Za kaznu: stani u kut!

[Stijena]

U principu i ja tako postupam, ali on se tako razbjesni i rasplače.
Ne znam što mi je gore: da bijesni i lupa glavom o pločice :shock: ili da plače kao da sam mu stvarno uzela/onemogućila nešto od posebne važnosti.......znam da je u većini slučajeva to manipulacija, koliko god se mnogi neće složiti sa mnom, i da se jednom učinjenom ne smije popustiti, pa makar bila i najgora prosudba i postupak na svijetu, ali kad mi dijete počne ridati (doslovce) ko mali magarac (glumi preočajan plač) jedino ga mogu pustiti da "otplače" i nadati se da neće imati prevelikih trauma iz djetinjstva :/ .

[mama courage]

ako ne prestane, maknula bih se.

e vidis a ja se ne bih maknula. zašto da se ja mičem ?! i nisam se maknula (a mogla sam, al nisam htjela). ležala je s dvije, dvije i pol, na krevetu, ja sjedila pored nje, i ona me nogicama udarala po bubrezima. 3-4 puta sam je zamolila, čak je uhvatila za nogicu i spustila je na kreveet i rekla fino gledajući je u oči: nemoj, to mamu boli, nemoj... nemoj, to boli.... nisam ništa drugo radila (čitala il što ja znam da bi ona sada meni tim načinom paznju skretala na sebe) i ona meni gleda ravno u oči i bub još jednom.

učinila sam nešto što ni u jednoj juulovoj knjizi ne piše, pa onda ovdje nastupa cenzura.

kupatilo - izvadila bih ga iz kade
za stolom - poslala bih ga u svoju sobu.
bacanje igračaka - igračka bi letila u smeće.

drugu i treću varijantu sam već prakticirala (treću samo jednom), tako da ne lupam nešto teoretski. npr. za stol: ako vidim da se počne vrpoljiti il da postaje nesnosna il što već znam joj reći: jesi li gotova, hoćeš li ići ? tj. i inače kod bilo koje situacije gdje vidim da se ne ponaša po mom ps-u, znam joj prvo reći: pa to si mogla i fino mi reći, pa ne mora se odmah tako ponašati i vrištati (il što ti ja znam), tako da onda već često nastupi bolje ponašanje... recimo: čim, al čim sjedne za stol gurne prstiće u hranu i veli: ovo ne volim, ovo ne volim i ovo... ja ću samo meso. il tako nekako... i onda joj ja velim: prvo sjedni, smiri se, i onda probaj i ako ti se ne svidi, ne moraš jesti. il uvijek koristim riječ s kojom nije povezala "ne" i velim: okej, dobit ćeš meso, a ovo drugo malo probaj... i sl. al da mi sad i nakon toga nastavi przniti, samo bih prstom pokazala vrata od sobe.

uvijek ali uvijek nastojim shvatiti u kojem je mood-u, i uvijek joj nastojim dati vremena da se promjeni i skulira, al kad vidim da je vrag odnio šalu, odlučno velim: soba! (naša spavaća) il je odvučem do tamo. velim joj da se smiri i prestane plakati (u posljednje vrijeme govorim da trebam se i ja smirit) il joj velim da se "mi" u nasoj obitelji tako ne ponasamo il nesto u tom fazonu. ona naravno odmah krene s "opoti, mama neću nikad više" ... nakon tri-četiri sekunde kad se smirim, zagrlimo se, popričamo (jako, jako kratko! ionako smatram da previše tupim) i vratimo se na mjesto zločina. sve to ne traje više od minute i nije se ovih posljednjih tri godine dogodilo možda 4-5 puta, al je tako kod nas.

inače potpuno razumijem što je stijena napisala... čovjek s njima svima sve u lijepo i sve im ispuni i pomisli sad su stariji, sad kuze tu interakciju, kuze igru "dogovora", sad će sve biti lakše, al eto, kad se najmanje nadaš onda nastupi raspašojs.

ovaj post nije savjet kako postupiti, nego samo primjer kako ja postupam, pa tko se može pronaći u mojim riječima - bujrum.

