti da napravi ono što ja hoću u tom trenu (npr. brzo se obući kad moramo negdje ići, a on uporno viče neću i sl).
a odlazak u kut, time-out, to doma nikad nisam uspjela izvesti - kako dijete natjerati da stoji u kutu, što ga zagradite s nečim ili...? a u vrtiću - neki dan je J došao kući s engleskog irekao da je nova učiteljica stavila u kut njih par jer su cijelo vrijeme blebetali i nisu ništa slušali. on je inače jako jako dobar u vrtiću i tete ga obožavaju (ja sam par puta pitala tetu jel sigurna da govori o mom djetetu koji doma baš i nije takav anđeo, što on objašnjava riječima da u vrtiću imaju napisana pravila ponašanja na zidu, a toga kući nema ...ha-ha). tako da je ostao malo šokiran tim kutom, ali kaže da su se onda još više dovikivali jer su morali vikati iz kuta u kut sobe da se čuju - dakle, taj kut su pretvorili u kul igru.
to je nevjerojatno, a uvijek se ponavlja - netko ima osjećaj za djecu i uvijek su mu djeca dobra bilo da se radi o vrtiću ili školi, a nekima niti sve kazne ovog svijeta ne pomažu da bi postigli da ih djeca slušaju.
nego, što mislite o kaznama tipa...nema gledanja tv, PS, komp x dana ili nema izlaska u park x dana i sl?
ja ih provodim i prilično su djelotvorne
što se tiče reakcije mame na cesti sigurna sam da je premrla od straha,reagirala instinktivno i nagonski....vjerojatno se nije sjetila baš taj čas spustiti do razine djetetovih očiju i smirenim glasom malom zlatu objasniti da je to opasno jer ga je umalo pogazio auto
ne odobravam,al bome ni ne osuđujem
Ljiljana, slazem se s ovim da se i sami mijenjamo kako djeca rastu.
Inace, da mi djeca psuju u lice, vec bi pomislila da sam nesto krivo napravila i prije nego bih pocela djecu kaznjavati, nadam se da bih prvo pocela raditi na vlastitim greskama. Mislim da do ovih zescih prijestupa ne dolazi tek tako. Oni nastaju kao posljedica dugorocnog krivog pristupa od strane roditelja. (Ovdje ne mislim na faze koje imaju npr. dvogodisnjaci pa testiraju granice, pokusaju lupiti nekoga itd.)
Poslati dijete par minuta na kauc ne ide u svrhu kaznjavanja nego smirivanja strasti nakon kojih slijedi razgovor.
Sto se tice ovih kazni tipa negledanje tevea, to nikad nismo provodili. Niti ista slicno.
bas ovo mi je bila poanta! [/quote]
ovo je bila više šala...to ne znači da je kod kuće totalni divljak, ali da se ponaša isto kod kuće i u vrtiću, ne ponaša se - što ja smatram sasvim normalnim. mora si dijete dati negdje oduška. a uostalom, ja sam prva ta koja se teško stalno pridržava nekakvih pravila (osim onih koji utječu na sigurnost djeteta), pa ne možeš očekivati niti od djeteta da svaki put kad kažeš odi pospremi igračke, on to bez pogovora i bez "neću" i napravi. ili možda griješim? možda mi dijete ne bi trebalo govoriti "neću"? što se vaša djeca isto ponašaju kod kuće i u vrtiću? ipak mislim da je vrtić sasvim nešto drugo od kuće - tamo je dvadesetero djece i jedna teta i kad bi svi zahtjevali objašnjenja i razgovore o tome da bi bilo dobro da pospreme igračke, da krenu jesti, da krenu spavati i sl. ne bi ništa cijeli dan radili nego samo raspravljali...
upravo to njegovo ponašanje u vrtiću, prema ostaloj djeci, prema odraslima, uopće u društvu - govori mi da nisam previše popustljiva i da je on jedno kako bi naši stari rekli, prilično dobro odgojeno dijete.
