Šta da vam pričam... mi smo tu večer završili u 2 ujutro na hitnoj i prenoćile u bolnici....
Navečer po običaju pročitala mail, rodu i stalne internet stanice - i naišla na Večernjak, nisam tu večer gledala dnevnik pa sam tek tada iz Večernjaka saznala za slučaj te jadne bebice. I pročitam to i užasavam se od pomisli kako je podla i gadna ta bolest, kako je jadnim roditeljima... bljk, bljak... ne očekuješ da se tako brzo može dogoditi najgore...
Odemo spavati, Hana se nešto počne meškoljiti (ništa neuobičajeno) i pipnem ju A ONA GORI!!!!! niotkud temperatura,samo odjednom. Razbudimo ju, ona vesela, priča puže po krevetu i po nama. Izmjerimo 38.2 i dok smo mjerili počne kakati i to voda vodenasta ide iz guze. I dalje je bila normalna, vesela, razigrana.
Ja sam se pogubila - u životu nisam doživjela takav napad panike, tresla sam se kao prut, razbila toplomjer, ispao mi dok sam ga otresala... MM počeo šiziti na mene, da šta mi je, ja mu rekla šta sam pročitala prije 20 min i on se uozbiljio...
Zvali Hitnu da pitamo što ćemo, rekoh im da me je jako strah te boleščine, oni kažu neka dovedemo bebu... doveli ju, nisu ju ni pogledali, odmah uputnicu za pedijatriju... došli tamo u 2 ujutro, srećom je bila naša pedijatrica dežurna (išla sam u školu s njenim sinom i nekakav smo daljnji rod - pa "smo si dobre". Rekla sam joj da sam se sva izgubila od panike zbog meningogkokne sepse...I ja sad očekujem od nje da me kaže kako su to gluposti, da se ne optrerćujem, da djetetu idu zubi....

Ona ju je pregledala, nije vidjela ništa osim te temperature, ia kaže:
"sad se ne vidi ništa, ali nitko ti ne može garantirati što će biti za dva sata!!!" I onda nam počne nabrajati slučajeve koje je imala u svom radnom vijeku, koliko ih je preživjelo, koliko nije.... I to me je trebalo smiriti???? Još sam se više uspaničarila, tražila da joj vade krv,da joj daju preventivno antibiotik.... bilo šta - a ona meni, da sam ja pametna ženska, da se sredim... i bila je u pravu, totalno me skopala panika ali si nisam mogla pomoći...
Onda je rekla nek ostanemo (iako bi svakog drugog poslala kući, beba se izlaže dodatnoj zarazi na odjelu, a ni mojoj trudnoći baš ne trebaju viurusi i bakterije), no ja sam joj izgledala gore nego dijete i zbog mene nas se nije usudila poslati kući!!

Ostale mi, jedva je bebi zaspala, popila humanu 9, dobila čepić, nakon sat vremena pala temperatura, ujutro kakala tvrdo da je jedva izašlo, baš se napatila...
Vadili joj krv, bris grla, mokraću na analizu, stolicu uzeli... sedimentacija uredna, leukociti normalni... NIŠTA!!!
Poslijepodne nas otpustili kući, briseve još čekamo, temperature nema...

MM mi stalno predbacuje da sam nas osramotila, da nas više neće shvaćati ozbiljno, i meni je bilo ful neugodno, već mi je ujutro mozak drugačije funkcionirao, ali....

totalno sam se bila izgubila...

Uglavnom, sve je dobro prošlo, panika bezrazložna... ali ajd mi recite... tko ne bi paničario????

Odužih, ali to je cijela priča