[mama courage]

U principu i ja tako postupam, ali on se tako razbjesni i rasplače.
Ne znam što mi je gore: da bijesni i lupa glavom o pločice :shock: ili da plače kao da sam mu stvarno uzela/onemogućila nešto od posebne važnosti.......znam da je u većini slučajeva to manipulacija, koliko god se mnogi neće složiti sa mnom, i da se jednom učinjenom ne smije popustiti, pa makar bila i najgora prosudba i postupak na svijetu, ali kad mi dijete počne ridati (doslovce) ko mali magarac (glumi preočajan plač) jedino ga mogu pustiti da "otplače" i nadati se da neće imati prevelikih trauma iz djetinjstva :/ .

potpuno te razumijem. neće imati velike traumčice, ne brigaj, ako ti možeš izdržati tu dreku, pusti ga da otplače. možda je i faza (dum spiro, spero). jedno je kad padne na pod pa počne plakati, al se dere iz sveg glasa, a suza nigdje, il suze i frcaju, al nakon sekunde znaju prestati... eh... tko to ne zna.

[Stijena]

naravno da ga i ja "pošaljem" od stola kad vidim da više nije zainteresiran za jelo, ali to njemu nije fora jer onda ne bi mogao razbacivati hranu

iz kade ga vadim van svaki put kad u kadi radi što smo nekoliko puta rekli da ne, ali svaki se put raspašou nastavi izvan kade, dakle potpuno je neučinkovito. Probala sam mu i ugasiti svjetlo u kupaoni - jedna vrsta time outa, da ga smetem, pa da zaboravi što mu je bila namjera time što jako dobro zna da ne smije močiti, ali upalilo je par puta, onda je skužio da bi ja malo preuzela kontrolu, i opet ispočetka.

kod ovog "otplakivanja" naravno ne mislim da ga zatvorim u sobu pa da plače sam - zagrlim ga i utješim, prestane, za par minuta ko da se ništa nije dogodilo, pa ispočetka

I za sve on to jako dobro zna da se ne radi jer u "mirnodopsko" vrijeme uvijek će reći: mama nisam lupio vratima, mama nisam popicao kupaonu, mama nisam bacao igračke, na što ja uvijek odreagiram pohvalom, dakle zaista ne vidim što radim krivo, ali sam sigurna da nešto radim krivo!

[MGrubi]

ja razlikujem kod Nere kad plače stvarno, a kad pokušava koristiti plač
kad je pravi tad ima moju pozornost i utjehu

kad pokušava plakati bezveze ignoriram to ponašanje, nastavim po svom
i ona skuži da ne pali i traži drugi način

[anchie76]

ili da plače kao da sam mu stvarno uzela/onemogućila nešto od posebne važnosti

Frustracija je bitan dio odrastanja i razvitka osobe


MC, piknula si me s onim "necu". Ja apsolutno dozvoljavam da on kaze meni "necu" - apsolutno pravo ima izreci da nesto nece sad raditi ili nekud ici. Na meni je onda da vidim koliko je meni bitno da se to provede, i ak mi je bitno onda je na meni da ispregovaram i "nagovorim" da predje svoje granice i udovolji mojoj zelji. Nekad je bitno da to bude napravljeno ASAP jer nema vremena za dogovore i pregovore, i onda bude tak kak bude - napravljeno uz suze al hebat ga.