ustvari, to mi je jedini argument kad doma nastupi šiza, a MM govori - eto, tako ti je to kad si ga razmazila...
evo vidis a kod mene ce ih uskoro biti 5 a ja sama s njima pa ti dodje na isto- samo jos gore: ja na kraju dana ne odem doma nego sam 24/7 u pogonu
da skratim, iz nuzde sam preuzela neke vrticke/skolske principe, ali naravno ipak je drukcije jer mama je mama i oni mi beskrajno vjeruju. no to ne znaci da nam dobar dio dana nije isplaniran i u nekim stvarima pogovora nema... kuzimo se, ne.
a vjerojatno imaš pravo, da ja umjesto dvoje djece imam 5, vjerojatno bi imala pravila ponašanja zacementirana na svakoj sobi u stanu...
netko je već napisao i ja potpisujem - sad, sa dvoje sam puno strpljivija nego s jednim (uvijek mi je u glavi - ne smijem nikako povrijediti J jer ionako puno vremena provodim s M), ali da ih imam 5 - tu ne bih htjela ništa suditi jer stvarno ne znam kako bi i što bi...
Hana Sarazvuči izolirati svoje dijete umjesto da mu se bude podrška i ljubav. Udarac na dušu boli i više. Drage mamice kad bi vama vaši ljubljeni muževi umjesto razgovora ponudili time-out ili vas stjerali u kut...Kazna je kazna...znak da je nešto pošlo ukrivo.
Ljiljana
moja baba je odgojila 4-ero djece bez batina,
i velik je protivnik ikakvog kažnjavanja
i odgajala je 8-ero unučadi
(ali upila riječima, 200x može ponoviti jednu te istu stvar,
valjda zato znam sve njene poslovice
razlog:
-baba je rođena kao 9-eto dijete, mama joj je imala 50g, nisu je tukli, život je i sam bio težak, i lako se gubio (5-ero djece je umrlo od upala pluća, gripa.., 1 se utopilo, preživjeli su baba, i još 2)
di se ima volje ima se i načina
nikad nije dobra metoda, to je namjerno nanošenje fizičke boli, neprihvatljivo
ako kažemo da je ok da roditelj istuče "zločesto" dijete , onda je skroz uredu da i muž tu i tamo izlupa ženu jer je pogriješila
sve je to fizičko zlostavljanje, a po našem zakonu je i kažnjivo
kad nešto debelo pođe krivu jedini spas je u psihoterapiji
dakle: razgovoru
bila sam žrtva školskog nasilnika, taj maleni je redovito prebijan od svog tate
drukčiji nije mogao ispasti nego da poput svog oca prebija slabije od sebe
gadno je dobiti batine, boli
no nema ništa gore i ništa jače ne boli nego kad ti te batine nanese netko koga voliš više od ičeg, kad te ozljedi mama
ako je moja baba mogla odgojiti 4-ero bez batina, moći ću ja i planiranih dvoje
ne samo da nije najsretnije riješenje, nego je posve pogrešno i daje jako loš uzor dijtetu: uredu je nekog izmlatiti samo zato što poživčaniš?
a moš misliti kako je bilo djetetu? mama, moja ljuzbljena mama , sav sretan i šta dobije za to?! batine i javno poniženje!
užas
u takvoj situaciji je nemoguće reagirati smireno
ne treba kontrolirati emocije i usmjeriti ih u nasilje
mam se preplašila, smrtno, i to je trebala pokazati: strah od nesreče
zagrliti dijete čvrsto i dati mu do znanja da je napravi o nešto jako, jako opasno i da je mamu na smrt prestrašio
i miljon puta ponoviti; nemoj više, mamu je strah
i korisitit iskrenu reakciju: strah me je, ako ti se šta desi ... boli, suze..