Ali isto tako i SEBI dozvoljavam NECU. X puta sam mu do sada rekla da se necu igrati ili da mu necu citati jer sam umorna/nemam zelje sada/ poslije cu itd. Ako stvarno nesto ne zelim raditi s njim, otvoreno mu to kazem - preferiramo to vise nego da ipak pristanem pa onda to odradjujem preko ***. I isto tako zelim da iz mog primjera pokupi nacin postavljanje vlastitih granica. Uvjerenja sam da dijete mora vjezbati reci ne u najblizoj okolini da bude jednog dana u stanju reci drugima ne (npr. kad nazovu gosti a njemu nije na kraj pameti da dodju, da im ipak kaze "ne" umjesto "dodjite" i onda lupa glavom u zid kad spusti slusalicu - karikiram naravno )

[mama courage]

jap, anchie... da bi riječ dodala il oduzela. tako je i kod mene. na kraju krajeva, što to znači: dozvoljavam (pogrešno sam se izrazila, a i moj komentar se više odnosio na sustavno i bezobrazno neću čisto neću radi, kad vidiš da je svaka druga neću i bez da razmisli)... tko me pita, kad veli neću onda postupam isto kao i ti... hebiga.

u stvari ja sam fino odgajana, kod nas se ne veli neću nego: ne mogu.

moja zxuja zna kako treba pristupiti (ludoj) materi, pa veli: "mama (gleda me u oči, čak me zna zagrliti) (stanka) ja tebe jako (stanka) jako volim. (stanka).... al ja stvarno (stanka) na žalost (stanka) ne mogu (stanka) pospremiti sobu." trep-trep okicama....

[flower]

Ali isto tako i SEBI dozvoljavam NECU. X puta sam mu do sada rekla da se necu igrati ili da mu necu citati jer sam umorna/nemam zelje sada/ poslije cu itd. Ako stvarno nesto ne zelim raditi s njim, otvoreno mu to kazem - preferiramo to vise nego da ipak pristanem pa onda to odradjujem preko ***. I isto tako zelim da iz mog primjera pokupi nacin postavljanje vlastitih granica. Uvjerenja sam da dijete mora vjezbati reci ne u najblizoj okolini da bude jednog dana u stanju reci drugima ne (npr. kad nazovu gosti a njemu nije na kraj pameti da dodju, da im ipak kaze "ne" umjesto "dodjite" i onda lupa glavom u zid kad spusti slusalicu Grin - karikiram naravno )

x

[BusyBee]

ne mogu

Kod nas bi dobila odgovor: "Mozes, mozes, samo ti se ne da:"

Anchie, potpis.

[MGrubi]

"Patrik znaš da NE smiješ skakati po mami (razgovarali i objašnjavali zašto 55 puta), NE skači po meni!"
(još mu je zanimljivije i ulaže dodatan napor da uspije skočiti)

ne smiješ - to ti je preopćenito, nije "opipljivo", puno je bolje koristiti osobne zahtijeve tipa: JA neću, JA ne dam da skačeš po meni ...
kad N dođe pa me lupa, ja joj prvo kažem da me neće lupati, ako to ne upali onda primjenim fizičku blokadu tj. uhvatim joj ruke i naljutim se (faca u skladu sa osječajima) i ponovim da neću da to boli
ako treba maknem se od nje ... onda bude ona ljuta/tužna mix i kad vidim da ju je prošlo i da je spremna na miranje dođem do nje i "pomirimo" se, tj. nastavimo gdje smo stale , uz zagrljaj i sl.

jede pecivo i drobi po stolu, odjedanput počne bacati na pod. "Patrik NE bacaj mrvice po podu, tata je upravo usisao, lijepo jedi kao i do sada!"
opet isti scenarij, počinje bacati još vatrenije.

"ako nisi gladan ne moraš jesti, i uzela kruh i sl. "
"tata, Patrik baca mrvice na pod" i onda bi se on trebao ubaciti i reći "neću da bacaš mrvice na pod, ja sam ga lijepo usisao i potrudio se da izgleda lijepo, a sad mi ti radiš smeće" - tužni đir , ali treba biti iskren ...
ili ideš direkt: Ja neću da bacaš mrvice na pod! pa pogledaj kak je sad ružni ...
ja ne udaljavam sa stola, uzmem "oružje" tj. kruh

Isti scenarij i s polijevanjem cijele kupaonice dok se kupa.

Ja ne želim da to radiš, pogle kak je sad kupaona mokra, i sad ja moram brisati kupaonu, a mislila sam se sa tobom igrati dok se kupaš ,.. a šta ću sad, sad moram prati pod, i brisati svu ovu vodu, a htjela sam se s tobom igrati .."
to pali kod Nere , no kad pobrišem pod malo se i igram sa nom ako je prekinula polijevati

"Patrik NE bacaj igračke, osim što ćeš ih uništiti i nećeš se više imati čime igrati, ispod nas su ljudi koji spavaju!" baca ih još žešće.

ti neki nepoznati ljudi... to ti nije argument, ko su šta su, zašto bi bili bitni ...
ja sam Neri uzela igračke sa poda, rekla joj: a dobro, kad ih ne trebaš više, onda ću ih baciti u smeće (ko fol bih bacila)
djelovalo bi

imam još nešto za reći, kasnije ću se javiti

[MGrubi]

moja zxuja zna kako treba pristupiti (ludoj) materi, pa veli: "mama (gleda me u oči, čak me zna zagrliti) (stanka) ja tebe jako (stanka) jako volim. (stanka).... al ja stvarno (stanka) na žalost (stanka) ne mogu (stanka) pospremiti sobu." trep-trep okicama....

ja bih prvo odvalila od smjeha

a onda bih joj rekla da ću joj ja pomoći

[Maruška]

ja sam Neri uzela igračke sa poda, rekla joj: a dobro, kad ih ne trebaš više, onda ću ih baciti u smeće (ko fol bih bacila)

Prvi put kad sam ovo napravila imalo je nekakvog rezultata. Slijedeći put kada sam ga upozorila da ako baca igračke da to znači da mu ne trebaju i da ću ih onda baciti u smeće/spremiti na ormar, sam je uzeo igračku i donio mi s riječima: Mama, baci u smeće! :?
I što sad?
Mislim, i dalje ovo koristimo ali nisam sasvim sigurna u uspješnost: 'surađuje' li on to ili ga jednostavno nije briga za igračke ili što već?

[Anci]

Ne znam, ja to ne koristim. Ne mislim bacati igračke u smeće pa to ni ne govorim.

[Maruška]

Ne znam, ja to ne koristim. Ne mislim bacati igračke u smeće pa to ni ne govorim.

Ako kažem da ću ju baciti - stvarno ju bacim. Nema povratka.

Češće koristim opciju 'spremiti na ormar'.

[la_mama]

MGrubi, ovo što si gore Stijeni odgovorila je Juulova škola

Ali nekako kod N. jednostavno ne vidim da funkcionira ... vjerojatno je premalen da skuži onu poruku "ja to ne želim da radiš". Evo jednog primjera - ponavljam mu već 100 puta da se ne pentra na stol, ali nema šanse da se i nakon toga on opet ne popenje gore s pobjedničkim izrazom lica.

Ma ne sekira me to nešto posebno, mogu sve to ponavljat do besvijesti, ali samo kažem, ne vidim na njemu učinkovitost te metode :/ Pa sam si to objasnila da vjerojatno funkcionira kod starije djece (3-4 godine).

[Zorana]

Tako je jednom moj muz Jaseni rekao da nam pomogne pokupiti igracke ili ce ici u sobu, a ona totalno kul odgovorila: ok, idem ja u sobu.

[Stijena]

ja kad krenem bacat igračke u smeće (ono odlučila čvrsto jer vidim da ništa drugo ne pali, iako bih ih radije darovala djeci koja ih nemaju), moje me dijete vrišteći slijedi do kante i onda prekapa po smeću tražeći i vadeći ih.

Ne moram ni reći da sam ubrzo odustala osjećajući se ovako !