to će zampatiti
iskrenost, istinu
a ne preusmjeravanje straha u nasilje: koji si ti idiot da tako pretrčavaš cestu i onda izmlatiti dijete?! ventil kroz batine
ne postoji situacija koja opravdava batine
jeste primjetili da granica fizičkog kažnjavanja prestaje onog trena kad je dijete dovoljno veliko da uzvrati udarac?
ne podržavam nikakve kaznenego, što mislite o kaznama tipa...nema gledanja tv, PS, komp x dana ili nema izlaska u park x dana i sl?
smatram ih neproduktivnima
ne zanima me poslušnost, nego odgovornost[/quote]
prvo: mislim da nije isto imati pravila na zidu i uvijek bespogovorno se držati tih pravila. tako da ne vidim loše imati pravila (napisana il nenapisana)
pa ne bi trebalo. po mom. prvo: što ti to toliko moliš dijete, pa da ona veli neću ?! e bas zbog toga... ide i drugo: jer ni ja joj ne govorim neću kad me nešto zamoli (a što me ona to toliko i moli ?! sve stvari koje joj rado ispunim). i to joj dam do znanja. znači po meni se ne radi o šturim pravilima i točno navedenim obavezama svakog člana (koji vise na zidu) nego o tome da smo obitelj. a u obitelji se međusobno uvažavamo i pomažemo. tako da ja svojoj znam tupitimožda mi dijete ne bi trebalo govoriti "neću"?
griješim li u svom pristupu, ne znam... al sad furam tu: do, ut des.... ne kao ucjenu (ako to ne učiniš za mene, neću ni ja ovo više za tebe), nego kao princip po kojem naša mala obitelj živi. međusobno se pomažemo, poštujemo i sl. (i naravno kod konkretnih stvari koje mogu zahtjevati od nje, s obzirom i na njene godine). i evo, sad ona meni već zna reći: mama, može dogovor: smijem li gledati još malo crtić, pa ću onda (spremit sobu, otići bez čitanja u krevet i sl)... i ja joj velim: može.
ne ponaša se. al ne vidim nikakav razlog zašto neke dobre stvari koje je naučila u vrtiću ne bi preuzela i kod kuće ?! recimo da imaš dijete koje kod kuće jede u hodu.... i sad je u vrtiću naučilo da se sjedi kad se jede. i da to svi čine, pa mora i ono. na neki način, teta je tu odradila taj dio posla za tebe, i zašto to nešto ne preuzeti... pa nije to loše... dijete od 2 godine sam još mogla naganjavati s žlicom po dnevnoj sobi (govorim hipotetički), al što je starija učim je određenom načinu ponašanja (kako se lijepo sjedi za stolom, gdje stoje ruke, ne podboči se i sl) i ne vidim ništa loše u tome (naravno ako se sve radi bez prisile)... u čemu je fazon odgajati male divljake ?! da se možeš okolo hvaliti kako imaš super individualca koji nikog ne šljivi pet posto ?! moja zna da se s punim ustima ne govori, da se ne čaprka rukom po nosu i da ako se i podrigne, da se veli "pardon". nekome se to može činiti užasno naporno i bezvezeno, al od tih sitnica se polazi i neće djetetu otpasti kruna s glave niti ću stvoriti robota, niti ću mu "ubiti" identitet ako je naučim da se prilikom jela ne ustaje sa stola.što se vaša djeca isto ponašaju kod kuće i u vrtiću? ipak mislim da je vrtić sasvim nešto drugo od kuće - tamo je dvadesetero djece i jedna teta i kad bi svi zahtjevali objašnjenja i razgovore o tome da bi bilo dobro da pospreme igračke, da krenu jesti, da krenu spavati i sl. ne bi ništa cijeli dan radili nego samo raspravljali...
neke kazne koristim, za neke je još mala (izlascinema gledanja tv, PS, komp x dana ili nema izlaska u park x dana i sl?