[Stijena]

Mislim da smo svi suglasni da za svu djecu ne postoje univerzalna rješenja (na žalost), kod jednog "pali" jedno, kod jednog drugo, kod mojeg pak ovisno o danu, satu, raspoloženju, položaju zvijezda, pali svaki put drugačije.
Najveći mi je problem, zapravo, u datom trenutku iz rukava izvući pravo rješenje. To me iscrpljuje do nebesa.

A opet - sve više shvaćam da možda to što radim nije krivo, samo je dugotrajnije, a samim time, nadam se i dugoročnije!

[anchie76]

Ali nekako kod N. jednostavno ne vidim da funkcionira ... vjerojatno je premalen da skuži onu poruku "ja to ne želim da radiš".

Pa jako je bitno KAKO to kazes.

Ako nesto radis i onak samo usput ispucas "ja-ne-zelim-da-to-radis.-prestani".

Ili dodjes do njega, cucnes, pogledas ga u OCI i kazes smrtno ozbiljnim glasnom.

D-O-S-T-A. Ja ne D-O-Z-V-O-LJ-A-V-A-M da to vise radis. Penjanje na stol/lupanje/stagod nije dozvoljeno u nasoj obitelji. Mozes se penjati na drvo kad smo vani, ili mozes raditi cucnjeve/sklekove/stagod ako imas viska energije, ali penanje na stol NE DOZVOLJAVAM!

[MGrubi]

Ali nekako kod N. jednostavno ne vidim da funkcionira ... vjerojatno je premalen da skuži onu poruku "ja to ne želim da radiš". Evo jednog primjera - ponavljam mu već 100 puta da se ne pentra na stol, ali nema šanse da se i nakon toga on opet ne popenje gore s pobjedničkim izrazom lica.
.

ja N ne dam da se penje na stakleni stol, ovaj naš drveni može
pa vidiš kako je dijete ponosno na svoju vještinu pentranja
iša se dokazati da on to može, iako ti u njega ne vjeruješ .. karikiram

nisu djeca kriva što više nemaju stabala za penjanje, valjda im je to pentranje usađeno u nagonu za preživljavanje
, eto ja i brat smo svako-malo bili na stablu u obliku neke igre

kako je taj zahtijev da poštiva moju želju (za granice nema oću-neću), dakle želju, ipak traži određeni nivo sazrijevanja, tako ti ja to u biti rijetko koristim, i uglavnom bude samo uvod u daljne sučeljavanje ili sukob

npr. Nera je premala da joj kažem: odi ti leći u sobu doći ću kad pogledam ovu seriju
taj vremenski slijed joj je van njene sposobnosti shvaćanja
ali joj mogu reči nešto tipa: ajde ti stavi jastuk na krevet, ja idem zaključati vrata pa ću doći .. to ide bez problema: jednostvne radnje koje poznaje

u početku sam nastojala riješiti te sukobe, no s vremenom ssam skužila da radim na posljedici a ne na uzroku

sad se fokusiram na uzrok, i puno bolje funkcioniramo

npr . zna biti glasna, ono iritatno grintava kad traži nešto, kad je skužim, onda ju prvo pogledam onak, zblesirano, zbunjeno : " nera hoće bojicu.." nakon potvrdnog znaka (pogled, klimanje glavom) joj kažem: " a brate mili, pa ne kaže se (imitiram njeno ponašanje) nego -mama daj mi molim te tu bojicu" i onda joj kažem: evo izvoli
nakon jedno 50x će me pitati sa "molim te..."
ja vjerujem u ponavljanje

ili kad počne bacati stvari sa stola, prvo vidim da li je to iz dosade (onda stvari idu u "smeće", za sad, kad bude veća i pamtila šta je išlo u smeće a šta ne, onda će i zapravo letjeti)
ako joj bacanje prati frustracija (osjetim) onda ima ispred sebe posljedicu i potražim uzrok, na principu "čorave kokoši", probam, probam dok ne pogodim
ne pitam je šta joj je, nego tražim sama
možda samo traži moju pažnju? - ako prihvati poziv na igru isti tren, to je to
dalje toga nisam stigla jer upali svaki put, pa mi daljna potraga još ne treba
nakon naše 10-30 min igre, ona je napunila svoje emoc. baterije i zaigra se sama

roditeljstvo je ko roller coaster, taman kad pomisliš :evo ok je, on te okrene naglavačke