p.s. moja ima četiri godine i za sada mi je (u nekim stvarima) bitna poslušnost i sigurnost da mama zna najbolje. s godinama će doći i odgovornost o kojoj mgrubi priča.
pretjeruješ.ne samo da nije najsretnije riješenje, nego je posve pogrešno i daje jako loš uzor dijtetu: uredu je nekog izmlatiti samo zato što poživčaniš?
a moš misliti kako je bilo djetetu? mama, moja ljuzbljena mama , sav sretan i šta dobije za to?! batine i javno poniženje!
užas
ne postoji, al ja se tebi divim kad bi u istoj situaciji znala učiniti pravu stvar (koju navodiš). i po tvojim postovima očigledno u svakoj takvoj situaciji znaš pravilno reagirati.ne postoji situacija koja opravdava batine
mc, ne znam da li sam dobro skuzila da ti ne zelis da ti ona kaze necu ili joj to ne dopustas? meni je izuzetno vazno da mi ona smije reci necu i ne - i ja to postujem, ne tezim bespogovornoj poslusnosti samo na osnovu toga da je ona mladja a ja starija.
MC
znam ja dignuti ruku, ipak sam "odgajana" batinama
ali ja svoju ruku usmjerim na zid ili namještaj
i ne pretjerujem, to dijete ničim nije zaslužilo batine, samo me podsjetilo na prijatelja koji je nakon šta je pao sa bicikle i gadno razderao lakat i nogu trčao drugom prijatelju kući da mu njegova mater zavije rane, jer ako tako krvav dođe kući dobiti će batina
meni je lako jer moj pristup podržava i primjenjuje MM, koji je moja suprotnost: smiren i strpljiv, i može beskonačno odobravati
ja pucam, on ne
također
ako ja, roditelj, poštujem sad njen NE, ona će to tražiti i od drugih ljudi da poštuju njen NE
mislim da će to biti itekako važno s obzirom da s pubertetom počima odvajanje i moj utjecaj pada na minimum
btw. nw tražim , niti koristim goli autoritet , jer je tako neću dovesti u situaciju da bude žrtva zloupotrebe autoriteta od npr.: učitelja, policajca ....
goli autoritet je kad se traži poslušnost bez razumjevanja ,nema opcije za drugi izbor, samo na osnovu društvene pozicije: roditelj, policajac ...
želim da gleda ljude tko su i šta su , bez obzira na "uniformu"
kad tražim da me posluša, imam adut: iskustvo, pamet
(ako radnja ne ugrožava njeno zdravlje ili život ), i ona odluči da ide po svom, ja ju pustim neka pogriješi: donjela je odluku nakon primljene informacije, i odlučila po svom, no onda slijedi sučeljavanje sa posljedicom
važna poduka: mama je imala pravo, mama zna
npr. nekidan sam bila jako umorna, i ona zapela da se kupa, ja joj objašnjavam da nemamo tople vode, da je voda ledena i biti će joj zima, no Nera je jednako uporna i svojeglava kao i ja, i MM
odlučila se kupati i gotovo
ok, ja dajem zadnje upozorenje: voda je ledena, biti će ti zima, sutra ćeš se kupati kad mama ugrije vodu
ne popušta
ulila sam joj hladnu vodu u kadicu, ušla je , stajala je do pola lista u hladnoj vodi jedno 30-60sek, i tražila me da ju uzmem, jer je zima (zna reči: mama zima)
sad kad ju uhvati da joj se kupa , a meni to nije bilo u planu, samo joj trebam reči: nema tople vode, hladna je
i ona kaže: sutla - pupati (sutra ćemo se kupati)
i ode drugim poslom
naučila sam ju da mi vjeruje
njeno povjerenje gradim na takvim sitnicama, tako kad dođu krupne stvari , mislim, da neću trebati beskonačno pregovarati
okej, to je tvoj pristup, al to nema veze s vjerovanjem u tebe i tvoje riječi, ona vjeruje u svoje iskustvo.naučila sam ju da mi vjeruje
mogu shvatiti da ne želite od djeteta stvoriti slugu pokornog (nitko od nas ovdje to ne želi) i da želite stvoriti slobodno i razumno biće (možda ne razumnog građanina, jer ta izjava izaziva ovdje podsmjeh), al mi nije jasna ta tolika a priori odbojnost prema poslušnosti. kao da si tek cool roditelj kad ti dijete s dvije godine veli neću.
mi nismo na istom nivou, nikad nećemo biti, mi nismo frendice, ja sam njena mama, ona moje dijete - i to će tako biti sad i kad bude ona u pubertetu i kad bude i ona mama. to ne znači da se u svim tim situacijama može (il trebaju) primjeniti ista rješenja, nego samo da će naš odnos uvijek biti (poseban) odnos roditelja-djeteta (tj. djeteta-roditelja). to vidim sada kad sam i sama mama. to ne znači da ona meni ne smije reći neću, nego samo da ne težim tome, kao što ne težim tome da joj ja velim: neću (što ne znači da neću i jednom reći).
ja nisam ni rekla da pretjeruješ u tom pogledu. nego pretjeruješ u cijelom dramuletu oko toga.i ne pretjerujem, to dijete ničim nije zaslužilo batine
ja nisam odgajana batinama, al opet ne mogu se kladiti da ću cijeli život donositi prave odluke. no bezveze mi je na osnovu jednog tvog udaranja o namještaj zaključit da će dijete imati traumčice zbog toga, kao što mi je bezveze zaključivati da samo što ga ne tučeš da neće imati traumčice zbog nekog drugog tvog ponašanja...znam ja dignuti ruku, ipak sam "odgajana" batinama
ali ja svoju ruku usmjerim na zid ili namještaj
meni su to tako općenite izjave koje ja u potpunosti ne mogu ni potpisati niti negirati... jer sve zavisi od situacije, a prije svega zavisi od dobi djeteta, tako da se ja klonim davati takve izjave, jer postoje itekako situacije i postoji itekako određena dob djeteta gdje me (barem moje) dijete bespogovorno mora poslušati, bez puno objašnjavanja i razglabanja. jer nekad nema mjesta i vremena raspravama, niti vremena pokusima tipa hladne vode u kadi.meni je izuzetno vazno da mi ona smije reci necu i ne - i ja to postujem
.... ne tezim bespogovornoj poslusnosti samo na osnovu toga da je ona mladja a ja starija.
ja ne bih napravila kako sam rekla da bi bila bolja reakcija te majke tj. pravilnijaal ja se tebi divim kad bi u istoj situaciji znala učiniti pravu stvar (koju navodiš). i po tvojim postovima očigledno u svakoj takvoj situaciji znaš pravilno reagirati.
iz jednostavnog razloga: u iznimno stresnim i opasnim situacijama ja imam emocionalnu blokadu, moj razum preuzima kontrolu na svim i sve se vrti oko rješavanja situacije do sigurne točke
ili reagiram nekoliko sati ili dana kasnije kad postanem svjesna o kojem je riziku bilo riječ
bilo bi mi puno jednostavnije da mogu odmah emotivno reagirati, jer takva jedna iskrena jaka emocija je upečatljivija nego objašnjenje riječima
ja bih morala. objašnjavati, objašnjavati, svakom prilikom iz početka .. sve dok ne bih bila bar malo sigurna da je shvatila i onda još 5 puta za svaki slučaj
nakon par sati bi imala zakašnjelu emotivnu reakciju i onda bih najvjerojatnije MM-u očitala živčanu bukvicu o pravilnom držajnu djeteta za ruku u opasnim situacijama : ne za dlan, nego podlakticu tj. odmah ispod zapešča
ja se nikad neću kladiti na to, ja sam razumnaja nisam odgajana batinama, al opet ne mogu se kladiti da ću cijeli život donositi prave odluke. no bezveze mi je na osnovu jednog tvog udaranja o namještaj zaključit da će dijete imati traumčice zbog toga, kao što mi je bezveze zaključivati da samo što ga ne tučeš da neće imati traumčice zbog nekog drugog tvog ponašanja...