[MGrubi]

Mislim da smo svi suglasni da za svu djecu ne postoje univerzalna rješenja (na žalost), kod jednog "pali" jedno, kod jednog drugo, kod mojeg pak ovisno o danu, satu, raspoloženju, položaju zvijezda, pali svaki put drugačije.
Najveći mi je problem, zapravo, u datom trenutku iz rukava izvući pravo rješenje. To me iscrpljuje do nebesa.

A opet - sve više shvaćam da možda to što radim nije krivo, samo je dugotrajnije, a samim time, nadam se i dugoročnije!

nitko od nas ti ne može dati 100% riješenje, jer nitko od nas ne poznaje njega kao ti
kad nemam ideju šta i kako, onda se navodim samo jednim zahvatom: neću prelaziti njene granici, neželim narušavati njen osobni integritet
(niti ću dopustiti da ona meni to čini)

nakon svađe je bitno mirenje, onda kad su obje strane spremne
svađa je dio života, triba se i to naučiti

možda on osjeća promjenu u tebi, možda ga ta promjena plaši, on je dijete, za njega postoji samo JA-pozicija (van tog konteksta je nerazumnjivo) , ako si ti tužna, frustrirana od hormona, zabrinuta .. ali to nije u uskoj vezi sa nečim šta je on taj tren napravio, nego ti je takav dan, on ne može shvatiti da je uzrok vanjski, da nije on kriv, on se jednostvano osječa krivim, lošim.. pa te izaziva na sukob da mu se "otkriješ", zašto , kako ...
pokušaj mu objasnitii onda da nije on kriv, objasniti zašto si tako loše volje, i da nije on kriv (onda kad niste u sukobu, niti kad sukob počima)

jednom sam imala gadan i naporan da, sve šta sam htjela je na miru pogledati tv, malo samoće da se odmorim
no Nera se zapela kupati, ko šlag na kraju dana još da se s njom igram pogađanj koji šampon je za što pa ukrug tako jedno 10x, + nabrajanje djelova tijela ... brate dosadno
i iznervirala sam se., bila sam u raspoloženju šta-je-meni-ovo-trebalo (dakako da sam pokušala je odgovoriti ali se onda nisam sjetila "hladne vode")
Nera me pogleda , kad sam je stavila u kadicu, tako jednim tužno-krivm pogledom (mama je tužna/ljuta i ja sam kriva, a samo sam htjela malo se okupati), da me stresnula, pa sam joj rekla" mama je ljuta jer mi je bilo teško na poslu, neki ljudi su me naljutili itd.., samo se ti kupaj, je li topla voda?
tužan pogled je postao vesel, kao da sam joj skinula nešto sa leđa, nije me tražila ništa, ja sam sjela u istom tom lošem raspoloženju na wc , i nakon minutu je ona počela izvoditi gluposti da me nasmije , i kad me nasmijala (prolila se po glavi a to inače ne voli) bila je sva happy, pa je to ponovila joša par puta
i meni je poslije bilo bolje

[MGrubi]

Mozes se penjati na drvo kad smo vani, ili mozes raditi cucnjeve/sklekove/stagod ako imas viska energije, ali penanje na stol NE DOZVOLJAVAM!