neće imati traume zbog mog lupanja namještaja, nego može uzeti to za obrazac kako rješiti bijes; da i ona počne lupati namještaj
a to nije baš prihvatljvio ponašanje ... društveno gledajući
za ono šta ne znam ne mogu odgovarati
ja znam da batine i emocionalno zlostavljanje ima za posljedicu trajne traume
te traume bi bile isključivo moja odgovornost, i zato dajem sve od sebe da ih ne napravim
ima veze, sve je povezano sa svimokej, to je tvoj pristup, al to nema veze s vjerovanjem u tebe i tvoje riječi, ona vjeruje u svoje iskustvo. (što opet znači biti jako problematično, jer djeca ponekad zaborave neka svoja iskustva) moja meni vjeruje i bez da mora "pasti na njušku". i ne volim se uspoređivati s policajcem i učiteljom, ja sam joj roditelj i ona bi mi trebala vjerovati ne zato jer sam starija, nego jer je nitko neće voljeti više nego ja i nitko joj nikad neće htjeti toliko dobra kao što to želim ja. tako da mi je usporedba s učiteljem i sl. bezvezna.
ona će još dugo provjeravati svaku moju tvrdnju, ja ne očekujem od nje da me sluša svaki put bez provjere
no to iskustvo, svaki put kad posljedica potvrdi moje riječi , će joj biti zabetonirano u podsvjest da mi vjeruje
dakle: ona bi tebi trebala vjerovati samo zato što si ti njena mama koja ju voli ?
a ne zbog tvog iskustva i znanja?
u svim situacijama opasnim po život ili pod prijetnjom teške ozljedeitekako određena dob djeteta gdje me (barem moje) dijete bespogovorno mora poslušati, bez puno objašnjavanja i razglabanja. jer nekad nema mjesta i vremena raspravama, niti vremena pokusima tipa hladne vode u kadi.
npr. autosjedalica, držanje za ruku kad se šeta uz cestu ...
nema pregovora,to su ozbiljne situacije
ako hoće dobiti će sva moguća objašnjenja, ali bez mogućnosti drugog izbora (u biti ima drugi izbor uvijek: ostati će kući)
nekida nije htjela sjesti u AS, ona hoće na suvozačko sjedalo, pa sam joj rekla: auto neće voziti dok ne sjedneš
dakako, dobila sam odmah protest, moljakanje .. ja sam ko papagaj: auto neće upaliti dok ne sjedneš u svoju sjedalicu
i točka
nakon 5 min je sjela
kad nemam 5 min onda bih je prisilno sjela, koristila bih najgoru opciju: fizičku snagu
to je uvijek zadnja opcija, ako ne upali ništa šta ja znam
zato volim kad mi netko da ideju za još jednu opciju bez fizičke prisile
izuzmimo situacije opasne po sigurnost djeteta - tu nemamo problema jer dobro zna da mora biti vezan u autu, da mora prati ruke, da ne smije trčati po cesti itd - to više niti ne moram ponavljati, to mu je najnormalnija stvar (već je i velik, skoro 7 godina, a nešto ima i genetike u cijeloj priči jer je po prirodi dosta oprezan tako da od malena nismo imali čak niti raspravljanja oko toga-on ne dozvoli da krenemo dok nismo svi vezani u autu).