to i kod nas funkcionira, tj. kad joj dam drugu opciju
apsolutna opća zabrana u njoj samo izaziva da me zatraži dobar razlog tj. radi po svom dok ne vidi zašto
ali mogućnost: tu da, tu ne, izgleda da joj je prihvatljivo
možda misli u stilu: zašto ne, pa ja to mogu napraviti,
(a pri tome ne napadam drugu osobu - ne baš tako, ali razlikuje osobe od stvari)

ili ne kaže se aaaaaaaaaaaaa nego :molim te daj
i sl.

kadkad njen sukob je posljedica nepoznavanja dovoljno oblika komunikacija, i još ne zna pravilno izgovarati riječi

[Hana_Sara]

evo kako to radi super nanny

http://www.youtube.com/watch?v=3S4Zo...eature=related

a bome evo i taj famozni time out, u istoj epizodi:

http://www.youtube.com/watch?v=4XN88...eature=related

[la_mama]

Hm ... pa trudim se da ta poruka "ja ne želim da ..., ja neću da ..." bude izrečena u njegovoj ravnini, ozbiljnim glasom, sve kako ste rekle (MGrubi, anchie). Ali mislim da on tim upornim ponavljanjem ide u testiranje naših granica. Jer nakon što se popne, ili učini neku drugu stvar koju mu branimo (prčkanje po elektronici), baci taj pobjednički pogled i zasmijulji se prema nama u smislu "evo me, tu sam, a šta ćete sad !".

U njegovoj dobi uglavnom pali skretanje pažnje ne nešto drugo, zaigravanje, slikovnice i sl, tako da uz ovo "neću da, ... ja ne želim da ..." na taj način rješavamo problematične situacije.

Frustraciju (plakanje) jer štajaznam, ne može baš do u beskonačno držati frižider otvoren da bi otvarao/zatvarao kutiju s jajima rješavamo također objašnjenjem, uz diverziju na nešto drugo.

Sama objašnjenja, uz najbolju volju i trud, ne rješavaju situacije gdje je mali isfrustriran i ljut. Dobro je što u tim situacijama ni MM ni ja ne gubimo živce, pa se i mali brzo smiri, i zaokupi nečim drugim.

[MGrubi]

, baci taj pobjednički pogled i zasmijulji se prema nama u smislu "evo me, tu sam, a šta ćete sad !".
.

djeci je sve igra
možda pokušava naći zajedničku igru sa vama? ako nećete dječje, možda pokušava naći nešto što pali, nešto gdje dobiva vaš aganžman?

[MGrubi]

Sama objašnjenja, ne rješavaju situacije gdje je mali isfrustriran i ljut.

nema smisla objašnjavati dok se ne smiri
kad nastupi ljutnja i frustracija, prvo mora priječi preko toga, tj. morate doći do faze mirenja i tek onda pale objašnjenja

MM ima zanimljiv pozitivan pristup
kad nešto radi on joj objašnjava: e vidiš kako ću sad to.. i onda je to tako fino i lijepo, i sve tako naglašava dobre stvari neke radnje , uz male napomene kako je bolje ovako nešto napraviti, a ovako nije baš i zašto ..
i onda nju zna uhvatiti pa ide pobrisati prašinu i govori sebi: le-po, ne-ja, le-po

[la_mama]

, baci taj pobjednički pogled i zasmijulji se prema nama u smislu "evo me, tu sam, a šta ćete sad !".
.

djeci je sve igra
možda pokušava naći zajedničku igru sa vama? ako nećete dječje, možda pokušava naći nešto što pali, nešto gdje dobiva vaš aganžman?

Pa može biti i igra, zašto ne Iako mi je čudno da to radi baš i samo za one stvari za koje dobije jasnu zabranu. Eto, meni bar liči na to testiranje granica dokle može ići.

Naš angažman dobija stvarno 150% u onom vremenu koje provodimo s njim. Nema nas dobar dio dana jer smo na poslu, i sve dok ne ode na spavanje, maksimalno mu se posvetimo.