ali situacije kao: neću se sada ići kupati, neću ići kući iz parka, neću sada pospremiti igračke, neću ići spavati, neću sada prestati igrati komp...već možete i same nastaviti niz. u tim situacijama uopće ne znam kakva bi to objašnjavanja trebala krenuti; tu jedino pali moja domišljatost u smišljanju zabavnih igara koje rezultiraju obavljanjem određene radnje (npr. igra koja u većini slučajeva pali je "tko će prije" - tko će prije obući piđamu, ti ili ja - pa udri u trk). e sad, kad nemam inspiracije za igru - onda opalim "nema parka tri dana". e sad nastupa drugi problem - to bi, kao što kaže ronin, možda i bilo učinkovito kad bi ja bila dosljednja u provođenju kazne (/posljedice - to mi zvuči kao kut/time-out). ali samo njegovo oprosti mamice, idem se kupati - i ja zaboravim svu dreku koja je tom trenutku prethodila. jer - sutra je baš lijepi dan, a mi ćemo sad trošit vrijeme na durenje - no way.
eto tako vam ide moj odgoj...nastavak slijedi, sad idem uvjeriti dijete da bi trebalo spavati i istovremeno dati cicu M koja je budna kao da je podne.
baš me zanima mišljenje mojih sugovornica... mislite da bi se od djeteta od sedam godina moglo zahtjevati da posluša mamu kad veli a sad idemo kući, il mama mora smišljati domišljate igrice da ga "zabavlja" i "oraspoloži" da je posluša...u tim situacijama uopće ne znam kakva bi to objašnjavanja trebala krenuti; tu jedino pali moja domišljatost u smišljanju zabavnih igara koje rezultiraju obavljanjem određene radnje
baš me zanima što sad želiš čuti ? nije zbog iskustva i znanja, nego zato jer sam joj majka, il nije zato jer sam joj majka, nego zbog iskustva i znanja :? ... obrnimo pitanje: zašto mi moje četvorogodišnje dijete ne bi trebalo vjerovati ?dakle: ona bi tebi trebala vjerovati samo zato što si ti njena mama koja ju voli ?
a ne zbog tvog iskustva i znanja?
jako zanimljivo, ja sam bila uvjerena da si ti u stanju i ne otići nigdje. ne zamjeri, imala sam prilike pročitati na netu da je jedna majka jednom to učinila, jer mladje dijete nije htjelo sjesti u AS nije otisla nigdje (a nije htjela primjeniti fizičku silu da je smjesti u AS, a sve "molbe" nisu upalile, jer mali neron od 2 godine nije htio i gotovo). ništa to ne bi bilo možda ni tako strasno da ujedno time starije dijete nije otislo na balet (koje je bez problema sjelo u svoju AS i čekalo polazak).kad nemam 5 min onda bih je prisilno sjela, koristila bih najgoru opciju: fizičku snagu
to je uvijek zadnja opcija, ako ne upali ništa šta ja znam
potpisujem te, kao i cijeli tvoj posljednji post. /ima nade za nas mladezato volim kad mi netko da ideju za još jednu opciju bez fizičke prisile
ljaljana, stvarno ali stvarno ne razumijem tu potrebu da mi uporno (ne samo ti, i odredjeni drugi na forumu) solis pamet o necemu sto nije niti tema topica niti uopce ZELIM potezati tu temu. nije fer, pogotovo jer ja nikako ne zelim nametati svoje misljenje i postupke kao jedine ispravne, ali da vjerujem da radim najbolje sto mogu u danoj situaciji-vjerujem. i ne trebas mi niti ti niti drugi nadobudni roditelji sa jedno dvoje djece, ili oni koji imaju babu koja je imala petnaestoro djeceHana Saragovoriti koliko sam u krivu. anyway. zadnji put: ne zelim ovdje o fizickom kaznjavanju, razilazimo se u misljenju i necu nista "uskoro vidjeti" jer majka sam vec vise od desetljeca pa te molim da zadrzis takve komentare za sebe.
uf, bezveze trosim tu energiju, a djeca mi venu za suncem: vodim ih u park, aj bok
ps - MC mislim da se sa tvojim stavom najvise slazem... u potpunosti razumijem sve o cemu pricas 8)
baš me zanima mišljenje mojih sugovornica...
i mene zanima...jer, ja sam stvarno uvjerena da imam jako dobro dijete (didn't we all?).
ali, što da se lažemo, kad smo kod moje prijateljice, a njezin sin i moj su najbolji frendovi,igra je u punom zamahu, a ja se odnekud pojavim i kažem dosta je, kasno je, idemo doma...da mi on na to odgovori hoću mamice,evo odmah oblačim jaknu i cipele - ej, mislim da bi pala u nesvjest.
kad sam napisala njegove "neću" odgovore, to nije ono histerično NEĆUUUU (o, i toga je bilo, ali to smo prevazišli oko neke njegove treće godine), ali uvjeravanja tipa "još 5 minuta", "nemoj biti tako zločesta mama" i sl - to je svakodnevica.
naravno, kad teta u vrtiću kaže dosta je parka, idemo u sobu - to se bez pogovora sluša. kao i kad je na atletici, engleskom i bilo gdje drugdje...osim doma.
zato me i zanima da li je tako i kod vas. da ne bi bilo zabune - ja u tome ne vidim nikakav problem koji moram riješiti jer mi je to nekakvo prirodno ponašanje djeteta, ali svaki vaš način na koji vi rješavate dječji neposluh je super pročitati, primiti na znanje, a iskoristiti ću ionako ono što meni odgovara. a naravno ne uključuje kazne tipa po guzi, kutove, izolaciju i sl.
a da sam griješila i griješim još uvijek - to je sigurno. kao svoju veću grešku smatram (kad je imao cca 2-3 godine) korištenje metode mita i korupcije - to je bilo ono - znam da ne smijem, znam da ne smijem, ali na kraju popustim.
cvijeta, teško je dati neko univerzalno rješenje, a iskreno rečeno moja ima tek četiri godine, tako da se i ne usuđujem puno nešto reći, jer shvatih da je u odgoju bitnije znanje koje je "provjereno" iskustvom, nego ovako... teorijski.... a i stekla sam prethodnim postom utisak kao da si malo izgubljena u svom odgoju, no sad vidim da ti i ne predstavlja toliki problem... pa sam malo zbunjena....
elem, jednu grešku već vidim.... a to pretpostavljam će ti svaka od nas reći...
ako misliš već koristit takve kazne (a možeš izabrati i mgrubin način pa ih uopće ne koristiti, niti ih izricati ijednim slovom), onda ne lupaj bezveze, nego odluči se za nešto što možeš prva ti ispoštovati. zato mislim da je kazna za ne gledanje televizije il ne igranja kompa (jednu veče! a ne sljedećih mjesec danaonda opalim "nema parka tri dana".
pa to po meni i nije tako loše, ako se on u trenutku zamisli i ipak te posluša. u tom kontekstu možda bi mu (i tebi) pomogla 123-metoda, kad baš zabrazdi tj. da mu daš malo više vremena da se "prekonta".ali samo njegovo oprosti mamice, idem se kupati - i ja zaboravim svu dreku koja je tom trenutku prethodila
naravno, i ja bih.ali, što da se lažemo, kad smo kod moje prijateljice, a njezin sin i moj su najbolji frendovi,igra je u punom zamahu, a ja se odnekud pojavim i kažem dosta je, kasno je, idemo doma...da mi on na to odgovori hoću mamice,evo odmah oblačim jaknu i cipele - ej, mislim da bi pala u nesvjest.
no kod godina tvog djeteta mislim da bi već unaprijed mogla reći: sad idemo kod ovih doma, i igrat ćemo se ovoliko i ovoliko i najavit ću ti kad budemo trebali se polako spremati, dat ću ti još vremena, no dovoljno si velik da znas da ne možemo ostati do ponoći. ako se pokažeš razuman, bez problema ćemo doći sutradan (na radost domaćina
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom